KRUMHOLZ & DELAHUNTY: Kako bi koronavirus mogao destabilizirati kinesku vladu i svijet

Willis L. Krumholz & Robert Delahunty

SISTEMA 12/Wikimedia Commons

Prvi slučaj koronavirusa u kineskom Wuhanu prijavljen je 8. prosinca. Od tog vremena, mnogi su se pitali: “Je li to onaj Veliki?” Očigledno je još prerano reći. Ali ako se nastavi brzo širenje virusa, posljedice za međunarodnu sigurnost i globalnu ekonomiju mogle bi biti ogromne i to ne samo u smislu globalnog javnog zdravlja.

Virus je lako prenosiv između ljudi i trenutačno ima osnovni reprodukcijski broj od oko 3,5 do 5,5, što znači da svaka zaražena osoba prenosi virus na najmanje tri druge osobe. Međutim, Svjetska zdravstvena organizacija trenutačno misli da je taj broj negdje između 1,4 i 2,5 ili da svaka zaražena osoba prenosi virus na još dvije osobe. To je iz razloga što virus može danima biti u stanju mirovanja i ima sposobnost mutiranja kako bi se lakše širio. Istina je da trenutačno nitko ne zna koliko bi štetan virus mogao biti.

Dok ovo pišemo, potvrđeno je gotovo 100 smrtnih slučajeva i više od 2.000 infekcija. Slučajevi su uglavnom koncentrirani u kontinentalnoj Kini, ali virus se može proširiti i izvan Kine — u Sjedinjenim Državama je potvrđeno već pet slučajeva, a nekoliko ih je i u Francuskoj, Japanu, Australiji i jugoistočnoj Aziji.

Još mnogo toga moramo naučiti o koronavirusu

Broj smrti će vjerojatno zaostajati za brojem zaraženih virusom, a sveukupna slika smrtnosti virusa još uvijek nije poznata. Pandemija Španjolske gripe 1919. godine zarazila je oko 500 milijuna ljudi i naposljetku ubila 50 do 100 milijuna, gotovo 5 posto tadašnje svjetske populacije. Također, ekstremno mladi i stari nisu bili ti koje je najteže pogodila. Iz nekog razloga, mlade odrasle osobe bile su nevjerojatno podložne Španjolskoj gripi.

Naravno, mnogo toga ostaje nepoznato o koronavirusu. Prema tome, ne možemo biti sigurni o njegovim političkim i ekonomskim posljedicama. Bez obzira na to, nije prerano početi razmatrati kakve bi njegove posljedice mogle biti. Koronavirus možda neće biti prolazna pojava poput ptičje gripe, koja na globalnoj razini nije ostavila prevelikog traga. Čak je i kineski predsjednik Xi Jinping priznao da se Kina suočava s “teškom situacijom”, a kineski dužnosnici govore da će se virus i dalje širiti prije nego bude zaustavljen.

Wuhan, grad od 11 milijuna ljudi — nekoliko milijuna više od New Yorka ili Londona — i trgovinsko središte u provinciji Hubai u kojem se virus najprije proširio, nalazi se pod blokadom. Kretanje u 17 drugih kineskih gradova ograničeno je; kineska vlada nametnula je ograničenja na putovanja što je utjecalo na više od 56 milijuna ljudi. Za usporedbu, Španjolska ima manje od 47 milijuna.




Čini se kako su bolnice i liječnici preopterećeni; kineska vojska je navodno poslala 40 liječnika kako bi pomogli civilnim liječnicima. Video snimke iz pogođenih regija Kine su zastrašujuće i prikazuju prazne ulice, ljude koji kolabiraju od bolesti i bolnice preplavljene žrtvama.

Uloga malverzacija i nesposobnosti kineske vlade

Ali postoji i šansa da je Kina bila više nego samo nesretna — što znači da je vladina nesposobnost doprinijela pogoršanju krize. Već postoje ozbiljne sumnje u transparentnost kineske vlade i njezinu kompetenciju rješavanja krize.

Prema Sophie Richardson, direktorici Human Rights Watch u Kini, vladin odgovor na krizu izazvao je ozbiljnu zabrinutost. Richardson je rekla britanskom Daily Telegraphu da vlasti maltretiraju ljude zbog “širenja glasina”, iako mnogi sumnjaju u točnost informacija koje dobivaju od svoje vlade, kao i da su kineski zdravstveni stručnjaci, oni “najbolje opremljeni za označavanje ranog alarma u vezi koronavirusa”, bili spriječeni u tome ili je njihovo istraživanje zaustavljeno. U međuvremenu, objave na društvenim medijima u vezi epidemije brzo se brišu.

Tu su, naravno, i prikladni odgovori nesigurnog, represivnog i nedemokratskog kineskog režima. Reakcija sovjetske vlade i birokracije na nuklearnu katastrofu u Černobilu 1986. godine predstavlja zloslutni presedan, a kineski građani sjećaju se kad je od 2002. do 2004. godine njihova vlada prikrivala epidemiju SARS-a. Ona je četiri mjeseca potiskivala informacije o izbijanju SARS-a, sve dok nije umrlo 774 osoba.

Ostala, još nepotvrđena izvješća, mogla bi se pokazati katastrofalnima za kinesku vladu ako se ispostavi njihova točnost. Postoje dokazi, prema izvješću vrlo cijenjenog novinara Washington Timesa Billa Gertza, da je Wuhan mjesto dva laboratorija za koja se čini da su bili uključeni u istraživanje smrtonosnih virusa. Ti bi objekti mogli biti dio tajnog kineskog programa biološkog oružja.

Neki čak tvrde da je kineski špijunski prsten ukrao sojeve virusa iz Kanade i poslao ga natrag u laboratoriju u Wuhanu. Drugim riječima, kineska vlada možda je eksperimentirala s virusom u svrhu biološkoj ratovanja, samo da bi im se taj eksperiment obio o glavu.

Također podsjeća na tragediju u Tianjinu, gdje je vladina korupcija i nezainteresiranost dovela do skladištenja opasnih kemikalija u naseljenom području. Kineski vladini dužnosnici brzo su predložili da je izbijanje koronavirusa rezultat trgovine divljim životinjama na tržnici morskim plodovima u Wuhanu. Međutim, iako su mnogi rani slučajevi imali kontakata s tržnicom, drugi nisu.




Potencijalne posljedice koronavirusa

U svjetlu trenutačnih saznanja, kakve bi posljedice mogle proizaći iz pandemije koronavirusa? Za početak, kineska vlada bi mogla potkopati svoj kredibilitet kod vlastitog naroda. Ako kineski građani povjeruju da ih njihova vlada obmanjuje ili prikriva podatke od vitalne važnosti, njihovo bi razočaranje moglo biti ekstremno.

Isto bi se moglo dogoditi ako kineski građani povjeruju da njihova birokracija i vojska nisu sposobni riješiti krizu. Mnogi Kinezi izražavaju sumnju u svoje lokalne komunističke dužnosnike, ali čini se kako podržavaju nacionalnu partiju i Xi Jinpinga. Može li se dogoditi da Kinezti posumnjaju u čitavi sustav? U demokraciji poput naše, bijes građana može se odraziti na biračkim mjestima. Ali u jednostranačkoj diktaturi poput Kine, narodni bijes i razočaranje može izazvati prosvjede.

Nadalje, gubitak milijuna ili možda desetaka milijuna života, čak i u zemlji s ogromnom populacijom poput one kineske, prouzročio bi veliku ekonomsku štetu. Kineski režim mora opravdati svoje načine stalnim dokazivanjem da može uspješno usmjeriti ekonomiju. Zbog ovoga, režim je krhkiji nego što to mnogi njegovi obožavatelji misle. Njegov legitimitet, pa čak i opstanak, ovisi o stalnom omogućavanju rasta i napretka kineskom narodu.

Nije komunistička ideologija ta koja opravdava utjecaj kineske vlade na svoje ljude, već tvrdnja o upravljačkoj ekpertizi. Snažan pad poslovanja, osobito ako je uzrokovan epidemijom koju je izravno pogoršala neučinkovitost vlade, potaknuo bi narodno nezadovoljstvo i mogao dovesti do nestabilnosti u Kini.

Globalne posljedice daljnjeg širenja bolesti

A onda je tu i vanjski svijet. Ako bi epidemija koronavirusa uzrokovala ostalim zemljama milijune smrtnih slučajeva, koji bi se mogli pripisati lošim potupcima kineske vlade, strane vlade i narodi sigurno bi im zamjerili.

Kineski model koji privlači divljenje dijela svijeta u razvoju bio bi duboko narušen. Globalna ekonomija, integrirana s Kinom — drugom najvećom svjetskom ekonomija iza američke — mogla bi se smanjiti. Čak i manja pandemija prijeti tom rastu. Ljudi bi mogli ostati kod kuće i ne putovati. Već sad su cijene nafte pale u očekivanju smanjene potražnje avionskog goriva i sličnog.

Suočena s domaćom političkom krizom, Kina bi mogla pojačati domaću represiju. Ili bi vlada mogla okriviti epidemiju na strane vlade, poput Sjedinjenih Država ili Japana.

Alternativno, naravno, duboka kriza mogla bi pokrenuti potrebne reforme u Kini — čak i bez promjene režima i rezultirati barem transparentnijom i manje represivnom vladom. Zasigurno bi članovi kineske Komunističke partije, iziritirani predsjednikom Xijem, pozdravili liberalizaciju. Epidemija koronavirusa mogla bi im pružiti tu priliku. Doista, tko može reći da ova kriza neće potaknuti duhovno buđenje u Kini?

Ponavljamo, prerano je govoriti o tome. Možemo se samo nadati da će ova kriza također proći. Ali ako neće, posljedice za Kinu i ostatak svijeta mogle bi biti značajne.