IBRAHIM: Globalna katastrofa: ‘260 milijuna kršćana doživljava visoku razinu progona’

Raymond Ibrahim

FrontPageMag

Većinom od ruku, pogodite koga?

Globalni progon kršćana dosegao je neviđene razmjere: “260 milijuna kršćana doživljava visoku razinu progona” širom svijeta, bilježi nedavno objavljeni World Watch List 2020, godišnje izvješće koje rangira prvih 50 zemalja u kojima se kršćani najviše progone zbog svoje vjere.

Uz to, “2.983 kršćana ubijeno je zbog razloga povezanih s vjerom. U prosjeku, to je 9 kršćana dnevno koji su ubijeni zbog svoje vjere”: “9.488 crkava ili kršćanskih zgrada je napadnuto” i “3.711 kršćana je zadržano bez suđenja, uhićeno, osuđeno i zatvoreno”. (Napomena: Svi citati u ovom članku uzeti su iz WWL 2020 izvješća.)

Diktatorska paranoja i dalje čini Sjevernu Koreju (#1) najgorom nacijom. Kršćani koji su tamo pronađeni trenutno se “deportiraju u radne logore kao politički kriminalci ili čak ubijaju na licu mjesta.”

Na drugim mjestima, i kao što je slučaj u svim statistikama i izvješćima o globalnom progonu kršćana, ne samo da “islamsko ugnjetavanje” ostaje “glavni razlog progona” s kojim se kršćani suočavaju u 7 od deset apsolutno najgorih nacija, već 38 od 50 nacija koje sačinjavaju listu imaju ili muslimansku većinu ili značajno muslimansko stanovništvo.

U ogromnoj većini, tim muslimanskim nacijama upravlja nekakav oblik šerijata (islamskog zakona). On se izravno provodi od strane vlade ili društva ili, češće, i jednog i drugog, iako je društvo — osobito članovi obitelji — sklono biti revnosnije u svojoj primjeni. Slijede kratki sažeci sedam muslimanskih zemalja koje su ušle u prvih deset:

  • Afganistan (#2) je “islamsko društvo u kojem kršćanstvo postoji u tajnosti”. Ne samo da je “afganistanskoj osobi zabranjeno napustiti islam”, već su članovi obitelji često oni koji je prvi napadnu ili ubiju.
  • U Somaliji (#3), “preobraćanje na kršćanstvo se smatra izdajom”; “članovi obitelji će maltretirati, zastrašivati ili čak ubiti” preobraćenike. Al Shabaab, islamska skupina “mladeži”, ubija kršćane “na licu mjesta kad ih otkrije”.
  • U Libiji (#4), “Ne postoji sloboda govora, nema jednakog postupanja s kršćanima, ne priznaje se crkva i ne grade se crkve”.
  • Pakistan (#5), “pogađaju brojne radikalne islamske skupine”, koje “redovito ciljaju” crkve. Općenitije i u očima vlade i ljudi, “kršćani se smatraju građanima drugog reda. Također, zakoni protiv bogohuljenja se nesrazmjerno primjenjuju protiv kršćanske manjine — što vjernicima otežava život i izlaže ih opasnosti kad javno prakticiraju svoju vjeru.”
  • U Sudanu (#7), “vlada je uhitila ili zastrašuje mnoge kršćanske vođe, a brojne crkve su srušene. Ekstremisti su napali kršćane, osobito na području planine Nuba, gdje je na tisuće kršćana ubijeno ili raseljeno.”
  • U Jemenu (#8), građanski “rat je omogućio islamskim skupinama širenje svog djelovanja u određenim područjima, što je dovelo do otmica i ubojstva kršćana. Otvorene crkvene aktivnosti su zabranjene, kao i napuštanje islama. Muslimani koji se odluče slijediti Isusa mogu se suočiti sa smrtnom kaznom.”
  • U Iranu (#9), u kojem “vlada islamski zakon, … prava i poslovne mogućnosti za kršćane su strogo ograničene… Ilegalno je proizvoditi kršćansku literaturu ili održavati crkvene službe na farsiju. Preobraćenici iz islama suočavaju se s progonom vlade.”

Neki uočljivi trendovi također su u porastu. Kršćani u subsaharskoj Africi su “pod sve većom prijetnjom od islamističkih ekstremističkih skupina”:

U Burkini Faso (br. 28, porast od 33 mjesta od 2019. godine), nadaleko poznatoj po svojoj vjerskoj toleranciji, kršćani govore da se bore za svoj opstanak. Ubijeno je na desetke katoličkih svećenika, a protestantske pastore i njihove obitelji ubijaju i otimaju nasilni islamski militanti. U Maliju (br. 29), predsjednik je krajem 2018. godine rekao da je samo postojanje njegove zemlje ugroženo zbog islamskih džihadista. Srednjoafrička Republika (br. 25) u stalnom je prevratu djelomično zbog borbi pobunjenih islamskih militanata, od kojih mnogi ciljaju kršćane. I Kamerun (br. 48) se suočava nasiljem na sjeveru zemlje — još uvijek uporište Boko Harama [koji, zajedno s muslimanskim Fulani stočarima, kolju kršćane u Nigeriji, #12].

Militantni islam je također u usponu na nekim neočekivanim područjima. “Na Šri Lanki (br. 30, u odnosu na 46 2019. godine), 250 ljudi je poginulo, a više od 500 ozlijeđeno u napadima na katoličke i protestantske crkve i hotele na uskrsnu nedjelju”. Maldivi (#14) — popularno prepoznati kao prekrasna otočna nacija i turistička destinacija — bastion su šerijata:

Ustav Maldiva zahtijeva da svi stanovnici budu muslimani. Preobraćenje iz islama znači da se osobi može oduzeti državljanstvo i da može biti kažnjena prema šerijatskom zakonu. Čak i strani radnici koji su kršćani pozorno se promatraju, što crkveni život čini izuzetno teškim i praktički nepostojećim. Crkve su zabranjene, a otvoreno nošenje Biblije je nezakonito. Zemlja je toliko strogo pod nadzorom islamskog zakona da čak ni Biblija nije u potpunosti prevedena na domaći jezik većine stanovnika Maldiva.

Alžir se pogoršao za pet mjesta — od #22 prošle godine do #17 2020. — zbog “naizgled sustavnog zatvaranja protestantskih crkava. U nekim slučajevima, kršćane je policija prisilno potjerala usred crkvenih službi. Pritisak obitelji također ostaje na visokoj razini, osobito za kršćane koji su prethodno bili muslimani.”

Osim “islamskog ugnjetavanja”, ciljanje kršćana diljem svijeta postale je raširenije nego ikad prije. To je djelom iz razloga što je “progon protiv kršćana doživio tehnološki zaokret”. Na primjer, u Indiji (#10) — gdje “hinduski radikali često napadaju kršćane s malo ili nimalo posljedica” — “vlada planira uvesti sustav nacionalnog prepoznavanja lica. Bilo je najmanje 447 potvrđena slučaja nasilja i zločina mržnje protiv kršćana u Indiji… Postoji bojazan da bi više praćenja moglo povećati te napade.”

Slično tome, Kina (#23) — koja nastoji da sve religije, uključujući kršćanstvo, “budu u skladu s njihovom interpretacijom komunizma” — “širom zemlje uvodi sustav društvenog kreditiranja (SCS) kojim vlasti planiraju nagraditi ‘dobro’ građanstvo i kazniti ‘loše'”:

Već sad je jedna zajednica navodno odlučila dodati kazne onima koji “ilegalno šire kršćanstvo”. Lako je vidjeti kako se nadzorna tehnologija može upotrijebiti u tandemu s SCS-om kako bi svakodnevni život učinili vrlo teškim za sve one koje kineska vlada smatra nedovoljno “kineskim” — uključujući kršćane.

Možda najuznemirujući trend jest taj što količina progonjenih kršćana i dalje raste iz godine u godinu: “260 milijuna kršćana doživljava visoke razine progona”, piše u novom izvješću 2020. To predstavlja porast od 6% u odnosu na 2019. godinu; te godine je progonjeno 245 milijuna kršćana — a to je bio porast od 14 posto u odnosu na 2018. godinu, kad je taj broj iznosio 215 milijuna.

Hoće li se ovaj trend ikada zaustaviti i preokrenuti ili će se nastaviti pogoršavati — a možda čak i preliti u one nacije koje, za sad, uživaju vjerske slobode i jednakost?