O’NEILL: Covid-19: pogled na distopiju kakvu su nam namijenili zeleni

Brendan O'Neill

Screenshot: YouTube/Ramses Ghani

Zeleni si jednostavno ne mogu pomoći. Dok mi ostali činimo sve kako bi se borili i suprotstavili Covid-19 krizi, oni je tretiraju kao znak, upozorenje prirode, opomenu arogantnom, destruktivnom čovječanstvu. Brzina kojom su ovu pandemiju uklopili u svoju mizantropsku narativu o čovječanstvu koje je pošast ove planete je šokantna, ali ne i iznenađujuća.

Svoje zaostalo vjerovanje da je ovaj virus opomena prirode promoviraju iz samog vrha UN-a. Inger Andersen, izvršni direktor Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, kaže da nam s ovom pandemijom i ostalim nedavnim katastrofama, uključujući požare u Australiji i invazije skakavaca u Keniji “priroda šalje poruku”. Naravno da priroda ne radi takve stvari, pošto priroda nije čuvstveno biće, međutim veliki dio nove religije environmentalizma možda zamišlja upravo to.

Guardian izvješćuje da Andersen smatra kako čovjekovo “uništavanje prirodnog svijeta za poljoprivredu, stanovanje i rudarstvo” čini pandemije vjerojatnijima. Ukratko, ljudski rast, samo moderno društvo, sad se suočava sa zasluženom kaznom. Mi mislimo da možemo uzgajati usjeve i rudariti i, hm, graditi kuće kako nam je volja, ali evo dolazi priroda sa svojom kaznom: zastrašujućom bolesti. Ovo je pozitivno biblijski. U ovom scenariju, Geja je Bog koji nas dolazi kazniti zbog naših grijeha.

Skupina znanstvenika se slaže s Andersenom. Oni opisuju Covid-19 kao “jasan pucanj upozorenja” prirode, koja govori ljudskoj civilizaciji da se “igra s vatrom”. Ovo je političko iskorištavanje užasne bolesti s ciljem navijanja natrag ljudske industrije: kakav podli trik.

Dežurni britanski buržoaski mizantrop, George Monbiot, bio je za petama UN-ovim eko-srednjovjekovcima. On je izjavio da je Covid-19 razbio sebičan mit čovječanstva da je postiglo “izolaciju od prirodnih opasnosti”. Postoji groteskna razdraganost u načinu na koji Monbiot opisuje ono što je oslobodio Covid-19 — “membrana je pukla”, rekao je, i “mi smo se našli goli i šokirani, dok biologija koju smo naizgled protjerali divlja našim životima.”

Monbiot također gleda na ovu pandemiju kao na lekciju prirode. Naslov njegovog članka glasi: “Covid-19 je poziv prirode na buđenje našoj samozadovoljnoj civilizaciji.” A kakav je sadržaj nasilne lekcije prirode odvratnom čovječanstvu? Da nas podsjeti kako smo, uz svu našu aroganciju, zapravo “pod upravom biologije i fizike”.

Postoji nešto duboko ružno u svemu ovome. Čini se kako Monbiot i ostali zeleni na Covid-19 gledaju kao na katastrofu koja će imati pozitivan učinak: možda poništi vjerovanje iz prosvjetiteljskog doba da čovječanstvo može vladati prirodom i podsjetiti nas da se zapravo nalazimo na milost i nemilost prirode. Oni se nadaju da će ova katastrofa vratiti prirodi moć nad humaniziranim svijetom.




To je i razlog zašto toliko zelenih na internetu dijeli slike delfina koji plivaju u blizini Venecije ili odsutnost tragova zrakoplova iznad Kalifornije. Jer njima su to znakovi koristi Covid-19: ponižavanje čovječanstva, obuzdavanje naše industrijske i tehnološke aktivnosti i ponovno uspostavljanje fantastične moći prirode. Ako gledate na bolest kao na političku izjavu, kao na priliku za provođenje svojih postojećih mizantropskih agenda, onda s vama definitivno nešto nije u redu.

Iako je sve ovo moralno perverzno, nije nimalo iznenađujuće. Već dugo vremena, zeleni gledaju na ljude kao na pošast, virus koji je sam po sebi načinio neizmjernu štetu planetu. Zeleni bog David Attenborough je sam izjavio da su ljudi “kuga na planeti”. Čak i kad zeleni ne koriste takav eksplicitni govor ispunjen mržnjom, oni konstantno promiču pogled na ljudsku proizvodnju i razvoj kao toksičan i destruktivan.

I oni tumače sve, od šumskih požara do poplava, od pošasti skakavaca do otapajućih ledenih pokrivača, kao znakove prirode, lekcije bijesne Geje. Kad vjerski fanatici okrivljavaju gay brak za poplave, tvrdeći da nas Bog kažnjava zbog gubitka moralnog kompasa, s pravom im se rugamo. A opet, zeleni nude samo sekularnu verziju takvog zaostalog, apokaliptičnog naklapanja.

Uistinu, ako nam je Covid-19 kriza išta pokazala, onda je to kako bi bilo grozno živjeti u svijetu kakvog nam žele zeleni. Upravo u ovom trenutku, zahvaljujući užasnom novom virusu, naša društva se ne razlikuju previše od društava kakva nam već dugo godina žele nametnuti Greta Thunberg, Pobuna zbog izumiranja, zelene stranke i ostali. Manje letova, zaustavljena industrija, ogromni infrastrukturni projekti stavljeni na čekanje. Manje vožnje, manje putovanja, manje ljudske interakcije. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, kao rezultat naše reakcije na Covid-19, “ljudski otisak” se nesumnjivo smanjio. I kakav je to užasan svijet postao: manji, tiši, atomiziraniji.

Svi smo sretni što smo dali neke žrtve tijekom ove krize. Ostajemo kod kuće, držimo se društvenog razmaka i, naravno, većina od nas ne radi ili putuje. Ali mi se jedva čekamo vratiti u svijet u kojem se tvornice vraćaju u život, zrakoplovi crtaju svoje linije na nebu, a ljudi mogu ići posvuda i družiti se, kupovati i jesti koliko god žele. Zeleni bi zapravo trebali biti oprezni kad govore o Covid-19, jer neće proći previše vremena prije nego sve veći broj ljudi shvati da ovaj neugodni izvanredni slučaj koji trenutačno proživljavamo izgleda baš kao iskrivljena distopija koju zeleni žele izgraditi.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here