Otprilike 40.000 djece robuje u rudnicima Demokratske Republike Kongo (DRC) pod kineskom upravom, iskapajući kobalt za mobitele, laptope, Tesle i tehnologije Green New Deal-a, izvijestio je londonski Guardian. Ona su konstantno izložena toksičnom i radioaktivnom blatu, prašini, vodi i zraku. Bolesti krvi i dišnog sustava, urođene mane, rak, paraliza i smrt gušenjem uobičajeni su. Te su užase potvrdili i drugi istražitelji. No, kršenja ljudskih prava i dalje se nastavljaju.
Nažalost, druge Guardianove priče bizarna su mješavina činjenica, lažnih vijesti, kvazi znanosti, pretpostavki i gluposti. “Je li za Covid-19 odgovorno naše uništavanje prirode?”, treštao je nedavni naslov, dodajući: “Kako se gubitak staništa i biološke raznolikosti povećava na globalnoj razini, izbijanje koronavirusa možda je tek početak masovnih pandemija.” Priča svaljuje krivicu za uništenje i virus na izgradnju cesta, rudarenje i sječu drva.
Članak se otvara tragičnom pričom sela traumatiziranog Ebolom u Gabonu, samo nešto zapadnije od DRC, na zapadnoj obali Afrike. Seljani su dobili bolest jedenjem divlje čimpanze. Mnogi su umrli.
No, ono što je uslijedilo bio je eko-prozelitizam izravno od pogana, proroka i ostalih drevnih religijskih nauka koje nesreću pripisuju grijesima čovječanstva protiv bogova, Boga — ili u ovom slučaju, Geje. Neki neodređeni “broj istraživača” u novoj akademskoj “disciplini” “planetarnog zdravlja” sad “vjeruje” da je “ljudsko uništavanje bioraznolikosti to koje stvara uvjete za nove viruse i bolesti poput COVID-19.”
Ljudi “napadaju” divlje krajolike u kojima žive životinje i biljke, koji skrivaju nepoznate viruse, rekao je jedan tobožnji stručnjak. “Mi remetimo ekosustave i oslobađamo viruse iz njihovih prirodnih domaćina”, tvrdi on.
“Istraživanje sugerira” da su epidemije bolesti koje prelaze sa životinja na ljude “u porastu”, nastavlja članak. Dok su bjesnoća i bubonska kuga “prešle prije nekoliko stoljeća”, postaje mnogo gore: Marburg, Mers, Nipah, SARS, Zika i Zapadni Nil, na primjer; azijska gripa i AIDS. Te “zoonotske” bolesti su “sve više povezane s environmentalističkim promjenama i ljudskim ponašanjem”, poput porasta ljudske populacije, urbanizacije i “poremećaja netaknutih šuma”, tvrdi drugi “stručnjak”.
Zvuči uvjerljivo, osobito za ljude s ograničenom znanstvenom, medicinskom ili analitičkom pozadinom. Definitivno privlači one koji ne vole rudarstvo, sječu drva, ceste i čovječanstvo. Ali zanemaruje povijest i stvarnost te se oslanja na anti-tehnološke ideologije koje tvrde da mi “griješimo protiv naše Majke Zemlje”.
Malarija, denga, žuta groznica i bolest spavanja se također spominju. Ali što je s kolerom, dječjom paralizom (koju sam imao kao dijete), velikim i malim boginjama, kojekakvim pošastima u raznim gradovima i zemljama tijekom stoljeća i bezbrojnim iteracijama gripe? Mi još uvijek ne znamo odakle one potječu — i mnoge učestalo mutiraju, često prkoseći našim naporima da ih iskorijenimo ili pronađemo cjepiva i lijekove, čak i danas.
Mnoge su se prenijele u Europu ili Amerike, Rusiju ili ostale zemlje brodovima — populacijama kojima je nedostajao prirodni ili izgrađeni imunitet, prije nego što smo znali za bakterije i viruse, čak i kako napraviti sapun.
Današnje novonastale bolesti mogu putovati daleko drže i šire zahvaljujući vlakovima, automobilima, brodovima i avionima. S milijardama koje danas žive u prenapučenim gradovima, brzi prijenos virusnih ili novih bolesti uvelike je olakšan, usprkos modernim klinikama, bolnicama, cijepljenjima, lijekovima, antibakterijskim sapunima i pravilnim higijenskim praksama, osobito kad su reakcije spore i kad je Svjetska zdravstvena organizacija u dosluhu s kineskim vladinim dužnosnicima i širi dezinformacije o nepostojanju prijenosa s čovjeka na čovjeka.
Suvremene tehnologije koje spašavaju život, bolnice, laboratoriji, lijekovi i domovi nisu se dogodili sami od sebe. Oni su proizvod rudarenja, siječe drva, cesta, bušenja, moderne arhitekture, komunikacije i transporta, a osobito fosilnih goriva i nuklearne energije — koja je omogućila napredak inovacijama, pomažući tako držanju gnjeva i bijesa Prirode na sigurnim udaljenostima i produljenju prosječnog američkog životnog vijeka s 40 godina 1800-ih, na 47 1900-ih i, u konačnici, na današnjih 78 godina. Kako i zašto se to dogodilo nevjerojatna je saga. Priča o penicilinu je također jednako fascinantna.
Guardian to shvaća na potpuno suprotan način. Korištenje bogatstava zemljine površine i podzemlja — Božji blagoslov — nije oslobodilo COVID-19 i ostale viruse, bakterije i bolesti. To nam je pomoglo da se spasimo od pomora i gladi koji su pustošili čovječanstvom kroz povijest. To čine i danas.
Bolesti će uvijek biti s nama. One će evoluirati, mutirati, prelaziti sa životinja na ljude i pokušati nas opustošiti tako dugo dok obitavamo na ovom veličanstvenom planetu. Nikad ne zaboravite: fosilna goriva, predmet prezira tolikih ljudih, omogućila su čovječanstvu da pobjegne od siromaštva, gladi i bolesti koje su držale ljudski, zdravstveni i tehnološki napredak na jedva mjerljivom minimumu sve do otprilike 1800. godine.
Zamislite što bi se dogodilo kad bi obilnu, pouzdanu, pristupačnu toplinu i električnu energiju dobivenu iz fosilnih, nuklearnih i hidroelektričnih izvora zamijenila ograničena, isprekidana, vremenski uvjetovana, skupa energija vjetra, sunca i baterija. Učinci na naš zdravstveni i životni standard bili bi užasni. Pokušajte zamisliti život u afričkih selima i gradovima, gdje su električna energija, čista voda, sanitacija i zdravstvena zaštita još uvijek gotovo ne postoje.
Zamislite kako bi naš planet izgledao kad bismo zamijenili relativno mali broj fosilnih, nuklearnih i hidroelektrana s milijunima vjetroturbina, milijardama solarnih panela i milijardama pričuvnih baterija, koje se prostiru stotinama milijuna hektara. Morali bismo otvoriti ili proširiti tisuće rudnika, kako bismo osigurali sve metale i minerale potrebne za proizvodnju sve te pseudo-obnovljive energije.
Narušavanje ekosustava i uništavanje bioraznolikosti povećalo bi se u ogromnim razmjerima.
Guardianov članak suptilno, ali oštro kritizira lovljenje čimpanzi i ostalih divljih životinja. Ali zašto to rade afrički seljani? To nije raketna znanost. Oni su gladni! Žive na rubu preživljavanja.
A opet, UN i EU agencije, eko-imperijalističke interesne skupine, anti-razvojne banke i aktivisti za ukidanje financiranja projekata fosilnih goriva zahtijevaju da se Afrikanci pomire sa svojim bijednim životima bez električne energije, čiste vode i zdravstvene zaštite — okretanjem svojih leđa modernom sjemenu, gnojivima, pesticidima i traktorima.
Umjesto toga, Afrikanci bi trebali moći preživjeti na kakvim god mršavim usjevima koje mogu požnjeti koristeći agro-ekologiju (primitivna samoopskrbna poljoprivreda) i što god kojim čudom preživi sušu i najezde skakavaca. Oni bi se također trebali zadovoljiti s mrežama za krevet, izbjegavanjem korištenja insekticida za ubijanje insekata koji prenose bolesti poput malarije, denge i bolesti spavanja i nikad ne koristiti dugotrajni prostorni insekticid DDT, koji s jednim špricanjem zidova i vrata svakih šest mjeseci sprječava 80% komaraca od ulaska u kuću.
Članak nakon toga citira “ekologe bolesti”, navodne stručnjake iz još jedne nove “discipline”, koji tvrde da ove bolesti sve više dolaze iz “mokrih tržnica” koje su se tek nedavno “iskočile” kako bi osigurale svježe meso za velike urbane populacije. Mokre tržnice su zasigurno povezane s koronavirusom. Ali one postoje već stoljećima, zbog kulture i tradicije, kao mjesta za susrete i ogovaranja, kao simboli bogatstva, kao odraz vjerovanja da je njihovo meso prirodnije i zdravije — i stvarnosti da nema dovoljno mesa uzgojenog na farmama, budući da su poljoprivredne prakse u većem djelu Azije i Afrike još uvijek zastarjele.
U onom konačnom djelu apsurdnosti, autor kaže da rješenje za ovu modernu krizu izbijanja bolesti “počinje s obrazovanjem i svjesnošću” — pretpostavljam poput kvazi znanosti, lažnih vijesti i polovičnih ideja nemarno razbacanih u ovom članku. A nakon toga svoje mišljenje ubacuju i novine, komentirajući kako pod Trumpovom administracijom “bijes i okrutnost izobličuju javnu raspravu i laganje je uobičajeno”. Ali s financijskom pomoći čitatelja, Guardian može “nastaviti isporučivati kvalitetno novinarstvo” — poput ove priče.
Gluposti poput ove — prerušene u novinarstvo i znanost — čine ogromnu štetu energetskim politikama, prevenciji bolesti, obrazovanju svih uzrasta te zdravstvenim i životnim standardima koje svi ljudi zaslužuju.
Moramo se zapitati. Ako možemo zatvoriti restorane i parkove i zabraniti okupljanja više od deset ljudi, zašto ne možemo staviti u karantenu gluposti o bolesti, rudarstvu i narušenim divljim ekosustavima jer nismo dovoljno usvojili “čiste, zelene, obnovljive, održive” alternative vjetra, sunca, baterija i biogoriva?
Ako već ne možemo gluposti staviti u karantenu, mogu li se barem naši tiskani i elektronički mediji suzdržati od njihovog propagiranja?
Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora za konstruktivnu sutrašnjicu (www.CFACT.org) i autor mnogih članaka u vezi okoliša.
