BUCHANAN: Kissingerov poziv na Novi svjetski poredak

Patrick J. Buchanan

Pixabay

Među prvim radovima koji su Henryju Kissingeru donijeli akademsko priznanje bio je “Obnovljeni svijet”, njegova knjiga iz 1950-ih godina koja je govorila o tome kako su se najveći diplomati Europe okupili na Kongresu u Beču kako bi uspostavili red na kontinentu opustošenom Napoleonskim ratovima.

Mir ravnoteže snaga koji su ti ljudi ostvarili trajao je — uz značajnu iznimku Francusko-pruskog rata 1870.-71. — čitavo stoljeće, od 1815. do 1914. godine.

Pišući u petak u Wall Street Journalu, Kissinger je objavio da je svjetskim čelnicima sad neophodno, čak i dok se bave s bijesnom pandemijom, započeti “prijelaz na post-koronavirusni poredak”.

“Ako to ne učine, svijet bi se mogao zapaliti.”

A opet, čini se kako su sastojci koje Kissinger smatra ključnim za uspostavljanje novog svjetskog poretka, poput ventilatora, u nestašici.

“Održavanje povjerenja javnosti”, tvrdi Kissinger, “presudno je… za međunarodni mir i stabilnost.”

Ali kako možemo ponovno vjerovati našem neprijatelju Kini, nakon njezinog kriminalnog prikrivanja prijetnje i veličine virusa koji se pojavio u Wuhanu?

Kako možemo ponovno vjerovati tom režimu koja je, do nedavno, okrivljavao koronavirus na američke vojnike koji su posjetili Wuhan?

Promatrajući ponašanje vlada u vezi ove krize, fraza koja pada na pamet nije “povjerenje javnosti”, koliko “svaka nacija za sebe”.

U ponedjeljak, Wall Street Journal ovako je opisao nedavno ponašanje Europe:

“Zemlje EU jednostrano su zatvorile granice i gomilaju vitalnu medicinsku opremu, ostavljaju ljude u nevolji daleko od kuće, trgovine prehrambenim proizvodima se bore kako bi napunile svoje police zalihama, a bolnice očajnički pokušavaju spasiti kritično bolesne pacijente.”

“Kad su Italija i Španjolska, teturajući nakon što su osjetile neke od najsmrtonosnijih epidemija na svijetu, zamolile svoje bogatije i zdravije sjeverne susjede za pomoć, nizozemski političari odbacili su te molbe kao nove znakove lošeg upravljanja južnjaka.”

Prošli tjedan, Europski sud presudio je da su Poljska, Mađarska i Češka prekršile EU zakon odbijajući razmjestiti izbjeglice tijekom migrantske krize 2015. godine. Te tri nacije nisu ponudile nikakvu ispriku.

Prošli mjesec, Grčka je upotrijebila silu kako bi zaustavila sirijske izbjeglice od ulaska u njezin teritorij. Prema Human Rights Watch, grčke su trupe i naoružani ljudi na grčko-turskoj granici seksualno napadale, pljačkale i skidale tražitelje azila i migrante, tjerajući ih natrag u Tursku. EU je uglavnom šutjela.

Kad je Donald Trump 31. siječnja izdao svoju zabranu putovanja onima koji su nedavno bili u Kini, predsjednički kandidat Joe Biden je osudio Trumpa zbog “histerične ksenofobije i poticanja straha”.

Biden sad misli da je Trump učinio ispravnu stvar.

Čak i doživotni liberali mogu staviti ideologiju na policu kad je glas naroda dovoljno glasan i jasan.

Moramo se “boriti kako bi izliječili rane svjetskoj ekonomiji”, rekao je Kissinger.

A opet, kriza je otkrila da je istaknuta značajka te globalne ekonomija kineska kontrola proizvodnje lijekova koji su neophodni kako bi Amerikance održali živima. Želimo li nastaviti s takvom ovisnošću?

Kissinger kaže: “Svjetske demokracije moraju braniti i održavati svoje prosvjetiteljske vrijednosti… (i) čuvati načela liberalnog svjetskog poretka.”

Ali nije li ožujak 2020. godine dokazao mudrost Alexandra Hamiltona superiornom: “Svaka nacija bi trebala nastojati posjedovati kod sebe sve bitne elemente nacionalne opskrbe.”




Danas, granice svugdje ojačavaju, dok se nacije grozničavo natječu za N95 maske i ventilatore. Autoritarni vladari preuzimaju sve veće moći. Potraživanja obitelji, vjere, plemena, nacija i zemlje čine se važnijima od svega ostalog.

“Osnivačka legenda moderne vlade”, piše Kissinger, “je grad opasan zidom… dovoljno snažan da zaštiti ljude od vanjskog neprijatelja. … Ova pandemija je proizvela … ponovno oživljavanje grada opasanog zidom u doba kad prosperitet ovisi o globalnoj trgovini i kretanju ljudi.”

Kissinger je nazvao koncept grada opasanog zidom “anakronizmom”, “legendom”.

No, je li ideja nacionalne države, čija je glavna dužnost obrana zdravlja i sigurnosti specifičnih ljudi koji su je stvorili, “legenda”?

Ili je stvarna legenda, mit, ideja o nekakvom Novom svjetskom poretku zemalja koje sretno putuju i trguju jedna s drugom u svjetskoj federaciji?

U ovoj krizi koronavirusa, sad možemo vidjeti jasno, a ne kroz mutnu čašu.

Kao i u većini ratova, ljudi se okreću ljudima od akcije, a ne ljudima od riječi — guvernerima, a ne zakonodavcima ili članovima Kongresa, koji poduzimaju akciju, dok države pokušavaju međusobno nadlicitirati jedna drugu za kritičnu medicinsku opremu.

Što se tiče Donalda Trumpa, elite ga odjednom napadaju jer nije dovoljno diktatorski.

Trump, bune se oni, nije reagirao dovoljno brzo kako bi se pozvao na Zakon o obrambenoj proizvodnji. Nije iskoristio svoje ovlasti da diktira američkim tvrtkama što moraju proizvesti. Nije dovoljno brzo zatvorio zemlju. Nije dovoljno brzo izdao naredbe guvernerima koji su odgađali zatvaranje svojih država.

Ljudi umiru, govore sad, jer Trump nije odmah postao autokratom kakvim su ga progresivci optuživali da jest tijekom saslušanja o opozivu prije dva mjeseca.

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.