Uobičajeni odgovor konzervativcima koji zagovaraju otvaranje ekonomije jest da izdajemo naša pro-life načela. Ova je optužba očigledno apsurdna iz više razloga. Prije svega, jedan od naših glavnih argumenata jest da zatvaranje društva vjerojatno nije najučinkovitiji način spašavanja života. Mnogi ljudi još uvijek umiru od virusa tijekom zatvaranja, a mnogi će vjerojatno umrijeti i nakon njegova ukidanja (čak i oni najžešći zagovornik zatvaranja mora priznati da se u jednom trenutku ono mora okončati), a povrh tom danku sad dodajte i živote koji su uništeni kolapsom ekonomije.
Sve u svemu, zabrinutost da će troškovi u ljudskoj smrti i patnji biti veći zbog zatvaranja nego što bi bili da smo usvojili preventivne mjere istodobno održavajući ekonomiju živom je razumna. Možda se ne slažete s ovim argumentom, ali to očigledno nije argument koji negira vrijednost ljudskog života.
Također, nitko tko kritizira strategiju svjesnog guranja nacije u Veliku depresiju ne sugerira da bi starije i ostale osobe najosjetljivije na virus trebalo izravno ubiti. Mi samo sugeriramo da postoje drugi i bolji načini zaštite populacije i da su ogromni troškovi naše trenutačne metode previsoki, a isplativost svega toga previše neizvjesna. Suprotno tome, zagovornici pobačaja podržavaju izravno i namjerno ubijanje ranjivih ljudi u najranijim fazama života. To je prilično drugačije stajalište. Čak i kad bi ljudi protiv zatvaranja tvrdili da starije osobe ne vrijedi zaštititi — a to definitivno nije ono što mi tvrdimo — zauzeli bismo stav koji bi izgledao pozitivno gandijevski u usporedbi s onima koji otvoreno slave medicinsko pogubljivanje novorođenčadi.
Što nas dovodi do važne točke. Druga strana neispravne “vi ljudi protiv zatvaranja proturječite svojim pro-life stavovima” optužbe jest da zapravo velik broj zagovornika zatvaranja zapravo proturječi svojim pro-pobačajnim stavovima. Kao što sam objasnio, moguće je da razumna osoba potvrdi inherentnu vrijednost ljudskog života iznoseći mišljenje da zatvaranja nisu mudra. Doista, razumna osoba može argumentirati potonje ne usprkos prvome, već upravo na temelju toga. Ono što, s druge strane, ne mogu vidjeti jest kako osoba može argumentirati da je pravedno i pristojno namjerno ubiti milijune ljudskih bića svake godine radi očuvanja životnog stila roditelja, a potom također argumentirati da moramo uništiti životne stilove i mogućnost zarade milijuna ljudi kako bismo sačuvali ljudski život. Čini mi se da ovdje postoji logička isključenost. Ovaj potonji argument može imati smisla ako ljudski život ima inherentnu vrijednost, dok prvi može potencijalno imati smisla ako ljudski život ima subjektivnu i uvjetnu vrijednost. Dakle, koje je od toga?
Kamp zagovornika zatvaranja izjavljuje kako svaki život ima vrijednost i kako je svaki život vrijedan spašavanja. Slažem se s njima, ali neobično je to što se s tim ne slažu mnogi od njih. Čini se kako im nedostaje koherentna perspektiva o ljudskom životu i njegovoj vrijednosti. I tako smo se našli u ovoj morbidno ironičnoj situaciji, u kojoj se društvo, koje iz praktičnih razloga godišnje ubije milijun beba, zatvorilo kako bi spriječilo starije osobe od umiranja. Ako se ovdje može pronaći bilo kakvo načelo, činilo bi se kako je život odraslih vrjedniji od života djece. To je, naravno, nekoherentno. Da ne spominjemo moralno gnjusno i zaostalo. Sav život ima vrijednost, ali zdravo društvo je daleko spremnije prihvatiti smrt odraslih osoba od smrti djece. Odrasli, uostalom, u konačnici moraju umrijeti. Djeca to ne bi smjela. I zasigurno ne od naših vlastitih ruku.
No, možda sam previše ciničan. Moram ostaviti otvorenu mogućnost da su svi pro-pobačajni ljudi koji sad plješću uništenju naše ekonomije — budući da je, navodno, nevjerojatna žrtva poput ove vrijedna ako ćemo “spasiti barem jedan život” — možda doživjeli dramatičnu preobrazbu u svojim srcima. Možda ovo nije licemjerje ili nedosljednost, već znak da je okrenuta nova stranica. Možda su pronašli unutar sebe, po prvi put u životu, stvarnu strast za obranom vrijednosti i dostojanstva ljudskog života. U tom slučaju, pozdravljam ih u pro-life tim. I želio bih sugerirati da, ako već provodimo zatvaranje poslova kako bismo spasili živote, moramo zatvoriti samo jednu vrstu posla. To je ona koja ubija milijun beba godišnje u ovoj zemlji. Možemo raspravljati o ostalim zatvaranjima, ali svatko tko doista želi zaštititi ljudski život, mora se složiti da je ovo najbolje mjesto za početak.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
