HOROWITZ: Isusov kompleks Nancy Pelosi

David Horowitz

FrontPageMag

Nancy Pelosi je vođa stranke koja je optužila predsjednika Trumpa i 63 milijuna Amerikanaca koji su glasali za njega za izdaju svoje zemlje, uništavanje njezinog Ustava, dosluh s njezinim neprijateljima, uzrokovanje smrti tisuća žrtava koronavirusa te mržnju prema imigrantima, muslimanima, ljudima od boje, homoseksualacima i ženama. Prema Pelosi i demokratima, Trump je toliko opasna prijetnja republici da mora biti uklonjen prije sljedećih izbora, iako su oni udaljeni tek nekoliko mjeseci.

Kako Pelosi gleda na sebe i na svoju stranku koja je vjerno podržavala njezinu vendetu i oklevetala milijune republikanaca kao ksenofobe i bijele supremaciste? Pelosi je odgovorila na to pitanje tijekom nedavnog intervjua s voditeljicom MSNBC-a Joy Ann Reid. Kad ju je Reid upitala hoće li puštanje osuđenih zločinaca iz zatvora biti dio njezinog zakonodavstva potpore za COVID-19, Pelosi je odgovorila: “U našem zastupničkom klubu, vrlo smo predani Evanđelju po Mateju.”

Pelosi je potom iz sjećanja citirala specifičnu prispodobu iz Mateja na koju je mislila: “‘Kad sam bio gladan, nahranili ste me. Kad samo bio beskućnik, udomili ste me. Kad sam bio u zatvoru, posjetili ste me’, stoga to za nas predstavlja dio našeg sustava vrijednosti.”

Ukratko, iako bi neobraćeni mogli razumno promatrati Pelosi kao vođu stranke mržnje, ona sebe smatra vođom stranke Isusa.

Jedna od definirajućih karakteristika sociopatske ličnosti jest ono što psiholozi nazivaju “grandioznim osjećajem vlastite važnosti”. Ovaj hiper-uzvišeni osjećaj vlastite važnosti i pravednosti dovodi nas do druge ključne osobine sociopatske ličnosti: nedostatka savjesti, osjećaja empatije prema žrtvama nečijeg ponašanja. Na primjer, pošto predsjednica Doma nije Isus, njezin nedostatak zabrinutosti za teškoće običnih građana koji nisu vrijedni 200 milijuna dolara i koji si ne mogu priuštiti dotjerane zidove, kapije i privatne zaštitarske agente koji bi ih zaštitili od kriminalaca koje njezino zakonodavstvo namjerava pustiti na slobodu. Ili, kad smo već kod toga, ilegalnih stranaca koje poziva u zemlju bez provjera je li riječ o trgovcima seksom, drogom, nasilnim kriminalcima, silovateljima ili prijenosnicima zaraznih bolesti.

Ova zapažanja nisu ponuđena kao vježba u pop psihologiji. Ona su samo očigledni obrasci ponašanja Nancy Pelosi i stranke koju predvodi, pokušaj shvaćanja kako i zašto su demokrati podijelili zemlju na dvije zaraćene strane. Tijekom posljednjih dvadeset godina, “politika identiteta”, koja se bolje razumije kao “kulturni marksizam”, postala je ideološka religija Demokratske stranke. Takve apsurdnosti poput “vjerujete svim ženama” i nemojte vjerovati “starim bijelim muškarcima” predstavljaju trope novog svjetskog poretka. Kako odrasle osobe zapravo mogu progutati takve rasističke i seksističke bljezgarije?




Odgovor leži u kolektivizmu. Ako osoba vjeruje u prvenstvo skupina nad pojedincima, kao što to demokrati univerzalno čine, i ako se to spoji s vjerom u iskupljenu budućnost u kojoj vlada socijalna pravda, gdje su svi jednaki i gdje prevladavaju panaceje Green New Deala, onda sociopatske osobine — samopravednost i nedostatak suosjećanja za one preko koji se gazi kako bi se došlo do obećane zemlje, slijede kao što noć slijedi dan. Razmišljanje o sebi kao o osobi koja spašava planet izravan je put ka potlačivanju svojih bližnjih.

Grupno razmišljanje briše pojedinca i stvara kolektivne negativce. Shodno tome, prema demokratima, budući da su ljudi od boje neproporcionalno pogođeni koronavirusom, negativac mora biti “sustavna nejednakost”. Rješenje je, naravno, socijalistička redistribucija dohotka. Međutim, u stvarnosti, krivac je ponašanje pojedinca i individualni izbor. Dva glavna komorbiditeta koja dovode do smrtnih slučajeva koronavirusa su dijabetes tip 2 i visoki krvni tlak. Oba su uzrokovana onim trećim: pretilosti. To su rezultati loše ishrane — individualnih izbora. Više od 38 posto odraslih Afroamerikanaca su klinički pretili, a četiri od pet afroameričke žene imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretile, prema američkom Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.

Priznavanje toga ne znači da nas nije briga za pogođene pojedince, već im činimo uslugu osvještavajući ih na njihovu vlastitu odgovornost za svoju sudbinu. Mi ne subvencioniramo njihova pogrešna ponašanja. U ikonografiji ljevice, takvi se razumni pristupi osuđuju kao “okrivljavanje žrtve”.

Okrivljavanje drugih — demoniziranje drugih — socijalistički je način i primarni razlog zašto su demokrati postali stranka mržnje. Označeni krivci su bogati bijeli muškarci i zapadne demokracije u čijem su se stvaranju oni najviše isticali.

Ova perverzna religija bila je na izvanredan način izložena tijekom trenutačne globalne pandemije. Grube malverzacije Komunističke partije Kine u rukovanju ovim virusom dovele su do smrti više od četvrt milijuna ljudi do danas. Kao kolektivistički marksisti koji na sebe gledaju kao na spasioce svijeta, kineski komunisti ne ustručavaju se u optuživanju drugih, osobito Sjedinjenih Država — Velikog sotone u radikalnim religijama. Demokratska stranka, koju predvode Pelosi i Clinton, skočila je u njihovu obranu, osuđujući uporabu termina “Kineski virus” predsjednika Trumpa kao “rasistički”.

Razmotrite širenje virusa u samoj Americi. Osam od devet država s najviše slučajeva i osam od osam s najviše smrti vode kolektivistički demokrati koji su osuđivali Trumpovu zabranu putovanja iz Kine kao rasističku i koji svu stvorili mrežu gradova i država “utočišta” kako bi prkosili imigracijskim zakonima nacije i pozivali ljude u zemlju koji nisu provjereni na zarazne bolesti. Sam koncept utočišta je religijski u prirodi i može osigurati da se Pelosi i njezini saveznici osjećaju poput Isusa. Ali oni nisu božanstva, a njihove politike su smrtonosne.

David Horowitz je američki konzervativni aktivist, novinar i autor, osnivač Slobodarskog centra David Horowitz (DHFC) i urednik časopisa FrontPage.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here