PRAGER: Ljevicu nije briga za crnce

Big League Politics

Gotovo svaki konzervativac u Americi zna da je naslov ove kolumne istina. To zna gotovo i svaki ljevičar, ali laganje u svrhu ostvarenja svog cilja je ono što ljevica uobičajeno radi (sjetite se “dosluha o Rusiji”). A oni liberali, koji postaju sve više nerazlučivi od ljevičara, znaju da je to vjerojatno istina, ali to ne žele reći — kako ne bi stali na stranu konzervativaca i, još važnije, bili označeni “rasistima” od ljevice. Način na koji ljevica označava osobu sad određuje moralne i političke stavove mnogi ljudi.

Kad bi ljevica brinula o crncima, ljevičari bi radili na podizanju crnaca na univerzalne akademske standarde, a ne smanjivali i ukidali standarde kao što su to radili desetljećima, poput nedavnog primjera ukidanja SAT ispita na Sveučilištu Kalifornija.

Kad bi ljevica brinula o crnicima, ljevičari bi radili na uzdizanju svih ljudi, uključujući crnce, ne samo na univerzalne akademske standarde, već također na univerzalne osobne/moralne standarde. Od tih je možda najočitije da bi se žene trebale udati prije nego imaju djecu, a muškarci bi trebali ostati u životima djece koju su začeli — idealno kao očevi njihovih majki, ali u najmanju ruku kao očevi, mentori i hranitelji obitelji. Ali kad je profesorica Amy Wax s pravnog fakulteta Sveučilišta u Pennsylvaniji napisala kolumnu u kojoj je zagovarala takve “srednjoklasne, buržoaske” standarde, ljevičari su je osudili kao “bijelog supremacista” (kao da su to “bijele” vrijednosti — rasistički pogled ako je ikad postojao jedan) i “rasista”. Gotovo polovina njezinih kolega s pravnog fakulteta ju je također javno osudila.

Kad bi ljevica brinula o crncima, oni bi poticali živahan vjerski život u središtima velikih gradova (i svugdje drugdje, što se toga tiče). Koliki je udio crnih (ili ne-crnih) ubojica pohodilo crkvu nedjelju prije nego što su počinili ubojstvo? Ali ljevica prezire tradicionalne judeo-kršćanske religije jednako koliko prezire i Ameriku.

Kad bi ljevica brinula o crncima, ljevičari bi povećali — a ne lobirali i prosvjedovali u korist smanjenja — policijskog prisustva u crnim susjedstvima, gdje svake godine crnci — gotovo nikad bijelci, bilo oni policajci ili bilo što drugo — ubijaju, siluju i pretuku na tisuće drugih crnaca. Godine 2016., posljednja godina za koju sam uspio pronaći podatke FBI-a, ubijeno je 2.870 crnaca. Od toga, 2.570 njihovih ubojica bili su crni; 243 bili su bijelci.

Tipičnu ljevičarsku reakciju na sve ovo napisao je u srpnju 2019. godine novinar Philadelphia Tribunea, Michael Coard: “Današnje crne takozvane razbojnike/čudovišta stvorio je zli američki sustav koji ih pogrešno obrazuje, ne zapošljava, nedovoljno zapošljava, previše nadzire policijom i previše zatvara. Amerika je dr. Viktor Frankenstein.” Primijetite “preveliki nadzor policije”.

Coard je u pravu u jednoj stvari: Današnji crnci su često pogrešno obrazovani, što dovodi do njihove nezaposlenosti, nedovoljne zaposlenosti i ostalih groznih posljedica. Tko već desetljećima vodi američke škole? (Mig: Ne desnica.) Ali to ne uzrokuje nasilje. Crni ubojice i silovatelji su jedini ljudi u Americi kojima se govori da bez obzira na ono što učine, oni nisu odgovorni za to. Amerika je. A ljudi koji im to govore su svi na ljevici.

Zašto ljevica to radi?

Prvo, zato što, za razliku od liberala, ljevica — posvuda u svijetu — mrzi Ameriku. A zašto mrzi Ameriku? Jer ona predstavlja živo pobijanje ljevičarske ideologije. Amerika je najuspješnija zemlja, dok je istodobno najviše kapitalistička, najreligioznija i najviše se zaklinje u nacionalnost od svih drugih industrijaliziranih demokracija.

Ljevičarska mantra “Amerika je rasistička” ima malo veze s brigom za crnce; umjesto toga, ona je neophodna za rušenje Amerike.

Drugo, bez jednostranog crnog glasa za ljevičarske stranke, demokrati, niti jedan demokrat ne bi mogao biti izabran na nacionalnu funkciju. Stoga je nužno ponavljati, koliko god je često moguće i glasnije, koliko je Amerika protiv crnaca. Što je crna osoba bjesnija na Ameriku, to postoji veća vjerojatnost da će glasati za demokrate. Prije nekoliko godina, nakon što sam u svojoj radio emisiji godinama razgovarao sa slušateljima svih rasa, osmislio sam ovu zagonetku:

“Kako zovete sretnu crnu osobu?”

Odgovor: “Republikanac.”




Za ljevicu, crnci ne predstavljaju stvarne ljude koliko predstavljaju glasački blok. Kako drugačije objasniti nedavni komentar Joea Bidena: “Ako imate problem odlučiti jeste li za mene ili Trumpa, onda niste crni.” Prezir prema crncima — u mišljenju da osoba “nije crna” ako nije demokrat — očigledan je bilo kojem ne-ljevičaru.

Daljnji dokaz da ljevicu nije briga za crnce jest taj da ljevicu zapravo nije briga za niti jednu skupinu u čije ime govori. Ljevica koristi različite skupine kako bi zadobila moć i dala sebi moralnu legitimnost.

Komuniste nikad nije bilo briga za radnike, ali oni su neprestano propovijedali u njihovo ime.

Ljevičarske feministice nije nimalo briga za žene. Djevojčice u Connecticutu i na drugim mjestima rutinski gube na atletskim stazama od bioloških muškaraca koji se identificiraju kao žene. Svaka racionalna osoba zna da je to nepošteno prema ženskim atletičarkama. Ali feministice, s vrlo malo izuzetaka, staju na stranu bioloških muškaraca koji se identificiraju kao žene. A nekolicina koja se usudi izjasniti u ime žena — poput doživotne lezbijke i feminističke aktivistice, teniske legende Martine Navratilove — odbacuju se kao LGBT ili feminističke glasnogovornice.

I dok liberalni Židovi sačinjavaju temelj podrške Židovima i židovskoj državi, ljevičarske Židove, poput Georgea Sorosa, nije nimalo briga za Židove i Izrael. Isto tako, njihova podrška nema nikakve veze s brigom za Palestince; radi se o mržnji prema Izraelu i Americi.

Suze za Georgea Floyda su univerzalne i opravdane. Bijes zbog onoga što mu se dogodilo je univerzalan i opravdan. Ali ljevičarima, ta jadna duša ne predstavlja više od oružja koje će koristiti u svom neprekidnom bijesu prema Americi, policiji i bijelim ljudima. I kako bi dodatno razbjesnili crnce protiv njih.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.