Naravno, Amerika nije rasistička zemlja. To je najmanje rasistička zemlja, jedina zemlja koja je pokušala takvu visoku razinu multietničnosti s takvom predanošću i suosjećanjem. I ovdje postoji otprilike nula posto sustavnog rasizma, ako pod sustavnim rasizmom mislite na prepreke napredovanju određene rase koje su ugrađene u naš sustav. To što ljudi ne vole ili ne vjeruju jedan drugome na plemenskim osnovama, činjenica je ljudskog života. To nije spriječilo Židove, Irce, Jamajčane ili Nigerijce ili bilo koga drugoga da prosperira u ovoj zemlji.
Zašto je onda vrlina pretvarati se? Zašto bi se ja — apsolutno dražesna osoba koja nema ništa osim dobre volje prema svakome tko me ne nervira — ispričavao za nešto što nisam učinio? Doista, želio bih se ovdje i sada izjasniti da, kad pogledate moju ćelavu glavu, ne biste trebali vidjeti pokajanje za nekakav rasni grijeh, već veliku, staru imaginarnu tetovažu koja govori antifama i Black Lives Matter da i jedni i drugi mogu odje*ati.
Govore mi da kao bijeli muškarac ne mogu razumjeti drugačiju vrstu “proživljenog iskustva” osobe. Nisu me uvjerili. Poznajem lika koji je rasni bigot. On mrzi crnce ljude. Svađamo se. On kaže: “Ako me napadnu i opljačkaju, to će učiniti crni muškarac. Zašto ih ne bi mrzio?” Ja odgovaram: “Pa, postoji povijest predrasuda i ugnjetavanja koja je učinila crnu situaciju teškom.” On kaže: “Zašto bi me to brinulo? Ja samo ne želim da me opljačkaju — a zbog svog proživljenog iskustva, crnci su ti koje se trebam bojati.”
“Proživljeno iskustvo” nije dokaz ničega. Činjenice, kao što bi jedan od mojih prijatelja rekao, nije briga za tvoje “proživljeno iskustvo”. “Proživljeno iskustvo” je mjesto gdje započinjete potragu za istinom.
Evo istine. Sedamdeset i dva posto crnih Amerikanaca je zadovoljno s radom svojim lokalnih policijskih uprava, prema novoj anketi Sveučilišta Monmouth. Istraživači s Harvarda, Sveučilišta Maryland i Sveučilišta Michigan State, slično, riječima jednog od istražitelja, “nisu pronašli dokaze anti-crnog ili anti-latinoameričkog dispariteta u policijskom korištenju sile u svim pucnjavama i, ako išta, pronašli su anti-bijele disparitete pri pregledu rasno-specifičnih zločina.” (Ovo je izvijestio Jason Riley iz Wall Street Journala.)
U Sjedinjenim Državama ima više od 800.000 policajaca: to je otprilike stanovništvo San Francisca. Neki od tih časnika će zasigurno biti loši likovi. Čak i ako je to samo pet posto — što bi policajce smjestilo negdje između anđela i svetaca — to znači više od 40.000 negativaca u plavom. U međuvremenu, crnci počinjavaju neproporcionalnu količinu zločina. Trinaest posto naše populacije počinilo je 53 posto ubojstava i 60 posto pljački 2018. godine. (Ovo je u WSJ-u izvijestila Heather Mac Donald.)
Drugim riječima, samo je pitanje vremena kad će loš policajac doživjeti neugodan susret s crnom osobom koja počinjava zločin. To su dvoje ljudi koji imaju najmanju vjerojatnost izvući dobar ishod iz močvare povijesti i sociologije. Dogodit će se loše stvari.
Ali budući da ove loše stvari nisu reprezentativne, zašto bih se morao pretvarati da jesu? Zašto bih i na trenutak pomislio da su neredi i pljačke opravdani odgovor? Razumijem bijes koji uzrokuju ovi grozni incidenti i vjerujem da su reforme poželjna stvar. No, budući da, prema anketi Monmoutha, 73 posto Amerikanaca podržava razloge prosvjednika, protiv koga oni prosvjeduju? I gdje je rasizam?
Osiromašeni crnci koriste se kao pijuni u ljevičarskoj igri prijestolja. Kao što je Daniel Henninger ovaj tjedan napisao u WSJ-u, 55 godina ljevičarskih politika poslalo je više bilijuna dolara vrijedan “Medicaid, bonove za hranu, socijalnu pomoć, javno stanovanje, subvencije za iznajmljivanje i saveznu pomoć javnim školama” u siromašna susjedstva kojima upravlja ljevica, a u tim susjedstvima se vrlo malo toga promijenilo.
Ali ti bilijuni dolara predstavljaju pokroviteljske poslove i oni stvaraju političku ovisnost koja drži ljevicu na vlasti, a siromašne crne Amerikance siromašnima. Kad ih ne bi držali siromašnima, demokrati bi izgubili moć i novac. Zašto bi im onda demokrati pomagali? To je protivno njihovim interesima. Umjesto toga, oni ih nadahnjuju bijesom i neredom, stvarajući vrstu krize koju ljevica neće dopustiti da propadne.
Dakle, naprijed, bijeli ljevičari. Kleknite. Ali ako ćete se ponižavati pred djetetom bez oca, ono još uvijek neće imati oca. Ako se ponižavate pred čovjeka bez posla, on još uvijek neće imati posao. Ako se ponižavate dok istodobno uništavate program čarter škola i branite užasno javno stanovanje — pa onda ste demokrat i potpuno pokvareni. Kleknite.
Dosluh s Rusijom bio je ljevičarska prijevara. Histerija oko Bretta Kavanaugha bila je ljevičarska prijevara. Predugo zatvaranje zbog pandemije bila je ljevičarska prijevara. Ista stvar je i sa sustavnim rasizmom.
U ovoj zemlji zasigurno postoje ostavštine Jim Crow zakona. Suosjećam sa svojim sugrađanima koji pate zbog njih. Snažno podržavam planove čarter škola i stanova te vjerske pouke koje će olakšati njihove poteškoće.
Ali ovo što se sad događa neće nikome koristiti, osim možda moćnim ljevičarskim elitama koje koriste te građane za svoju vlastitu dobit.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
