MALAGISI: Zašto slavimo Kristofora Kolumba

Christopher N. Malagisi

columbo

U šokantnom obratu tekuće krize oko statua koja razdire ovu naciju, republikanski senatori Ron Johnson (R-WI) i James Langford (R-OK) prošlog su tjedna u tišini predstavili zakone za ukidanje nacionalnog praznika Kristofora Kolumba. Nema sumnje da su kukavički podlegli političkim pritiscima ovih vremena. Pritom su učinili prilično hrđavu uslugu ovoj zemlji i pružili izgrednicima, vandalima i revizionističkim povjesničarima nezasluženu moralnu pobjedu.

Kao što je prethodno izvješćeno, brojni Kolumbovi spomenici su oskrnavljeni, obezglavljeni ili su ih vandali ilegalno i namjerno u potpunosti srušili — od Baltimorea u državi Maryland tijekom vikenda za 4. srpnja, do Richmonda u državi Virginiji prošli mjesec, kao i mnogih drugim gradovima.

Čak ni u gradu Columbusu, državi Ohio, Kolumbo više nije svetinja. Demokratski gradonačelnik Columbusa Andrew Gunther nedavno je objavio da će istaknuti kip Kolumba ispred Gradske vijećnice biti uklonjen — u gradu koji je dobio ime po Kristoforu Kolumbu! Prilikom “otkazivanja” Kolumbove statue, gradonačelnik je objavio:

“Za mnoge ljude u našoj zajednici, statua predstavlja patrijarhat, ugnjetavanje i podjelu. To ne predstavlja naš veliki grad i mi više nećemo živjeti u sjeni naše ružne prošlosti”, rekao je gradonačelnik Gunther. “Sad je pravo vrijeme da se taj kip zamijeni s umjetničkim djelom koje demonstrira našu trajnu borbu za zaustavljanje rasizma i proslavu tema različitosti i inkluzivnosti.”

Čini se da se svake godine kad slavimo Kolumbov dan javlja nesretna potreba za podsjećanjem Amerikanaca zašto uopće slavimo Kristofora Kolumba. Budući da naše škole odbijaju podučavati povijesti u odgovarajućem kontekstu i dostatnoj nijansiranosti, važno je zapamtiti zašto slavimo istraživača Kolumba i njegova velika postignuća.

Svi znaju priču o Kolumbu i njegovoj posadi koja je isplovila 1492. godine u potragu za zapadnim trgovačkim morskim putem do Indije, da bi umjesto toga otkrili Novi svijet. To su učinili s herkulijanskom hrabrošću, budući da su mnogi strahovali da će otploviti s rubova zemlje.

Kolumbo je napravio četiri putovanja između godina 1492.-1502. i pomogao uspostaviti i dokumentirati rute do Amerike te započeo trajni odnos između najutjecajnijih svjetskih kopnenih masa u modernoj povijesti. Upravo je njegovo otkriće ohrabrilo istraživače iz Europe i cijelog svijeta da potraže novi život u novoj zemlji.

Iako nije bio prvi koji je otkrio Amerike (Leifu Ericksonu se pripisuje otkriće Sjeverne Amerike u 11. stoljeću), on je otpočeo razdoblje zapadnih istraživanja, migracije, međunarodne trgovine, širenje kršćanstva, što je naposljetku dovelo do najveće demokratske kreacije u ljudskoj povijesti.




Iako se Kolumbov dan još od kolonijalnih vremena svake godine neslužbeno obilježavao u Sjedinjenim Državama, nije formalno priznat kao nacionalni praznik sve do 1937. godine, tijekom predsjedništva Franklina Roosevelta. Od tog je vremena ne samo postao patriotski američki praznik, već onaj koji se slavi kao dan ponosa i baštine Italoamerikanaca, budući da je Kolumbovo podrijetlo bilo talijansko.

Također treba napomenuti da se Kolumbov dan ne obilježava samo u Americi, već i diljem svijeta kao izraz ljudskog procvata, istraživanja i patriotizma. Mnoge zemlje Latinske Amerike također ga slave kao “Die de la Raza” — “Dan rasa”, a u Španjolskoj kao “Día de la Hispanidad”, a te su nacije također podigle brojne kipove i spomenike koji slave Kolumba i njegov istraživački duh.

Otprilike u vrijeme proslave 500. godišnjice Kolumbovog putovanja, 1992. godine, neki su povjesničari počeli uplitati Kolumba u niz katastrofa koje su zadesile velik dio autohtonog američkog stanovništva. Povjesničar kojem se primarno pripisuju zasluge za Kolumbov pad u nemilost je Howard Zinn, autor Narodne povijesti Sjedinjenih Država.

Zinn je bio otvoreni socijalist i njegov je tekst postao obavezno štivo u mnogim srednjim školama i koledžima širom zemlje. Svakoj dobronamjernoj osobi koja je pročitala ovu knjigu, to je nekompletna i izravno marksistička interpretacija američke povijesti koja rijetko, ako ikad, pokušava prikazati fer i uravnoteženu sliku američke povijesti — osobito Kolumba kojeg napada u svom prvom poglavlju.

(Napomena: toplo vam preporučam čitanje snažne kontra knjige dr. Larryja Schweikerta — Patriotska povijest Sjedinjenih Država.)

No, čak bi i najvatreniji pristaše Kolumba priznali da je njegovo istraživanje imalo nenamjernih posljedica. Pošteno je reći da je europska migracija u Amerike donijela raširene bolesti, trgovinu robljem i potaknula loše postupanje s domorocima, čak i od ruku samog Kolumba.

Iako ne opravdavam negativne posljedice Kolumbovog dolaska u Ameriku, važno je zapamtiti da mnoge važne povijesne ličnosti obiluju kontradikcijama. Njihovo suđenje kroz modernu, “budnu” leću socijalne pravde na uspijeva u potpunosti razumjeti povijesnu nijansu, kontekst i ponašanje u danom vremenu i ne može otkazati njihova povijesna dostignuća, kao što sam to detaljno obrazložio pišući o Georgeu Washingtonu i Thomasu Jeffersonu u nedavnom članku o Mount Rushmoreu.

Mi moramo učiti povijest — a ne je uništiti. Ljevičarska “kultura otkazivanja” daje sve od sebe ne samo kako bi otkazala Kolumba, već i kako bi indoktrinirala naše učenike s tim otrovom. Umjesto debate i rasprave u učionici ili zakonodavnom tijelu, vandali koji se zaklinju u otvorenost, korektnost, različitost i inkluzivnost ne dopuštaju nikakvu debatu. Umjesto toga oni koriste silu, zastrašivanje, vandalizam i strah kako bi ušutkali svoju opoziciju. To se nikad ne bi trebalo nagrađivati.

Možda bismo jednostavno trebali stvoriti Dan Leifa Ericksona i slaviti pravu osobu koja je otkrila Amerike. Ali, opet, on je bio bijelac i Viking. Nisam siguran da bi se i ovaj svidio politički korektnoj rulji.