WALSH: Pregledao sam svaki slučaj nenaoružanog crnca kojeg je 2019. godine ubila policija. Evo istine koju mediji i BLM skrivaju.

Matt Walsh

Već ranije sam iznio slučaj da je sustavni rasizam u provedbi zakona mit. Tvrdnja da rasistička policija krstari ulicama ubijajući crne muškarce sama je po sebi apsurdna, a čak je i apsurdnija kad pogledate činjenice. Do sad je već prilično dobro poznato — barem u nekim krugovima — da, usprkos paničarenju i neredima zbog rasno utemeljene policijske brutalnosti, samo vrlo malen broj nenaoružanih crnih muškaraca strada od ruku policajaca svake godine. No, još bliži pogled na podatke te pobliže istraživanje svakog “nenaoružanog” ubojstva otkriva da je stvarni broj neopravdanih policijskih ubojstava stvarnih nenaoružanih ljudi — crnih, bijelih ili bilo koje druge rase — zapravo još mnogo manji.

Prvo, kako bismo statistiku stavili u perspektivu, korisno je započeti s ukupnim brojem uhićenja. Prema Ministarstvu pravosuđa, policija izvrši oko 10 milijuna uhićenja svake godine. Kao grubi prosjek, 7 milijuna uhićenih osumnjičenika su bijelci, a 3 milijuna crnci. Od tog broja, prošle je godine policija ubila 25 nenaoružanih bijelih ljudi, u odnosu na 14 nenaoružanih crnih ljudi, prema bazi podataka policijskih pucnjava Washington Posta. To znači da je ubijeno oko 0.0004 posto svih uhićenih nenaoružanih crnaca. Postotak bijelaca je usporediv. Sveukupno, policija je 2019. godine upucala i ubila 1.000 osoba, od kojih je ogromna većina bila naoružana. To, još uvijek, iznosi samo 0.01 posto svih uhićenja.

Sad, brojke, naravno, nisu potpuno iste svake godine. Na primjer, Post navodi da je 2017. godine ubijeno 22 nenaoružana crnca, u usporedbi s 31 bijelcem. Ali postotak se ne mijenja previše. Također, trebali bismo priznati da se brojke razlikuju ovisno o izvoru koji koristite. USA Today navodi bazu podataka temeljenu na informacijama građana koja sadrži 25 ubojstva nenaoružanih crnaca 2019. godine. Međutim, pogled na pojedinačne slučajeve u toj bazi podataka pokazuje da ona kao “policijsku pucnjavu” smatra bilo koju pucnjavu u koju je bio upleten policijski službenik, na dužnosti ili van nje. Njihova lista također uključuje nasilje koje proizlazi iz obiteljskih svađa ili tučnjava u barovima van dužnosti. To nije način na koji možete utvrditi postoji li sustavni problem u provedbi zakona. Mi specifično moramo pregledati slučajeve uniformiranih policajaca koji su ubili nenaoružane crne ljude u okviru obavljanja svoje dužnosti. Mi znamo da je taj broj već prilično nizak. Ali pobliže razmatranje stvarnih slučajeva pokazuje da je on čak niži nego što mislimo. Doista, čini se da je čitava kategorija “nenaoružanih” ubojstava ozbiljno obmanjujuća.

Pregledao sam svih 14 slučajeva uključenih u bazu podataka Posta. Nekolicina njih je otvoreno neopravdana. Atatiana Jefferson je ubijena dok je sjedila u kući svoje majke. Policajci su se odazvali na poziv susjeda koji je bio zabrinut da je došlo do provale u stan. Policajac Aaron Dean je zavirio kroz prozor u mraku, opazio Jefferson, viknuo joj da pokaže svoje ruke i potom je ustrijelio bez da se predstavio kao policajac. Dean je optužen za ubojstvo. To je užasan slučaj i nečuveno ponašanje Deana, ali teško predstavlja sustavni rasizam. Ne postoji razlog da bi se ovo smatralo čak slučajem izoliranog rasizma. Dean je, kako se čini, jedva vidio u koga puca, što je razlog zbog kojeg je njegov čin izrazito neopravdan, ali također zbog kojeg vjerojatno ne predstavlja rasizam.

Policajka Carmen DeCruz u Teksasu smrtno je ranila muškarca po imenu Michael Dean. Snimka s kamere na tijelu pokazuje da je DeCruz slučajno opalila iz svog oružja pokušavajući konfiscirati ključeve Deanovog automobila tijekom rutinskog zaustavljanja. DeCruz je optužena za ubojstvo bez predumišljaja. Oba ova slučaja su jasno neopravdana i oba su policijska službenika primila kaznenu prijavu primjerenu njihovom prekršaju. Međutim, većina ostalih slučajeva su daleko od očiglednih ili su pak očigledni u onom drugom smjeru.

Christopher Whitfield je upucan tijekom navodne tučnjave s policijom nakon što je pokušavao ukrasti iz samoposluge. Šerifov ured tvrdio je da je pucnjava bila slučajna. Velika porota oslobodila je policajca od bilo kakvog kaznenog djela.

Josefa Richardsona iz Louisiane upucao je Vance Matranga Jr. tijekom akcije zapljene droge u motelu Budget 7. Richardson je bio nenaoružan i upucan u stražnji dio glave. Policajci na mjestu događaja rekli su da se Richardson okrenuo i posegnuo za njegovim pojasom. Matranga nije optužen za bilo kakav zločin.

Policajac Jovany Crespo optužen je za ubojstvo bez predumišljaja zbog ubojstva Gregoryja C. Griffina tijekom automobilske potjere. Crespo je rekao da je mislio kako je Griffin uperio pištolj u njega. Snimka s kamere na tijelu pokazuje Crespa kako iskače iz svog policijskog vozila (vozio je drugi policajac) i ispaljuje više hitaca u smjeru vozila u bijegu.

Policajac Sung Kim je upucao i ubio Jimmyja Atchisona dok ga ja pokušavao uhititi zbog navodne krađe mobitela pod prijetnjom oružja. Atchison je stjeran u ormar za metle u vrijeme pucnjave.

Ovih se šest ubojstava kreće u rasponu od nečuvenog do upitnog. Ali to je još uvijek samo šest od otprilike 3 milijuna crnih osumnjičenika uhićenih u 2019. godini. Polovica policajaca optuženo je za zločine, tako da nije kao da su policajci dobili legalnu dozvolu za ubojstvo kad im se prohtje. Samo jedan od ovih slučajeva je ubojstvo. Dva bi mogla biti ubojstvo bez predumišljaja. Možda biste mogli iznijeti argument za ubojstvo bez predumišljaja u ostala tri slučaja, iako policajci nisu optuženi ili otpušteni. I, u svakom slučaju, niti u jednom od tih navedenih slučajeva nema razloga za sumnju u bijelu supremaciju kao motivirajući čimbenik. Posljednji spomenuti policajac nije čak ni bijelac. A što je s ostalih 8 “nenaoružanih” ubojstava 2019. godine? Ovo je mjesto na kojem oznaka “nenaoružani” doista komplicira stvari.




Malvina Watkinsa upucao je šerifov zamjenik nakon što je Watkinsova obitelj nazvala 911 kako bi prijavila da je postao nasilan i da se boje za svoju sigurnost. Kad su policajci stigli na mjesto događaja, Watkins ih je navodno pokušao pregaziti svojim vozilom. Više svjedoka i video snimka podržavaju ovu verziju događaja.

Policajca iz Knoxvillea Dylana Williamsa ured okružnog tužitelja oslobodio je bilo kakvih optužbi za prijestup nakon što je prošlog ljeta smrtno ranio Channaru Pheapa. Pet očevidaca, plus video dokazi i snimka s kamere na vjetrobranu potvrdili su da je Pheap napao Williamsa, gušio ga, uzeo mu omamljivač i iskoristio ga na njemu.

Ryana Twymana upucala je policija koja ga je pokušavala uhititi zbog posjedovanja ilegalnog oružja u lipnju 2019. godine. Snimka s nadzorne kamere prikazuje Twymana koji pokušava pobjeći automobilom s policajcem zaglavljenim u vratima njegovog vozila. Drugi policajac na mjestu događaja otvorio je vatru, strahujući za život svog partnera.

Kevina Pudlika ubila je policija tijekom automobilske potjere. Vozač automobila u kojem se nalazio Pudlik, Christopher Lee Calvin, gotovo je prikliještio policajca između svog automobila i betonskog zida. Policajci na mjestu događaja napokon su otvorili vatru nakon što su povjerovali da Calvin namjerno pokušava zabiti svoje vozilo u policajca. Calvin je optužen za Pudlikovu smrt.

Isaiaha Lewisa, crnog tinejdžera, policija je upucala nakon što je nasrnuo na policajca i nokautirao ga.

Marcus McVae, “renomirani kriminalac”, kako su ga opisali lokalni mediji, imao je bogatu povijest nasilnih zločina, uključujući i napad na javnog službenika. Ubila ga je policija nakon što je napao policajca tijekom potjere.

Marzeus Scott se može vidjeti na snimci kamere na tijelu kako napada policajku koja ga je pokušavala uhititi zbog napada na prodavača u trgovini nekoliko trenutaka ranije. Snimka jasno pokazuje da je Scott policajku srušio na zemlju i da je pokušavala upotrijebiti svoj omamljivač prije nego je pribjegla vatrenom oružju.

I konačno, Kevina Masona iz Baltimorea upucala je policija koja se odazvala pozivu na nasilje u obitelji. Mason je nahuškao pse na policajce. Kad ih to nije uplašilo, nazvao je 911 i zaprijetio da će ih “raznijeti” i “ubiti sve do jednog”. Masona su naposljetku upucali kad je izašao iz svoje kuće nakon što je otvoreno najavio svoju namjeru ubojstva policajaca na mjestu događaja.

Niti jedna razumna osoba ne bi mogla opisati niti jedan od ovih 8 navedenih slučajeva kao hladnokrvno ubojstvo, a kamoli rasistički zločin iz mržnje. To su bili nasilni kriminalci koji su upucani u činu fizičkog napada i prijetnje policajcima. Većina njih, također, nije istinski bila “nenaoružana”. Neki su koristili automobile. Jedan je koristio psa. Drugi je koristio omamljivač. Drugi su koristili svoje ruke i gotovo se uspjeli naoružati s oružjem policajca. Ti se slučajevi možda mogu smatrati “nenaoružanima” u strogo pravnom smislu, ali bilo koji informativni medij koji je zainteresiran u precizno izvješćivanje ne bi koristio taj termin bez pažljive kvalifikacije.

To je ono na što mediji i BLM aktivisti misle kad viču o epidemiji “nenaoružanih” crnih muškaraca koje je ubila policija. Oni misle da je sićušan dio crnih ljudi koje je uhitila policija ubijen u tom procesu i da je još sićušniji dio bio nenaoružan u to vrijeme i da još sićušniji dio dijela tog dijela zapravo nije imao bilo kakvo oružje i da nisu pokušavali povrijediti ili ubiti policajca. Kad to izrazimo na ovaj način, čini se da ovdje ne postoji bilo kakva epidemija.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.