SHELLENBERGER: Pozvan sam na svjedočenje o energetskoj politici. Demokrati mi nisu dopuštali da govorim

Michael Shellenberger

Quillette

Danas, nedugo nakon što sam Kongresu dao svoje stručno svjedočenje o energetskoj politici, doživio sam zapanjujuće iskustvo našavši se metom kleveta članova Zastupničkog doma Sjedinjenih Država.

Kontekst je bio izvanredno saslušanje Odbora doma za procjenu demokratskog prijedloga sličnog onome koji je predložio demokratski predsjednički kandidat Joe Biden, koji bi tijekom četiri godine utrošio oko 2 bilijuna dolara na obnovljive izvore energije i ostale klimatske programe.

Interes koji je Kongres pokazao za moje svjedočenje dijelom proizlazi iz činjenice da sam između 2002. i 2009. godine zagovarao demokratski prijedlog za energetiku sličan onom Bidenovom. U to vrijeme, Obamina administracija opravdala je 90 milijardi dolara potrošenih na obnovljive izvore kao ekonomski poticaj, jednako kao što to danas čini Bidenova kampanja.

No potom su, potkraj rasprave, zastupnici Sean Casten iz Illionisa i Jared Huffman iz Kalifornije, obojica demokrati, iskoristili čitavo svoje dodijeljeno vrijeme tvrdeći da nisam pravi environmentalist, da nisam kvalificirani stručnjak i da sam motiviran novcem.

Da sam dobio priliku za odgovor, napomenuo bih sljedeće: već 20 godina sam klimatski aktivist; moja nova knjiga, Apokalipsa nikad, dobila je snažne pohvale vodećih environmentalističkih znanstvenika i učenjaka; Međuvladin panel o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda me nedavno pozvao kao stručnog recenzenta; i da sam oduvijek bio financijski neovisan od interesa industrije.

No, nisam dobio priliku da kažem bilo što od toga. Nakon što su Casten i Huffman lagali o meni, zastupnik Garret Graves je zamolio predsjedavajućeg odbora, zastupnicu Kathy Castor s Floride, da mi dopusti odgovoriti. Ona je to odbila i naprasno prekinula saslušanje.

Što sam, zapravo, točno rekao što je demokratima zvučalo toliko opasno da su pokušali ocrniti moj karakter i potkopati liberalne demokratske norme? Ništa što već nisam rekao prošlog siječnja kad sam svjedočio pred Kongresom u vezi klimatskih promjena i energije.

Tada sam svjedočio da su klimatske promjene stvarne, ali da one ne predstavljaju kraj svijeta i nisu čak naš najozbiljniji environmentalistički problem. Ukazao sam na inherentne fizičke razloge zašto obnovljivi izvori ne mogu napajati visokoenergetsku industrijsku civilizaciju. I također sam napomenuo da su jeftini i obilni prirodni plin i nuklearna energija, a ne industrijska solarna i vjetrena postrojenja, glavni pokretači smanjenja emisija.

Nadalje sam zaključio da klimatske promjene odvlače našu pažnju od daleko veće i hitnije prijetnje, a to je globalna dominacija u nuklearnoj energiji Kine i Rusije, koja bi mogla biti katastrofalna za američke interese i budućnost liberalizma i demokracije diljem svijeta.

Nacije koje ulaze u partnerske odnose s Rusijom i Kinom za izgradnju nuklearnih elektrana učinkovito su apsorbirane u njihovu sferu utjecaja. Linija između meke moći i tvrde moći prolazi kroz nuklearnu energiju. S jedne strane, to je jeftina i čista energije. S druge strane, to je odskočna daska za program naoružanja.

Tijekom današnjeg svjedočenja, nekoliko demokratskih članova tvrdilo je da su obnovljivi izvori danas jeftiniji od postojeće električne mreže. Ali ako je to istina, odgovorio sam, zašto solarne i vjetrene razvojne kompanije zahtijevaju stotine milijardi dolara američkih poreznika u obliku subvencija?

Demokrati temelje svoju klimatsku agendu na onome što je učinila Kalifornija. Ali kalifornijske su cijene električne energije od 2011. godine porasle šest puta više nego u ostatku SAD-a, uglavnom zahvaljujući uvođenju obnovljivih izvora i potrebne infrastrukture, poput dalekovoda.

Promjene u maloprodajnoj cijeni električne energije: Kalifornija protiv ostatka SAD-a, 2011.-2017.

Umjesto odgovora na to pitanje, demokrati su tvrdili da solarni i vjetreni projekti na neki način predstavljaju borbu za environmentalističku pravdu. U stvarnosti, primijetio sam, solarni i vjetreni projekti nameću se siromašnijim zajednicama, dok im se one bogatije uspješno suprotstavljaju.

Zapravo, novo veliko izvješće pronašlo je gotovo 200 slučajeva kršenja ljudskih prava kad su projekti obnovljivih izvora energije nametnuti siromašnijim zajednicama. Na Havajima i u Nebrasci, domorodački se vođe odupiru takvim projektima koji prijete autohtonim ptičjim vrstama, uključujući havajskoj gusci i vrištećem ždralu, za koje dalekovodi predstavljaju najčešći uzrok smrti.




Obnovljivi izvori također štete radnim ljudima zbog povećanih troškova električne energije u industrijama koje nude kvalitetne poslove s visokim primanjima. Od 2011. do 2018. godine, kalifornijska cijena industrijske električne energije porasla je 32 posto, dok je prosječna cijena u ostalih 49 država pala za jedan posto. Kvalitetni proizvodni poslovi u industriji obnovljivih izvora uglavnom se nalaze u Kini, dok su SAD zaglavile s privremenim uslugama s niskim primanjima, poput ugradnje solarnih panela i vjetroturbina te nadogradnji za energetsku učinkovitost. Suprotno tome, nuklearne elektrane, koje mogu raditi 80 i više godina, zahtijevaju visoko plaćena, visokokvalificirana i stalna radna mjesta za višestruke generacije.

Što se događa? Zašto demokrati, koji sebe zamišljaju na strani radnih i siromašnih ljudi, zagovaraju obnovljive izvore i protiv su nuklearne energije? Teško je ne primijetiti da su neki od najvećih demokratskih donatora, uključujući Toma Steyera i Mikea Bloomberga, investitori u obnovljive izvore i prirodni plin. Čak je i jedan o mojih glavnih antagonista, zastupnik Casten, bio investitor u obnovljive izvore prije nego se pridružio Kongresu.

Demokratski interes za subvencioniranje obnovljivih izvora dolazi u vrijeme kad se industrijski projekti obnovljivih izvora blokiraju širom svijeta, kao što to sad priznaju i njihovi zagovaratelji. “Biden planira 2 bilijuna dolara vrijednu zelenu revoluciju, ali se suočava s negativnim reakcijama na vjetrenu i solarnu energiju”, glasio je naslov u Guardianu prije nekoliko dana. I baš jučer, nova koalicija proizašla iz zajednice i environmentalističkih aktivista oformila je Koaliciju za energiju i divlje životinje kako bi blokirali industrijske projekte obnovljivih izvora širom svijeta.

Posljednji put kad su demokrati trošili velike svote novca na obnovljive izvore, tijekom zelenog poticaja 2009. godine, 10 članova odbora za financije bivšeg predsjednika Baracka Obame i više od 12 njegovih “dobavljača” imali su koristi od poticajnih zajmova u iznosu od 16,4 i 20,5 milijardi dolara, kao što sam to istaknuo u svojoj novoj knjizi.

Steyer, Bloomberg i mnogi drugi investitori u obnovljive izvore energije također doniraju stotine milijuna dolara skupinama poput Sierra Club, koje zauzvrat lobiraju za više trošenja na obnovljive izvore i zatvaranje nuklearnih elektrana. Gašenje nuklearnih elektrana predstavlja unosan posao za konkurentske kompanije na fosilna goriva i obnovljive izvore. To je zato što nuklearne elektrane proizvode toliko velike količine energije.

Godine 2016., dva bivša glavna pomoćnika newyorškog guvernera Andrewa Cuoma, surađivali su s glavnim donatorom Cuomove kampanje, proizvođačem prirodnog plina Competitive Power Ventures, kako bi zatvorili nuklearnu elektranu Indian Point. Savezna optužnica zbog zlouporabe moći koji je podnio Preet Bharara 2016. godine tvrdila je da su Competitive Power Ventures i Cuomova administracija prepoznali da će, ukoliko Indian Point bude ugašena, ona biti zamijenjena prirodnim plinom, a ne uvezenom hidro i vjetrenom energijom, kao što su to tvrdili demokrati.

Demokrati su radili na zatvaranju nuklearnih elektrana i njihovoj zamjeni s fosilnim gorivima i nešto obnovljivih izvora od 1970-ih godina, kao što ističem u svojoj novoj knjizi Apokalipsa nikad. Oni su kreirali detaljna izvješća za donositelje politika kako bi pokazali da za zadovoljavanje potreba za električnom energijom nisu potrebne ni nuklearne elektrane ni one na fosilna goriva. A opet, gotovo svugdje gdje su se ugasile nuklearne elektrane ili nisu izgrađene, umjesto njih se izgaraju fosilna goriva.

Sad, ako se demokratski klimatski prijedlog od 2 bilijuna dolara usvoji kao zakon, mnogo vrlo moćnih ljudi zaradit će gomilu novca, putem pobjeda na natječajima za industrijske projekte poput izgradnje vjetroturbina i dalekovoda pa sve do izravnih gotovinskih plaćanja kojima smo svjedočili tijekom Obaminog zelenog poticaja.

Na kraju, rat protiv nuklearne energije predstavlja više od same političke korupcije i viših emisija. U vrijeme kad Kina počinjava potencijalni genocid protiv svog muslimanskog stanovništva, a ruski predsjednik proširuje svoje domaće i međunarodne ovlasti, SAD tim dvjema nacijama ne bi smio dozvoliti dominaciju u izgradnji nuklearnih elektrana.

Ako SAD nastavi zatvarati nuklearne elektrane i ne uspije izgraditi nove, prepustit ćemo svoju mogućnost natjecanja Rusima i Kinezima u izgradnji novih nuklearnih elektrana u inozemstvu, što će pokopati našu nacionalnu sigurnost i kvalitetna industrijska radna mjesta. Prijetnja koju predstavljaju američki neliberalni rivali u nuklearnoj izgradnji će, poput krize s obnovljivim izvorima, nastaviti rasti, bez obzira na to hoće li me demokrati uspjeti ušutkati.

Michael Shellenberger je “Heroj okoliša” časopisa Time i predsjednik Environmental Progress, neovisne istraživačke organizacije.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here