BUCHANAN: Završavaju li doista vječni ratovi?

Patrick J. Buchanan

Greg Skidmore/Creative Commons

“Nema… dobrih razloga da Sjedinjene Države nastave žrtvovati dragocjene živote i blago u sukobu koji nije izravno povezan s našom sigurnošću ili drugim vitalnim interesima.”

Tako je rekao William Ruger u vezi Afganistana, našeg najdužeg rata.

Ono što ovu izjavu čini značajnom je naredba predsjednika Donalda Trumpa o povlačenju polovine od ukupno 8.600 vojnika koji se još uvijek nalaze u toj zemlji do sredine listopada. A Ruger je upravo imenovan američkim veleposlanikom u Kabulu.

Odabir Rugera za nadziranje američkog povlačenja uslijedio je nakon što je general Frank McKenzie iz Središnjeg zapovjedništva najavio planove za smanjenje američke prisutnosti u Iraku s 5.200 na 3.000 vojnika do kraja rujna.

Vraća li se Amerika napokon kući iz vječnih ratova?

Vanjskopolitički analitičar na libertarijanskom Institutu Charles Koch i mornarički časnik odlikovan za svoju službu u Afganistanu, Ruger već dugo zagovara neintervencionističku vanjsku politiku.

Njegova nominacija nastoji potvrditi da će, ukoliko Trump osvoji drugi mandat, njegov često deklarirani cilj izvlačenja Amerike iz vječnih ratova na Bliskom istoku, koji nije postignut u prvom mandatu, postati prioritet.

Ipak, svjedočili smo tome i ranije, vraćanju trupa iz Iraka i Afganistana, samo da bi poslali na tisuće njih natrag kad se činilo da su naši neprijatelji ostvarili prevlast nad saveznicima koje smo ostavili iza sebe.

Ipak, ovaj put Trumpova povlačenja izgledaju nepovratno. A s američkim sporazumom s talibanima koji je doveo do mirovnih pregovora između vlade u Kabulu i talibana, čini se da Amerika govori objema stranama ovog beskrajnog građanskog rata:

Sudbina Afganistana je u vašim rukama. Izbor rata ili mira ovisi o vama. Ako pregovori ne uspiju i uslijedi borba do kraja, mi Amerikanci se ne vraćamo, čak ni kako bismo spriječili pobjedu talibana.

Govoreći u Winston-Salemu u Sjevernoj Karolini, Trump je iznio izvanrednu izjavu:

“Mi ne moramo biti na Bliskom istoku, osim što želimo zaštititi Izrael. … Nekada nam je očajnički trebala nafta, a to nam više nije potrebno.” Ako Trump misli ono što govori, američke snage će biti izvan Sirije, Iraka i Afganistana početkom njegovog drugog mandata.

Ali kako objasniti kontinuiranu prisutnost desetaka tisuća američkih trupa u Kuvajtu, Bahrainu, Jordanu, Džibutiju, Saudijskom Arabiji, Omanu i na Diego Garciji?

Još jedan pokazatelj smjera u kojem ide drugi Trumpov mandat je imenovanje umirovljenog pukovnika Douglasa Macgregora veleposlanikom u Njemačkoj.

Dobitnik Brončane zvijezde za hrabrost u Zaljevskom ratu 1991. godine, Macgregor govori njemački i izvrsno poznaje povijest te zemlje. Bio je vrlo vidljiva ličnost na kabelskoj televiziji, pozivajući na prijenos primarne odgovornosti za svoju obranu na naše saveznike i podižući sigurnost američke južne granice na daleko viši nacionalni imperativ.

Godine 2019., Macgregor je rekao: “Jedino rješenje je izvanredno stanje na granici, zaduživanje vojske Sjedinjenih Država za njezinu sigurnost i zatvaranje zahtijevalo bi nekih 30, 40.000 vojnika. Govorimo o regularnoj vojsci. Potrebna su vam robusna pravila vojnog djelovanja. To znači da možete upucati ljude po potrebi ako vam je život u opasnosti.”

Da su Macgregorovi prioriteti možda oni Trumpovi također je postalo očito i predsjednikovom najavom ovog ljeta o povlačenju 12.000 do 35.000 američkih vojnika smještenih u Njemačkoj.

Ipak, u isto vrijeme, postoje naizgled proturječni dokazi da Donald Trump želi povratak naših trupa. Trenutačno nekih 2.800 američkih, britanskih i francuskih vojnika provodi vježbe “Plemenitog partnera” s gruzijskim trupama u toj kavkaskoj zemlji koja graniči s Rusijom.

U prvom Trumpovom mandatu, njegova je posvećenost izvlačenju Amerike iz vječnih ratova ostala neostvarena, dijelom i zbog otpora “sokolova” koje je imenovao sam Trump da izvrše njegovu vanjskopolitičku agendu.

Jasno je da je rezanjem trupa u Njemačkoj, Iraku i Afganistanu te Rugerovim i Macgregorovim imenovanjem, Trump signalizirao novu odlučnost za rekonfiguraciju američke vanjske politike u smjeru “Amerika prva”, ukoliko osvoji drugi mandat. Hoće li je sprovesti?

Od završetka Hladnog rata, SAD su dugo raspravljale same sa sobom o američkoj ulozi, američkoj misiji u svijetu.

Novi svjetski poredak Georgea H. W. Busha drevna je povijest, kao i demokratski križarski ratovi na koje je nagovoren njegov sin George W. Bush.

No, koja će biti Trumpova vanjskopolitička ostavština ako pobijedi?

Joe Biden je signalizirao u kojem smjeru ide — ravno natrag Baracku Obami:

“Prva stvar koju ću učiniti, i ne šalim se: ako budem izabran, morat ću telefonom nazvati šefove država i reći im da se Amerika vraća”, rekao je Biden, napomenuvši da je NATO bio “vraški zabrinut zbog našeg neuspjeha u sučeljavanju s Rusijom.”

Trump je došao u ured s obećanjem da će uspostaviti novi odnos s Kremljom predsjednika Vladimira Putina.

Je li to još uvijek njegov cilj ili su rusofobi Beltwayja prevladali?

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.