WALSH: Demokrati izmišljaju apsurdne razloge protiv Amy Coney Barrett jer ne mogu biti iskreni o pravom razlogu

Matt Walsh

Screenshot: YouTube/Washington Post

Moramo osjetiti određenu dozu suosjećanja s demokratima koji su dovedeni u nezavidan položaj izmišljanja nekakvog razloga kako bi se mogli usprotiviti potvrđivanju univerzalno uvažavane, poštovane, dobro kvalificirane kandidatkinje na mjesto na Vrhovnom sudu. Vjerojatno su već pregledali njezin godišnjak iz srednje škole i nisu pronašli nikakvu municiju. I vjerojatno su zaključili da bi bilo preteško iznijeti apsurdne optužbe za seksualno zlostavljanje protiv žene, osobito kad se one nisu primile ni za Bretta Kavanaugha. Njihove opcije su ograničene.

Kako se ovaj tjedan u Senatu održavaju saslušanja o potvrđivanju, demokrati i njihovi saveznici u medijima pokušali su niz različitih taktika. Shvativši da njihov gambit “posljednje želje Ginsburg” također nije uspio (ispalo je da u Ustavu ne postoji klauzula Posljednja želja), oni su se okupili oko gotovo jednako apsurdne ideje da će republikanci biti krivi za “pakiranje suda” ako izvrše svoju ustavnu moć kako bi potvrdili kandidata za Vrhovni sud. Senator Dick Durbin se požalio da su republikanci “zauzeli svako upražnjeno mjesto i popunili ga”, pretvarajući se da ne zna da pakiranje suda nije kad se popunjavaju slobodna mjesta, već kad se ona stvaraju dodavanjem mjesta. Što bi još republikanci trebali raditi s upražnjenim radnim mjesto, nego ga popuniti? Čuvanje nekoliko njih za demokrate možda bi bilo sportski, ali to se teško kvalificira kao ustavna obveza, a kamoli uvjerljivi argument.

Tijekom uvodnih riječi u ponedjeljak, senator Cory Booker tvrdio je da je saslušanje nelegitimno jer, kao što je to elokventno iznio, “američki narod bi trebao odlučiti, američki narod bi trebao odlučiti, američki narod bi trebao odlučiti”. Senatorica Amy Klobuchar je tweetajući tijekom saslušanja, kad je zapravo trebala obratiti pažnju, objavila: “Ovo je zemlja Donalda Trumpa. Ona je vaša. Ovo ne bi trebao biti sudac Donalda Trumpa. Trebao bi biti vaš.” No, ono što ovi apeli na demokraciju ignoriraju jest da je biračko tijelo kontrolu nad Senatom dalo republikancima i izabralo Donalda Trumpa na četverogodišnji mandat. Njihov mandat od birača, baš kao i njihova ustavna moć, ne istječe mjesec dana prije sljedećih izbora. Američki narod je odlučio. Ili, riječima koje bi Cory Booker mogao razumjeti: američki narod je odlučio, američki narod je odlučio, američki narod je odlučio.

Demokrati su na saslušanju pokušavali iskoristiti činjenicu da se nalazimo usred pandemije. Senatorica Mazie Hirono potrošila je svoju uvodnu riječ prepričavajući strahote koronavirusa i njegove učinke na ekonomiju. Ali niti u jednom trenutku nije mogla u potpunosti objasniti zašto bi koronavirus trebao spriječiti potvrđivanje suca na Vrhovni sud, osobito kad nije spriječio stotine Black Lives Matter prosvjeda diljem čitave zemlje tri mjeseca zaredom. Booker je promrmljao nešto o tome kako nije “normalno” imati saslušanja tijekom pandemije. Najočitiji odgovor na ovu tvrdnju je: pa što onda? Pandemije same po sebi nisu normalne, stoga tijekom njih radimo stvari koje neće biti normalne. Ali to ne znači da bismo trebali prestati raditi stvari. A kad smo već kod normalnog, nije bilo normalno pokušati blokirati kandidata za Vrhovni sud optužujući ga za serijsko grupno silovanje. Demokrati teže normalnosti samo pod ograničenim okolnostima.

Neke kritike Barrett poprimile su osobniji ton. Puno se govorilo o činjenici da je služila kao “sluškinja” u skupini pod nazivom People of Praise, ali prosvjednici odjeveni u smiješne crvene kostime izvan saslušanja izgleda ne znaju da je “sluškinja” u slučaju Barrett bila referenca na Bibliju, a ne na knjigu koju je napisala Margaret Atwood 1980-ih godina. Ova vrsta zbunjenosti je neizbježna kad se vaša izloženost povijesnoj literaturi proteže samo na taj roman, plus “Harry Potter” i “Sumrak”.

Predvidljivo, činjenica da Barrett ima sedmero djece također se našla predmetom napada. Autorica Lauren Hough rugala se sutkinji zbog njezine “klaunovske vagine”. Mnogi su njezini sljedbenici na Twitteru to popratili smijehom i aplauzom. Jedan od njih je usporedio rađanje s vršenjem velike nužde. U iskušenju sam reći da su mnogi kritičari Barrett ljubomorni na činjenicu što je ona privlačna i uspješna žena sa suprugom i djecom, a njima prave društvo samo njihove mačke i Netflix računi, dok se polako skupljaju u ništavilo gdje će ih svi zaboraviti i gdje ih nitko neće oplakivati. U svakom slučaju, zanimljiva je stvar da se ovaj narativ Amy Coney Barrett kao bosonoge sluškinje u tvornici beba promiče zajedno s tvrdnjom da je ona, kako tvrdi Slate, bezobzirna, samoreklamirajuća “karijeristica” koja se bavi samo svojim vlastitim profesionalnim napredovanjem. Ne daj Bože da bilo tko izgovori ovakvu klevetu o, recimo, senatorici Kamali Harris, koja je započela svoju političku karijeru u krevetu (ili točnije, na koljenima – op.a.) s dobro povezanim (i još uvijek oženjenim) kalifornijskim političarom. Bilo bi užasno seksistički iznijeti ovakvu vrstu optužbe protiv demokratske kandidatkinje za potpredsjednika. Optuživanje Barrett je, iz očitih političkih razloga, fer igra.

Sve ovo su očajni vapaji ljudi koji ne mogu izreći svoj stvarni prigovor, osim u eufemizmima. Harris, pridruživši se saslušanju preko mreže, objavila je da bi Barret “poništila” naslijeđe Ginsburg (u Ustavu ne postoji klauzula koja zahtijeva poštivanje ili podržavanje “naslijeđa” preminulog suca) i da bi Barrett “poništila prava Amerikanaca”.

Ono na što ona ovdje misli — ono što zapravo svi gore navedeni doista misle — jest da bi sutkinja Amy Coney Barrett možda roditeljima mogla učiniti težim legalno ubijanje njihove djece. To je pravi izvor čitavog ovog impotentnog bijesa koji je usmjeren prema nominaciji, saslušanju i Barrett osobno. Kad bi vjerovala u pravo majke da ubije svoje potomstvo, nitko joj od spomenutih ljudi ne bi prigovorio. Upravo suprotno, veličali bi njezinu brilijantnost, ljepotu i hrabrost, a svoj bi otrov rezervirali za ljude koji rade upravo ono što oni sami trenutačno rade.

Demokrati nemaju problema s ovakvim flagrantnim licemjerjem jer vjeruju da se protive doslovno Hitleru. Druga strana političkog spektra njima predstavlja čisto zlo. Rasizam. Bigotizam. Porobljavanje žena. Oni u demokratskom kampu koji ne vjeruju u to, u najmanju ruku žele da svi vjeruju kako oni vjeruju u to. U međuvremenu, nije potrebno pretjerivanje, histerija ili pribjegavanje romanima distopijske fantazije kako bi vjerovali — ili, bolje reći, znali — da su oni ti koje zapravo podržavaju, financiraju i omogućavaju jedan od najodvratnijih oblika zla koje je svijet ikad vidio.

Šezdeset milijuna ljudskih bića je poklano od i zbog odluke Vrhovnog suda koju sad proglašavaju vodećom oznakom pokreta za građanska prava. Mnogi od tih ljudskih bića ubijeni su u vrlo ranim fazama trudnoće — činjenica koja njihovo ubojstvo ne čini manje zlim — ali mnogi milijuni su ubijeni u kasnoj fazi koja je zahtijevala komadanje prije nego što se leševi mogu izvaditi iz maternice. Ova masovna grobnica, ova planina leševa, ovo sustavno istrebljenje vlastite djece, to je ono što Cory Booker, Kamala Harris, Joe Biden i svi ostali toliko ljubomorno i osvetoljubivo čuvaju. Oni se pretvaraju da se bore protiv zla i dali su sami sebi moralnu dozvolu da lažu i varaju u tu svrhu, ali oni su ti isti genocidni fašisti kojima se navodno protive.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here