WALSH: NBA se sama ubila s politikom i propagandom. Sretan im put.

Matt Walsh

Screenshot: YouTube/Deseret News Sports

Ja sam vjerojatno tipičan slučaj. Nikad se nisam kvalificirao kao strastveni navijač NBA lige, ali sam bez obzira na to uživao u sportu i u pravilu se više uključivao u utakmice tijekom doigravanja. Posebno sam volio gledati NBA finala i u posljednjih desetak godina propustio sam tek nekolicinu utakmica. Nikad nisam imao omiljenu momčad, već sam navijao za svoje omiljene igrače. Od njih, naročito sam pratio karijeru LeBrona Jamesa, još od njegovog prvog boravka u Cleveland Cavaliersima.

Ali ove protekle NBA sezone nisam odgledao niti jednu jedinu minutu NBA-a. LeBron i Lakersi su u nedjelju osvojili trofej, a ja nisam bio ni svjestan da se igrala utakmica ili da Lakersi vode u seriji. To sam saznao tek sljedeći dan i to zbog viralne snimke obožavatelja Lakersa koji su divljali u slavlju (očigledno su veseljaci koji slave pobjedu svog košarkaškog tima imuni na COVID, baš kao što su to i BLM aktivisti i sudionici komemoracija za demokrate). Ovo je bila prva NBA sezona koju sam ikad ignorirao i nije mi nedostajala. Biti ljubitelj sporta je kao biti u nekakvom transu. Neizmjerno vam je stalo do te stvari, iz razloga koje ne možete sasvim objasniti, ali ako se čarolija prekine i vi postanete ravnodušni, zapitat ćete se zašto vam je uopće ikada stalo ili zašto bi vam iznova trebalo biti.

Za mene, čarolija se prekinula zbog neumornog političkog propagandiziranja NBA. Bilo je previše agresivno, previše zamarajuće, previše iritantno, previše svega. Ovakve stvari mogu biti podnošljive do određene granice. Nisam siguran gdje je točno ta granica, ali ona je zasigurno pređena kad je liga kanonizirala optuženog silovatelja i serijskog zlostavljača Jacoba Blakea, kad je njezina najveća zvijezda pokušala potaknuti još više podjele i kaosa govoreći divlje priče o rasističkim policajcima koji “love” crne muškarce i kad su gotovo svi igrači i treneri odlučili pretvoriti nacionalnu himnu u forum samodopadnih političkih vratolomija. Mogu otrpjeti malo politike od profesionalnih sportaša, ali ako je cijena ulaznice udarac u lice ideološkom letvom, radije bih sa svojim slobodnim vremenom radio nešto drugo.

I nisam sam. Prema Nielsenu, ovo je bilo najslabije gledano NBA finale u posljednjih 40 godina. Tek 5,6 milijuna gledatelja uključilo se u prijenos utakmice za koju nisam ni znao da se igra. Kako bismo to stavili u perspektivu, regularnu utakmicu Sunday Night Footballa gledalo je dvostruko više gledatelja. Šesta utakmica prošlogodišnjeg finala imala je tri puta veću gledanost. U eri Michaela Jordana, završnica prvenstva rutinski je privlačila 4 do 5 puta više gledatelja, a ponekad čak i više. Nije tajna zašto se ljudi isključuju.

Neki su u sportskom svijetu pokušali spasiti NBA od posljedica njezinog vlastitog politiziranja, tvrdeći da je gledanost pala zbog COVID-a i ostalih stvari. Yahoo Sports je tvrdio da pad gledanosti koju su pretrpjele i druge profesionalne sportske lige poput NFL-a i MLB-a dokazuje da politika nije pokretački čimbenik. Ali druge profesionalne sportske lige poput NFL-a i MLB-a također su se, u većoj ili manjoj mjeri, uključile u političko propovijedanje. Ako je NBA naročito bila pogođena, to je vjerojatno zato što su naročito glasno vikali sa svoje propovjedaonice. Uostalom, samo pitajte navijače zašto okreću leđa. Oni će vam reći. U jednoj anketi gotovo 40 posto njih gleda manje utakmica zbog politizacije. A ta anketa posebno računa obožavatelje koji su se isključili zbog NBA-ovog odnosa s Kinom. Kinesko licemjerje i političko poziranje (dva vrlo međusobno povezana pitanja) zajedno čine gotovo 60 posto. To nisu male brojke i to nije mali problem za NBA.

Vjerojatno je istina da COVID ne pomaže stvarima. Odsutnost navijača čini utakmice manje uzbudljivima, čak i bez ovih stvari sa socijalnom pravdom. Ali COVID, izbori, neredi i sve ostale neugodne i zabrinjavajuće teme koje dominiraju vijestima, glavni su razlozi zašto bi se toliki broj Amerikanaca želio okrenuti sportu radi bijega i glavni razlozi zašto imamo toliko malo interesa da nam naš sportski eskapizam serviraju uz ljevičarsko moraliziranje. To je kao da dijete posjeti McDonald’s samo da bi mu rekli da ne smije skočiti u jamu s lopticama tako dugo dok ne popuni tablicu množenja i dovrši tanjur s prokulicama. McDonald’s postoji upravo kako bi bio mjesto gdje tablice množenja i prokulice ne postoje. Vi ste ubili svrhu kombinirajući ova dva svemira.

Doduše, ovo možda nije najbolja analogija jer su povrće i matematika dobri za vas. Govorne točke BLM-a koje NBA toliko neumoljivo promiče nisu dobre, niti su istinite, niti pomažu na bilo koji način. Spremni smo se susresti i uključiti u takvu vrstu retorike samo kad upalimo vijesti ili uđemo u političku raspravu s nekim. To je dio pogodbe. To to ne bi smio biti i ne bi trebao biti dio sportske pogodbe, što našu toleranciju u tom okruženju čini mnogo nižom. Radije bismo sjeli i gledali utakmicu, uživali u sportu radi njega samoga i barem neko vrijeme se usredotočili na zabavu i neozbiljnu stvar. Ako je to previše za tražiti, neka vam bude. Mi ćemo isključiti TV i sačuvati energiju za nešto drugo. Kad malo bolje razmislim, vjerojatno je tako i najbolje.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here