GREENFIELD: Konzervativci se moraju boriti protiv Big Tech-a ili će izgubiti

Daniel Greenfield

FrontPageMag

Mnogo prije nego što je “U sovjetskoj Rusiji, televizija gleda tebe” postalo obilježje hladnoratovske komedije, roman Georgea Orwella 1984. sadržavao je televizijske ekrane koji su emitirali propagandu i nadzirali svoje građane. U pozadini satire stoji ključno pitanje današnje borbe protiv Big Tech-a.

Hoće li tehnologija biti alat individualnog izbora ili društvene kontrole?

Očajnički pokušaji Facebooka i Twittera da blokiraju štetnu priču o Joeu i Hunteru Bidenu predstavljaju vrhunac četverogodišnjeg rada na transformiranju društvenih medija u medije. Pod krinkom lažnih tvrdnji o dezinformacijama, stranim uplitanjima u izbore, botovima, mrežama, deepfake-ovima, rizicima za javno zdravlje i raznim tehnološkim paranojama, na internetu je umrla sloboda govora.

Trenutak kad je glasnogovornici Bijele kuće zaključak račun zbog tweetanja štetne vijesti o Joeu Bidenu suočio je većinu republikanaca sa stvarnošću Big Tech-a.

Baš kao i mediji, Big Tech je Demokratska stranka, a Demokratska stranka je Big Tech. Ali, za razliku od medija, Big Tech kontrolira tržište ideja do nevjerojatnih razmjera.

Facebook kontrolira 80% društvenih medija, a Google kontrolira 80% prometa internetskih pretraživanja.

A to su loše vijesti, budući da Demokrati gledaju na internet na isti način kao što to rade Xi, Putin ili bilo koji prosječni diktator u bilo kojoj zemlji na svijetu, kao opasan sustav koji izbacuje dezinformacije, štetne društvene ideje i remetilačku političku retoriku koja se mora kontrolirati kombinacijom ekonomskih i društvenih pritisaka, zajedno s vladinim regulacijama.

Internetom su nezadovoljni i republikanci i demokrati. Republikanci su uznemireni jer ima previše cenzure, a demokrati su uznemireni jer nema dovoljno cenzure.

Činjenica da demokrati, koji su svojedobno slavili slobodni internet, na njega sad gledaju kao što to rade totalitarci,, dovoljno govori ne samo o smrti liberalizma, već i o transformaciji interneta iz vox populi u ograđeni vrt pod nadzorom šačice Big Tech monopola čiji su kulturni i politički stavovi usko usklađeni s onima demokrata.

“Velikost” ima svoju vlastitu političku i ekonomsku gravitaciju. Veliki gradovi će vjerojatnije imati velike vlade, a njihovi će stanovnici vjerojatnije glasati za velike vladine politike. Također je i vjerojatnije da će koristiti i generirati ključne kompanije i kulture koje čine Big Tech.

Stari politički savezi temeljeni na pitanjima filozofije odbacuju se sa strane i zamjenjuju novim savezima temeljenima na iskonski jednostavnim pitanjima veličine i moći.

Borba je manje definirana apstrakcijama, nego što je pitanjem koliko moći posjedujete.

U Trumpovoj eri, što ste bliži moći, to je veća vjerojatno da ćete biti demokrat, a što ste udaljeniji od moći, to je veća vjerojatnost da ćete biti republikanac.

Najupečatljivija stvar o Nikad Trumpovcima i demokratima iz Pojasa hrđe i s Juga, koji glasaju za Trumpa, jest koliko puno moći imaju prvi, a koliko malo moći ovi potonji.

Politika se svela na golu moć.

Demokrati su premjestili svoje stajalište o internetu jer su stekli kontrolu nad ključnim nacionalnim institucijama, ne malom zaslugom sve većeg bogatstva koje se izlijeva iz Silikonske doline i koje je nagnulo izbore, financiralo političke pokrete i transformiralo perspektivu javnosti o društvenim pitanjima. I oni koriste svoju novootkrivenu moć kako bi učinili ono što su moćnici oduvijek činili, demontiranje zaštitnih mehanizama otvorenog društva kako bi osigurali da nema prijetnji njihovoj moći.

To čine pod krinkom borbe za jednakost i pravdu i vođenjem revolucije u korist potlačenih, ali isto to je radila i većina modernih tirana, od Staljina do Hitlera i Maoa.

Demokrati više nisu zainteresirani u slobodni internet, iz istog razloga iz kojeg su odbacili slobodu govora, opstrukciju ili bilo koju instituciju ili postupak koji ovog trenutka ne služi njihovim interesima. To nije zbog novog progresivnog prosvjetljenja, republikanske svojeglavosti, ozbiljnih novih prijetnji demokraciji ili bilo koje druge govorne točke koju nam serviraju.

Jednostavan odgovor jest da su pobijedili.

Demokrati iz 90-ih godina koji su pozdravljali otvoreni internet vodili su oštru borbu protiv otvorenih institucija uglavnom konzervativne zemlje. Zemlja je danas mnogo manje konzervativna, institucije su mnogo manje otvorene, a svaka velika institucionalna snaga, od najvećih kompanija do medija, na svakom ih koraku bezrezervno i nekritički podupire, potiskujući pritom svaku sugestiju da ne bi smjeli vječno vladati bez suprotstavljanja.

Sve što im je preostalo jest pokupiti svoje dobitke ušutkavanjem opozicije.

Podrška slobodi govora je stvar načela i praktične politike. Amerika je izgrađena na načelu, ali Očevi osnivači imali su zdravorazumsku procjenu ljudske prirode. Slobodna društva možda se mogu izgraditi na načelima, ali ona mogu opstati samo uz ravnotežu snaga. Svaka velika frakcija mora nastaviti vjerovati da joj je u interesu zadržati slobodu govora, sustav provjera i ravnoteža te ostalih zaštita protiv tiranije jer bi ima naposljetku mogli zatrebati.

Demokrati su akumulirali dovoljno moći da više ne misle kako im je potrebna takva zaštita jer, ako pravilno odigraju karte, budućnost i prava strana povijesti su u njihovim rukama.

To je temelji razvoj koji objašnjava trenutačnu krizu, ne samo slobode govora, već i slobodnih izbora i slobodne zemlje. Internet je, poput tržišta ideja bilo kojeg društva, simptom. Slobodne zemlje imaju robusno tržište ideja. Neslobodne su opsjednute cenzuriranjem govora i praćenjem svojih građana, dok čitavo vrijeme pričaju paranoidne fantazije o stranom uplitanju, prijetnji zbog opasnih ideja i riziku za političku stabilnost koja proizlazi iz govora.

Svatko tko se probudio iz kome i proveo poslijepodne slušajući CNN (čiji je vlasnik AT&T), čitajući Washington Post (čini je vlasnik izvršni direktor Amazona) i pregledavajući najnoviju rundu demokratskih pritužbi o uplitanjima u izbore i dezinformacijama, znao bi u čemu je problem.

Problem nije jednostavno radikalizam. To je moć.

Demokratski radikalizam ne pokreću nemoćni, već moćni. To je razlog zbog kojeg su demokrati s doktoratima radikalniji od onih sa srednjoškolskom diplomom. Problem Big Tech-a ne može se razdvojiti od problema političkog pokreta s previše moći.

Kultura političke cenzure nije samo radikalna, ona je moćna. Kultura otkazivanja sveučilišnih studenata ili cenzura Big Tech-a nisu različiti fenomeni, to je isti fenomen, koji često prakticiraju na istim platformama članovi iste srodne vladajuće klase.

Amerika je rekonstruirana na način da favorizira neke klase na štetu drugih. Ovaj novi stroj koja kombinira političke institucije, aktivističke skupine i korporacije kontrolira javni život.

Konzervativci se mogu boriti protiv toga ili, poput sovjetskih građana, zbijati šale i čekati njegovu propast.

Big Tech se nalazi u neksusu političke, ekonomske i kulturne moći tog stroja. To je razlog zašto razbijanje njegove moći mora biti cilj svakog pobjedničkog konzervativnog pokreta.

Masivni monopoli kontroliraju politički diskurs, a kako stežu omču oko vrata konzervativaca, politički govor na internetu će se sastojati od medijskih narativa, nekoliko pripitomljenih konzervativaca i malo čega drugog. Zamislite vrhunac medijske dominacije bez radio emisija (kojima dominiraju konzervativci) ili konzervativnih kabelskih vijesti. To je budućnost. I ona neće stići za godinu dana, ona je možda ovdje već na izborni dan. A ako ne, zasigurno će biti do sljedećih predsjedničkih izbora.

Ali Big Tech također drži ključeve radikalnog bankomata. AOC i “Ekipa” ne bi postojali bez osnivačkog inženjera iz Stripe-a. Osnivač eBayja je odgovoran za sve od Intercepta do Bulwarka, pri čemu je prvi medijska ruka Sandersove kampanje, a potonji Nikad Trumpovaca. Izvršni direktor Amazona je transformirao Washington Post iz nervoznog vladinog lista u jazbinu bijesnih radikala. Googleov novac financira kampanju Bernieja Sandersa. Big Tech je sipao masovno bogatstvo u Black Lives Matter, od udovice Stevea Jobsa do bivše supruge Jeffa Bezosa i osnivača Twittera Jacka Dorseyja.

A to je samo vrh ledenog brijega s obzirom na Facebookovu inicijativu Chan-Zuckerberg.

Kulturna moć Big Tech-a je još veća. Google i Facebook odlučuju ono što većina ljudi vide na internetu. Amazon i Netflix gutaju industriju zabave. Za desetljeće, šačica će ogromnih, uglavnom tehnoloških kompanija, Apple, Amazon, AT&T, Disney, Google, Netflix i Verizon kontrolirati kulturu daleko više nego što je to ikad činila stara industrija zabave.

Do tada će već biti prekasno učiniti bilo što drugo osim sklupčati se u nekoliko kutaka tamnog weba i mrmljati govor mržnje poput konzervativnih riječi Prvog amandmana.

Ako se konzervativci neće boriti protiv Big Tech-a, oni će izgubiti. I izgubit će sve.

Moć Big Tech-a raste eksponencijalno, ali ona je još uvijek ranjiva. Kompanije koje će u desetljeće postati nepokolebljive oligarhije i dalje se mogu srušiti i razbiti. Internet i tržište ideja mogu se ponovno izdići iz ruševina tih monopola.

Sad je vrijeme. Ako se sad nećemo boriti protiv Big Tech-a, Amerika nema budućnost.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here