GREENFIELD: Lincolnovi spomenici se ruše jer je vješao silovatelje i ubojice djece

Daniel Greenfield

FrontPageMag

Imena male djece ne pojavljuju se često na spomenicima, ali ime Edwarda Baumlera je tamo među imenima brojne djece koja su ubijena u masakru kod Milforda.

Edward je bio star samo 3 godina kad su ga ustrijelili napadači iz plemena Dakota. Njegov brat, Heinrich, koji je umro uz njega, ubijen tomahavkom, imao je 7 godina.

Njihova mala sestra ubijena je strelicom.

Baumlerova djeca našla su se među desecima druge djece i dvostruko više žena koje su ubili plemenski ubojice djece i silovatelji u napadu na imigrantsko njemačko naselje Milford.

Sad je u Portlandu srušen kip predsjednika Lincolna, a studentska vlada Sveučilišta Wisconsin-Madison je izglasala uklanjanje njegovog kipa jer je kaznio ubojice Milfordske djece i ubojice ostale djece, njih sedamdeset, mlađe od 10 godina.

Masakr kod Milforda nije bio jedinstven slučaj. Indijanske bande izbrisale su čitave zajednice hineći da su došli po vodu. Žene i djevojčice u dobi od dvanaest godina su silovane, unakažene i ubijene. Mali dječaci su na smrt pretučeni. Preživjeli su se skrivali u hrpama leševa, čekajući svoju smrt okruženi mrtvim tijelima svojih najmilijih.

Naselja u Minnesoti 1860-ih godina bila su utočište njemačkih, norveških i drugih imigranata koji su pobjegli od političkog ugnjetavanja i ograničenih mogućnosti kako bi došli u Ameriku. Oni nisu imali previše veze s uzrocima sukoba između Dakota i Sjedinjenih Država.

Masakri Dakota bili su tako lako izvedivi jer su njemački i norveški doseljenici, za razliku od engleskih doseljenika iz druge ere, bili nenaoružani i nespremni za borbu. To je razlog zašto su “ratnici” u početku izbjegavali napasti lokalnu utvrdu i umjesto toga krenuli na njih.

Nakon završetka Rata Male Vrane održana su suđenja i 303 na vješanje je osuđeno ratnika.

Predsjedniku Lincolnu je bilo neugodno zbog brzih suđenja i velikog broja plemenskih boraca koji su trebali biti pogubljeni. Unatoč velikom političkom pritisku preživjelih i stanovnika Minnesote, osobno je odlučio pregledati zapisnike sa suđenja za svaki pojedini slučaj.

Lincoln je bio talentirani odvjetnik, ali je bio usred Građanskog rata i bilo je 303 slučaja. Unija je ovisila o podršci Minnesote i njemačke imigrantske zajednice, koja je odigrala veliku ulogu u borbi, kako bi nastavila i pobijedila u ratu s Jugom.

Svejedno, Lincoln je osobno pregledao zapisnike sa suđenja za svaki slučaj i umanjio kazne 88% osuđenih plemenskih boraca, složivši se da objesi samo 39 njih.

Ljudi čije je vješanje Lincoln odobrio bili su najgori među njima i oni čija je krivnja apsolutno dokazana. Odbacio je one koju su sudjelovali u općim borbama i odabrao one koji su napadali male farme i počinili zvjerstva nad pojedincima, osobito nad ženama i djecom. Pri tome se oslanjao na svjedočenja preživjelih i drugih boraca, budući da su se počinitelji hvalili svojim zločinima koje su počinili nad ženama i djecom.

Kao što je rekao Senatu, prvo je naredio “pogubljenje onih za koje je dokazano da su krivi za zlostavljanje žena”, a zatim i onih “za koje je dokazano da su sudjelovali u masakrima”.

Iako je Lincoln bio liberalan koliko je mogao biti, pa čak i više od toga, vješanja su ga i dalje mučila. U posljednjem je trenutku ponudio pomilovanje još jednom osuđenom muškarcu, izdao posebno upozorenje da ne objese još jednog muškarca i upozorio da drugi zatvorenici ne bi trebali biti podvrgnuti “nezakonitom nasilju”. Naposljetku je obješeno samo 38 osuđenih.

Lincolnov liberalni pristup naišao je na ogorčenje u Minnesoti. 1862. je bila izborna godina i republikanci su platili cijenu. Rekavši da bi izbori bolje prošli bez njegovih pomilovanja i razmjena, uzvratio je: “Ne bih vješao ljude za glasove.”

Sad su u Portlandu ljevičarski izgrednici na Kolumbov dan objavili “Autohtoni dan bijesa” i srušili kip predsjednika Lincolna, zajedno s onim predsjednika Theodorea Roosevelta te razbili Povijesno društvo Oregon.

Na Lincolnov kip su sprejem išarali “Dakota 38” u znak podrške ubojicama djece i silovateljima.

Članica studentske vlade Sveučilišta Wisconsin-Madison tvrdila je da bi kip predsjednika Lincolna trebalo ukloniti jer je “naredio najveće pogubljenje na američkom tlu: 38 pripadnika Dakote.”

Lincoln je zapravo maksimalno ograničio opseg pogubljenja. On se odupirao političkom pritisku preživjelih, vojske, abolicionista, vlastite stranke i čitave države. Usred najodlučnijeg rata koji je ova zemlja ikad poznavala, on je osobno provodio vrijeme preispitujući transkripte sudskih spisa i pomilovao sve koje je mogao.

No, nijedna količina liberalizma nikad nije dovoljna radikalima i rasistima koji mrze Ameriku.

Kampanja protiv Lincolna nije nova.

Čak i prije rušenja spomenika Emancipaciji u Bostonu, ljevičari su koristili 38 silovatelja i ubojica djece za napad na Lincolnovo naslijeđe. Rasisti iz Black Lives Matter vandalizirali su kipove Lincolna u Buffalu, New Yorku, Sioux Cityju i ostalim demokratskim gradovima.

Ovdje se ne radi litigaciji sukoba koji se dogodio prije više od stoljeća i pol.

Rat Male Vrane bio je tipičan za mnoge takve sukobe. Poznati čimbenici, kao što su pohlepa, bijes i radikalno različiti svjetonazori, svi su bili prisutni i doveli su do smrtonosnih rezultata. Lincoln je, na jednako poznat način, izrazio žaljenje zbog nasilja, ali je imao poteškoća u suočavanju sa stvarnošću vojnih sukoba u koje je u više navrata bio gurnut i nije uspio provesti reforme zbog kojih se kandidirao za javnu funkciju, zamjenjujući ih govorima i gestama koje su bile i velike i šuplje.

To je bila tragedija njegove karijere i čitave grozne ere koja je odnijela toliko života.

Vandali koji su srušili njegov kip tvrde da žele “pravdu”. Ali to bi uključivalo pravdu i za Edwarda Baumlera, njegovog brata i njegovu malu sestru. I mnogu drugu djecu ubijenu tada.

To bi uključivalo pravdu za mladu majku koja je više od dva mjeseca nosila raspadajuće truplo svog djeteta, za djecu pred čijim su očima njihova braća i sestre na smrt pretučeni i za svaki užas i zlodjelo počinjeno u Ratu Male Vrane.

Gotovo čitave obitelji, mnoge od njih imigrantske, izbrisane su izdajstvom. Drugi su ostavili iza sebe potomke koji danas čuvaju njihove priče i njihovu borbu živima.

Povijest je kompleksna. Bilo je velikih nepravdi u sudaru između doseljenika s istoka i zapada od kojih su oba prešli ocean i pronašli novu bogatu zemlju.

Pojednostavljeni narativ koji suprotstavlja “autohtone ljude” protiv “doseljenika” je pogrešan i oduvijek je bio takav. Njemački doseljenici masakrirani u Minnesoti bili su ista vrsta imigranata za koje ljevičari danas tvrde da se zalažu, a njihovi ubojice ponekad nisu bili čak ni Indijanci, već poput mnogih “Indijanaca” danas, potomci doseljenika, robova i imigranata koji su mogli proći kao Indijanci.

Nenaoružani imigranti, mnogi od njih bježeći od progona, otvorili su svoja vrata Indijancima koji su tražili vodu. A onda je počeo pokolj. Muškarci koji su sebe nazivali ratnicima pretukli su dječake na smrt, tijela malih djevojčica pronađena su skinuta do gola i to je ono što ljevica slavi.

O tome je riječ kod rušenja kipa Abrahama Lincolna.

Rušitelji tvrde da predsjednik Lincoln predstavlja nepravdu. Oni radije ne bi razgovarali o vrsti nepravde koju imaju na umu. O tome mogu svjedočiti pala djeca kao i pali kipovi. Oni žele srušiti Lincolna i na njegovo mjesto postaviti 36 silovatelja i ubojica djece.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here