GREENFIELD: Trumpova raznolika koalicija sahranila Obaminu rasno-huškačku politiku

Daniel Greenfield

magastorm

Nakon četiri godina optuživanja za doslovno svaki zamislivi oblik bigotizma za kugli zemaljskoj (i za neke koje se tek trebaju otkriti), republikanci su izbore završili s najvećim udjelom ne-bijelih glasača još od 1960. godine.

Posljednji put kad su republikanci imali ovakve brojeve, demokrati su bili stranka segregacije.

Demokratski plan pretvaranja Teksasa u plavu državu ovisio je o organiziranju latinoameričkih glasača. Umjesto toga, Latinoamerikanci su Trumpu predali čitave okruge, dok su bijeli prigradski stanovnici glasali za Bidena. Black Lives Matter pokret trebao je potaknuti crne glasače, a umjesto toga je crna podrška Trumpu porasla.

Okruzi u državi Colorado koji su se preokrenuli na Trumpa bili su većinski latinoamerički.

31% Latinoamerikanaca, 30% azijskih Amerikanaca i 12% crnaca glasalo je za Trumpa. Među crnim muškarcima, Trumpu je dalo glas neviđeno šokantnih 18%, ili gotovo 1 od 5.

I, što je još značajno, u kategoriji “Ostalih” ljudi koji nisu bijeli, ali se ne uklapaju niti u jednu od navedenih kategorija zbog mješovite rase ili spadaju u neku drugu manjinu, 40% je glasalo za Trumpa.

28% osoba koje se identificiraju kao homoseksualci, lezbijske ili transrodni također su glasali za njega.

Na Floridi, za Trumpa je glasalo 47% Latinoamerikanaca i 43% Židova.

Koalicija Amerikanaca radničke klase svih rasa, boja i uvjerenja preokrenula je mjesta u Zastupničkom domu i predala čitave države predsjedniku Trumpu. To su učinili jer su ekonomiju stavili na prvo mjesto, a politiku identiteta na zadnje. Nakon četiri godine lažnih optužbi za rasizam, Trumpova kampanja je iskrsnula s najmultikulturalnijom republikanskom koalicijom u posljednjih nekoliko generacija. Ili, na neki način, ikad.

Predsjednik Trump stekao je dobitke kod svake manjinske skupine, ali je izgubio kod bijelih ljudi. Jedina skupina bijelih ljudi kod koje je Biden osvojio većinu bili su fakultetski obrazovani muškarci.

Razlog je taj što optužbe za rasizam zapravo djeluju jedino na bijele ljude. Obrazovane bijele ljude. I nitko se ne osjeća više krivim od ultimativnog neprijatelja svega što je u potpunosti raznoliko: bijelog muškarca.

Manjinske skupine možda glasaju u blokovima, one možda glasaju za kandidate iz etničkog ili rasnog ponosa, a mogu glasati i protiv drugih jer osjećaju ili sumnjaju u neprijateljstvo, ali četiri godine konstantnih optužbi za rasizam u medijima ne samo da nisu smanjile Trumpov udio u manjinskim glasovima, već su ga povećale.

Bijeli ljudi žive u strahu od optužbi za rasizam. Njih opterećuje pritisak masivnog tereta krivnje. Toliko prigradskih stanovnika koji su glasali za Bidena boje se reći pogrešnu stvar, ne samo zbog toga što će dobiti otkaz ili će ih maltretirati na društvenim medijima, već zato što vjeruju u premisu Projekta 1619. da je Amerika rođena u grijehu i da su oni krivi za to.

Projekt 1619., buncanja Robin DiAngelo i Ibrama X. Kendija namijenjeni su bijelim ljudima. Bijeli ljudi su ti koji kupuju njihove knjige, hrle na njihove seminare, postavljaju Black Lives Matter znakove ispred svojih prigradskih imanja i lupaju u svoja zakržljala prsa na “struggle sessions” (oblik javnog ponižavanja i mučenja koji je koristila Komunistička partija Kine – op. a.).

Politika identiteta je za manjine. Identitetsko savijanje kičme je za bijele ljude.

Optužbe za rasizam nisu spriječile manjine da glasaju za Trumpa i republikance, čak ni u eri Black Lives Matter, ali su vjerojatno imale ulogu kod nekih fakultetski obrazovanih bijelih muškaraca. A fakultetski obrazovani bijeli ljudi su zapravo stvarne mete kulture otkazivanja.

Trumpova kampanja uspjela je pronaći neke crne muške slavne osobe koje su ga podržale, ali odsutnost bilo koje mlađe bijele slavne osobe osim Kid Rocka, u rangu Kanyea Westa ili Lil Waynea, mnogo govori. Karijera crne slave osobe može preživjeti koketiranje s Trumpom. Suprotno tome, sama činjenica da je Chris Pratt odbio prisustvovati Bidenovoj donatorskoj večeri dovela je do izlijeva bijesa kulture otkazivanja i negativnih izvješća u medijima.

Optužbe za rasizam moćno su oružje u političkom arsenalu, ali optužbe za rasizam medijskih komentatora i aktivista imaju malo mogućnosti zastrašivanja ili utjecanja na manjine.

Kako su predsjednik Trump i republikanci povećali svoj udio u glasovima za više od četvrtine od 2016. godine? Oni su apelirali na praktične ekonomske interese i ponudili snažno vodstvo. U naciji podijeljenoj na radnike i “budnike”, radnici svih rasa stali su na Trumpovu stranu.

Rasna opsjednutost budnih još je jedan fetiš naširoko omražene elite. Zemlja je podijeljena, ne rasno ili ekonomski, već kulturno i politički. Budni, koji beskrajno govore o privilegijama svih ostalih, dominiraju Big Tech-om i među novim korporativnim i vladinim zaposlenicima. Industrija zabave postoji kako bi služila njihovim hirovima. Oglašivači se žure prikazati zamišljene slike njihovih života kako bi progurali svoje proizvode. Ako im se sviđa TV serija, ona se otkupi za sezonu. Ako počnu kupovati pivo, nacionalni trgovački lanci ih tretiraju kao influencere i nagomilaju zalihe.

Ostatak zemlje počinje to primjećivati i postaje sve razdraženiji i umorniji od toga.

“Otpor” je bio histerični ispad privilegirane i poremećene elite. Jednako kao i Black Lives Matter pokret i njegov “anti-rasizam”. I dok je elita raznolika, takva je i anti-elita.

Amerika postaje sve raznolikija zemlja. Ali to ne znači blokovsko glasanje za demokrate.

Demokrati i njihovi mediji odlučili su sve politike pretvoriti u politike identiteta, dok se Trump tome suprotstavio tako što je svu politiku pretvorio u anti-establišmentsku politiku. To je tajni sastojak.

Neomarksističke politike zahtijevaju razbijanje društva na pojednostavljene opće kategorije, dok populizam koristi energiju anti-establišmentskog neprijateljstva prema moćnim elitama. Demokrati su manjinama držali predavanja o rasi, spolu i pravičnosti, dok im je Trump govorio o elitama.

Krajnji rezultat točno pokazuje zašto se establišment bojao njegovog brenda populističke politike.

Izbori 2020. bili su mnogo stvari. Oni su sučelili ruralne radnike s prigradskim zajednicama. To je bio ultimativni prosvjed protiv zaključavanja u zaključanoj naciji. I to je bio ustanak ljudi koji ne vode ništa protiv onih za koje se čini da vode sve.

Činjenica da je takav ustanak pogodio živac među manjinama ne bi trebala nikoga začuditi.

Usprkos demokratskim naporima da se izbori vrte oko rase, 2020. godina je povijesna zato što su prvi put otkako je Obama stavio politiku identiteta u središte svih predsjedničkih izbora, predsjednički izbori nadišli rasu, spol i ostatak zatvora politike identiteta.

Bez obzira na krajnji ishod, bio je to moćan iskupljujući pokret koji je protjerao Obaminu ostavštinu.

Čovjek koji je lažno ocrnjivan kao rasist izgradio je raznoliku koaliciju bez presedana i borio se u bitci za slobodu svih Amerikanaca da žive, rade i štuju u slobodi.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.