SHELLENBERGER: Kako našoj djeci ostaviti bolji svijet

Michael Shellenberger

Screenshot: YouTube/MacGillivray Freeman

Uobičajena je pretpostavka da svojoj djeci ostavljamo prirodno okruženje koje je u mnogo gorem stanju od onog koje smo naslijedili od svojih roditelja. Novo istraživanje otkriva da mnogi mladi ljudi možda čak neće imati djecu zbog straha od klimatskih promjena.

Ali u većini environmetalističkih pokazatelja stvari postaju bolje, a ne gore. Emisije ugljika možda su dosegle vrhunac na globalnoj razini, izvijestio je Goldman Sachs početkom godine. Emisije u Njemačkoj, Britaniji i Francuskoj dosegle su svoj vrhunac sredinom 70-ih godina, a u Sjevernoj Americi prije više od desetljeća. U međuvremenu, broj smrtnih slučajeva od prirodnih katastrofa posljednjih se 100 godina smanjio za više od 90 posto i svake godine proizvodimo 25% više hrane nego što je konzumiramo.

I ne postoji znanstveni scenarij prema kojem klimatske promjene vraćaju čovječanstvo na životni standard od prije 250 godine, kad su većina naših predaka bili siromašni zemljoradnici, kad je životni vijek iznosio 40 godina i kad je samo mala manjina imućnih vlasnika nekretnina bila doista slobodna.

Broj smrtnih slučajeva od prirodnih katastrofa smanjio se za 90% zahvaljujući boljoj infrastrukturi i vremenskim prilikama
ENVIRONMENTAL PROGRESS

Ono što će uglavnom odrediti koliko smo sigurni od prirodnih katastrofa u budućnosti jest kvaliteta naših sustava upozorenja na ekstremne vremenske uvjete i naša infrastruktura, od kojih oboje postaju sve bolji i bolji. A ono što će odrediti koliko hrane proizvedeno uvelike ovisi o tome koliko će brzo države Subsaharske Afrike dobiti pristup gnojivima, traktorima i navodnjavanju, što bi moglo povećati prinos za 100%.

I dalje postoje ozbiljni problemi vezani za okoliš, a klimatske promjene nisu bez rizika. Krčenje šuma i ostali oblici uništavanja staništa u tropskim nacijama prijete mnogim životinjskim vrstama. Prekomjerno jedemo ribu iz trećine svjetskih zaliha, utrostručujući potrošnju od 1975. godine. A toplije temperature prijete da će isušiti više drveća u više šumskih područja širom svijeta.

Ali mi rješavamo ove probleme. Danas u svijetu postoji 25 puta više zaštićenih područja za divlje životinje nego što je to bilo 1962. godine. Uzgajanjem ribe dramatično smo smanjili utjecaj na okoliš, dok smo istodobno podigli prehrambenu kakvoću, zamijenivši divlju ribu u našoj prehrani. A Kalifornija je u kolovozu i rujnu dokazala da dobro upravljane šume pretvaraju razorne požare visokog intenziteta u one zdrave niskog intenziteta.

Prirodno je okruženje u prošlosti bilo u mnogo gorem stanju nego što je to danas. U 19. i početkom 20. stoljeća, ljudi u Europi, Amerikama i Aziji lovili su kitove i ostale vrste gotovo do istrebljenja, krčili svoje krajolike u svrhu uzgoja niske učinkovitosti i koristili drveća za pripremu hrane i ogrjev, a ne za stanište divljih životinja. Zrak je konstantno bio zadimljen, najprije od izgaranja drva, a potom ugljena.

Naši su preci spasili prirodu ne koristeći je. Smanjili su lov na kitove, morske kornjače i slonove nakon prelaska na naftu, biljno ulje i plastiku na bazi nafte. Učinili su poljoprivredu učinkovitijom, što je dozvolilo povratak travnjaka i šuma. I prešli su s drva na ugljen, a zatim na prirodni plin, što je rezultiralo daleko manjim zagađenjem.

Kao rezultat toga, zaštitili smo područje Zemlje veće od čitave Afrike. A količina zemlje koju koristimo kao ispašu za meso, koja iznosi gotovo četvrtinu Zemljine površine bez leda, opala je od 2000. godine za područje gotovo veličine Aljaske.

Zašto toliko mnogo environmentalističkih trendova ide u dobrom smjeru? Kratak odgovor glasi tehnološki napredak, koji naše korištenje prirodnih resursa čini učinkovitijim. Naši pametni telefoni dramatično su dematerijalizirali naše živote, zamijenivši novine, fotoaparate i stereo sustave. Koristimo traktore, navodnjavanje i gnojiva za uzgoj više hrane na manje zemlje, ostavljajući više prostora za šume i druga staništa ugroženih vrsta. I koristimo fosilno i nuklearno gorivo umjesto neučinkovitih obnovljivih izvora.

Najveća prijetnja tim pozitivnim trendovima dolazi od organizacija koje najviše podižu uzbunu zbog klimatskih promjena i drugih environmentalističkih problema. Nevladine organizacije poput Greenpeacea i Sierra Cluba uvjerile su Svjetsku banku i ostale da prestanu s financiranjem učinkovite poljoprivrede i jeftine i pouzdane električne energije u siromašnim zemljama i zemljama u razvoju i umjesto toga financiraju nepouzdane, skupe obnovljive izvore koji intenzivno koriste zemlju.

Ali pojavljuje se otpor. Maja Indijanci se protive industrijskom solarnom projektu milijuna solarnih panela koji žele nametnuti meksička vlada i francuski naftni div Total. U Indiji, uzgajivači deva nastoje blokirati dalekovode koji prijete kritično ugroženoj indijskoj droplji. Na Tajvanu, konzervatori se bore kako bi zaštitili nekolicinu nacionalnih močvarnih područja od industrijskih solarnih panela. A u Norveškoj, autohtoni uzgajivači sobova se bore protiv industrijskih vjetroturbina.

Kako svojoj djeci možemo ostaviti bolji svijet od onog koji smo naslijedili? Dobar početak bi bio pomoći im da shvate kako smo svi vjerovali da se okoliš pogoršava, dok je u stvarnosti on postao toliko bolji.

Michael Shellenberger je “Heroj okoliša” časopisa Time i predsjednik Environmental Progress, neovisne istraživačke organizacije.