GREENFIELD: Kad Black Lives Matter znači profitiranje od afričkog dječjeg ropstva

Daniel Greenfield

FrontPageMag

Bio je hladan prosinački dan u Washingtonu kad je Neal Katyal, Obamin glavni odvjetnik, vodio raspravu sa sucem Vrhovnog suda Clarenceom Thomasom, praunukom oslobođenog roba, oko ropstva.

Katyal je zastupao američku podružnicu švicarske multinacionalne kompanije Nestle, koja su oslobođeni afrički dječji robovi tužili zbog profitiranja od ropstva, a sudac Thomas nije želio ustupiti ni milimetar. Dvojica muškaraca, besprijekorni demokratski pravni operativac, koji je sudjelovao u sporu Bush protiv Gorea i branio ObamaCare pred Vrhovnim sudom i jedini crni sudac na Sudu koji vuče podrijetlo od robova, raspravljali su o korporativnoj odgovornosti za dječje ropstvo kompanije koja se zalaže za socijalnu pravdu.

Nestle USA odgovorila je na rasne nerede Black Lives Matter s “obveznom obukom nesvjesne pristranosti” za svoje zaposlenike prije nego što je nastavila braniti poslovanje tvrtke od tužbe oslobođenih dječjih robova koji su bili prisiljeni raditi na plantažama kakaovca i bivali brutalno pretučeni kad su pokušali pobjeći.

Vodstvo britanske podružnice Nestlea je pozivalo: “Želim da ljudi govore o rasi, o nejednakosti i o tome zašto je uopće trebalo podići pitanje da su crni životi važni.”

Nestleova verzija o važnim crnim životima navodno znači afrički dječji robovi koji rade četrnaest sati dnevno na plantažama kakaovca, kojima se daju “ostaci hrane za obrok”, koji su “pretučeni bičevima i granama drveća”, koji su “prisiljeni spavati na podu” i “piti mokraću” u slučaju pokušaja bijega.

Coca Cola, koja se suočila s BLM neredima ulijevajući novac u crne nacionalističke skupine i izbacivanjem slogana “Zajedno moramo”, pridružila se obrani Nestlea podnošenjem vlastitog podneska. Coke je također nedavno uhvaćena u lobiranju protiv zakona koji bi suzbio robovski rad u Kini.

Black Lives Matter znači Obamin bivši odvjetnik koji drži predavanje potomku oslobođenih robova o imunitetu za afričko dječje ropstvo i korporaciju koja je prisiljavala svoje zaposlenike na ponižavajuća predavanja kritičke rasne teorije dok je istodobno profitirala od ropstva, ne 1619. godine, već sad.

Katyalova obrana Nestlea ovisila je, između ostalog, o nacističkim plinskim komorama.

Nestleov podnesak Vrhovnom sudu tvrdi da “nije čak optužena ni tvrtka koja je isporučivala plin Zyklon B, koji su nacisti koristili za ubijanje milijuna ljudi”. To je olakotna okolnost za Nestle koji nije proizvodio Zyklon B, ali je isplatio 14,6 milijuna dolara zbog korištenja židovskog robovskog rada tijekom holokausta.

“Kao pravni sljednik takvih korporacija, Nestle i pored toga prihvaća svoju moralnu odgovornost u pomaganju ublažavanja ljudskih patnji”, izjavio je Nestle u priopćenju.

To je velika stvar budući da dolazi od Nestlea, koji je pomogao financirati švicarsku nacističku stranku i bio ekskluzivni dobavljač čokolade Wehrmachtu. Helmut Maucher, dugogodišnji izvršni direktor i počasni predsjednik Nestlea, također služio je u Wehrmachtu. Ali sve to je voda ispod nacionalsocijalističkog mosta.

Nestle je profitiranje od židovskog ropskog rada za koji je tvrdio da ne može učiniti ništa zamijenio profitiranjem od afričkog robovskog rada za koji tvrdi da ne može zaustaviti.

Ali Obamin odvjetnik, kojeg vrbuju za položaj u Bidenovoj administraciji, još je bolja priča.

Podnesak Vrhovnom sudu u ime bivših robova primjećuje da je istraživanje “koje je provelo Sveučilište Tulane i koje je financiralo Ministarstvo rada SAD-a pronašlo da se ukupan broj djece koja su uključena u proizvodnju kakaovca, dječji rad i opasan rad u područjima uzgoja kakaovca u Zapadnoj Africi povećao za više od trideset i osam posto od 2008.-2009. do 2013.-2014.”

Ti se datumi preklapaju s danima slave Katyalovog bivšeg šefa: Baracka Husseina Obame.

Zašto se dječje ropstvo toliko povećalo pod Obamom? Robovi u slučaju Nestlea prebačeni su iz Malija u Obalu Bjelokosti, zemlju u središtu poslovanja s kakaovcem i dječjim ropstvom, koja je tijekom prvih Obaminih godina u uredu proživjela muslimansko-kršćanski građanski rat.

Kad su muslimanski pobunjenici, od kojih su mnogi ilegalni migranti, namjestili izbore 2010. godine, Obama je podržao muslimanski sjever naspram kršćanskog juga. Francuzi i UN su vojno intervenirali kako bi podredili autohtone kršćane muslimanskoj vlasti. Od tada je Alassane Outtara, potomak muslimanskih vladara, sumnjivo pobijedio na posljednjim predsjedničkim izborima za 83%.

A Obala Bjelokosti se polako islamizira i pretvara u robovsku naciju.

Autohtono stanovništvo Obale Bjelokosti bilo je koncentrirano u bogatijim šumama na jugu, što je omogućilo migrirajućim islamskim plemenima zauzimanje sušeg sjevera. Kakaovac je crno zlato Obale Bjelokosti, čija je većina gospodarstva usmjerena na izvoz unosnih usjeva.

Dopuštanje muslimanskim snagama preuzimanje Obale Bjelokosti bio je samo kratak interludij prije pokretanja arapskog proljeća i invazije na Libiju te uklanjanje njezinog vladara. Rezultirajući rat dopustio je Muslimanskom bratstvu, Al Qaidi i kasnije ISIS-u stvaranje uporišta u Libiji. Tuareški islamisti, koji su još uvijek ljuti zbog gubitka svojih robova, napali su Mali i brutalno nametnuli islamski zakon.

Tuarezi su bili među rijetkima koji su još uvijek održavali vrlo javnu trgovinu robljem. Izvješće State Departmenta od prošle godine pronašlo je da je crno ropstvo još uvijek rašireno među Tuarezima i da, “malijska djeca podnose prisilni rad na farmama pamuka i kakaovca u Obali Bjelokosti”. Oslobođeni robovi u središtu parnice Vrhovnog suda izvorno su bili prebačeni iz Malija.

Eksplozija proizvodnje kakaovca u Obali Bjelokosti izgrađena je oko robovskog rada u brutalnim uvjetima. Korisnici tog robovskog rada su multinacionalne kompanije koje propovijedaju socijalnu pravdu tako dugo dok to ne podiže cijenu kakaovca. Jedna je stvar skandirati Black Lives Matter i podržavati rasističke skupine mržnje koje pale i pljačkaju trgovine, a posve druga zapravo prestati profitirati od crne djece koja se prodaju u ropstvo za 60 dolara i potom ih gledati kako se muče i tuku.

Prema navodima u tužbi, Nestle je muškarcima koji su vodili plantaže robova dijelio “novac za osobnu potrošnju kako bi održao lojalnost poljoprivrednika kao ekskluzivnih dobavljača”.

Ali ovu je noćnu moru uspostavio je bivši šef odvjetnika koji sad mulja u korist Nestlea.

Posljedice arapskog proljeća su opustošile Afriku. Bliski istok je uspio bolje ispraviti štetu od Obaminog osnaživanja islamista. Afrika, siromašnija i ranjivija, pretrpjela je daleko više. Obamina podrška islamističkom preuzimanju Obale Bjelokosti, Libije i Nigerije nije bila ništa manje od genocida i, između ostalih stvari, dovela do procvata ropstva.

Obama je učinio više od bilo kojeg drugog političara što se tiče osnaživanja crnog nacionalizma i crnog ropstva. To je paradoks samo za one koji se ne sjećaju Malcolma X-a i njegovo divljenje Muhammadu Ahmadu, Mahdiju koji je vratio ropstvo, prije nego je otišao u Sudan i prigrlio svoje islamiste ili Stokelyja Carmichaela i njegove podrške brutalnom muslimanskom diktatoru Ahmadu Toureu.

Američki crni nacionalisti se ne dive demokraciji ili slobodi. Oni svoje štovanje rezerviraju za moćnike i nasilnike. A režimi kojima se dive ugnjetavaju i ubijaju druge crne ljude.

Crni nacionalizam na neki način uvijek završava u islamističkoj vladavini i porobljavanju crnih ljudi.

Dok vođe Black Lives Matter dobivaju novac od budnih korporacija, te iste korporacije profitiraju od ropstva u Aziji, gdje životi nisu važni, ali također i u Africi, gdje navodno jesu. Dok Times objavljuje svoj Projekt 1619., a kipovi bilo koje osobe koja je imala bilo kakve veze s ropstvom se ruše, stvarno afričko ropstvo nastavlja se i danas.

I nastavlja se na isti način kao i prije. Samo se više ne odvija u Americi.

Amerika nikad nije bila izgrađena na ropstvu, ali budne korporacije, od Nikea do Applea, Coca Cole do Nestlea, koje prisiljavaju svoje zaposlenike na skandiranje “Black Lives Matter”, jesu.

Njihova predanost socijalnoj pravdi, jednakosti i BLM-u odvlači pažnju od stvarnog ropstva.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.