WALSH: Demokrati i mediji žele da zaboravimo kako su mjesecima poticali nerede. Ne bismo smjeli.

Screenshot: YouTube/VICE News

Od nas zahtijevaju da jučerašnje događaje u D.C.-u gledamo kao bezpresedanske, u vakuumu, kao da im ništa značajno nije prethodilo. Desničarski Trumpovi pristaše jurišali su na zgradu Capitola, vandalizirali je, borili se s policijom, pustošili i za sve to nije bilo nikakvog katalizatora, nikakvog temeljnog razloga osim Donalda Trumpa i njegovog poticanja. Tako nam je suđeno gledati na taj događaj. No, ako ćemo gledati na taj način, kakve god lekcije izvukli ovaj tjedan, one će biti pogrešne.

Ne trebamo previše širiti naše objektive kako bismo vidjeli da su se ovotjedni neredi i nasilje na Capitol Hillu dogodili nakon mnogo mjeseci nasilnih ljevičarskih nereda, koje su sve branili, pa čak i romantizirali, istaknuti glasovi u medijima i vladi. Isticanje toga nipošto nije “whataboutizam“. Nije “whataboutizam” primijetiti da ovaj najnoviji djelić kaosa nije eruptirao iz ničega, misteriozno odvojen od svih prethodnih događaja. Jednostavna činjenica je da su ljevičarske rulje provele čitavo ljeto i većinu jeseni stvarajući kaos u našim gradovima, ostavljajući iza sebe spaljene zgrade, opljačkane trgovine i mrtva tijela. To isto su učinili i u D.C.-u — i to, zapravo, u više navrata tijekom ljeta — a zračni snimci grada nakon njihovih “prosvjeda” izgledali su poput Bagdada 2003. godine.

Tvrdi se da su BLM neredi bili drugačije vrste, jer, kao prvo, izgrednici nisu bili potaknuti teorijama zavjere, već opravdanim zabrinutostima zbog policijske brutalnosti. Također, kako glasi argument, oni su ciljali na privatne tvrtke, a ne na vladine zgrade. Naravno, oba argumenta su divlje pogrešna. Nisam uvjeren da su bilo koji izgrednici — bilo oni ovog ljeta ili oni jučer u Capitolu — motivirani bilo čime osim divljačkom željom za uništavanjem isključivo radi uzbuđenja. To je razlog zašto se protivim neredima u svim oblicima, budući da su ilegalni i destruktivni, a također i zbog toga što su u osnovi nihilistički.

No, koliko god je BLM i Antifa rulja bila animirana bijesom zbog policijskih pucnjava, oni su, u gotovo svakom slučaju, jako griješili u činjenicama koje su okruživale te pucnjave. Doista, oni su bili zaluđeni lažima i teorijama zavjere jednako nečuvenima kao i većina onoga što ste mogli čuti u buncanjima QAnona. Na primjer, izgrednici u Kenoshi su tvrdili da je Jacob Blake hladnokrvno ubijen dok je bio nenaoružan i pokušavao prekinuti tuču između dva susjeda. U stvarnosti, on je bio naoružan, tražen na temelju tjeralice zbog seksualnog napada i drugih zločina, navodno je zlostavljao ženu protiv koje je imao zabranu pristupa i bio u procesu napada na policiju te se opirao uhićenju. I to je gotovo uvijek slučaj. BLM radikali koriste stvarni incident i izmišljaju čitavu priču oko njega, u potpunosti nezabrinuti hoće li ona imati imalo istine u sebi ili ne. Ako kažete da su izgrednici u DC-u bili potaknuti lažima i teorijama zavjere, onda morate isto reći i za BLM i Antifu.

A što je s njihovim odabranim ciljevima? Ponovno, nije istina da su isključivo ciljali privatne tvrtke. Izgrednici su napali i zapalili policijske postaje u Minneapolisu i Portlandu. Zgrada saveznog suda bila je tjednima pod stalnim i nasilnim napadima. Dodajte sve zapaljene i uništene policijske automobile i tvrdnja da je jučerašnji dan bio bez presedana jer je to bio napad na vladinu imovinu pokazuje se više nego apsurdnom. No, u svakom slučaju, je li doista gore napadati vladinu imovinu? Zasigurno je za svaku osudu jurišati na zgradu Capitola i dovesti naše izabrane dužnosnike u opasnost, ali je li išta bolje opljačkati i spaliti ljekarnu ili supermarket i dovesti zaposlenike u tim ustanovama u opasnost? Je li bilo bolje kad je David Dorn ubijen pokušavajući obraniti zalagaonicu svog prijatelja od pljačkaša? Možemo li se ikako složiti da su svi ti postupci barbarski i neodrživi u civiliziranom društvu?

Očigledno se ne možemo složiti oko toga i upravo u tome leži problem. Iako bismo sve ovo sad trebali izbrisati iz naših sjećanja, istina je, ponovno, da su mediji i Demokratska stranka proveli veći dio prošle godine nudeći nam svesrdnu obranu nereda, pljačke i političkog terorizma. Isti oni ljudi koji jadikuju da je nasilje rulje u DC-u bilo mračni i bezpresedanski trenutak u američkoj povijesti su, prije samo nekoliko tjedana, otvoreno branili i poticali upravo takvu vrstu nasilja.

Prisjetite se Chrisa Cuomoa kad je još u lipnju ismijavao samu ideju da bi prosvjedi trebali biti miroljubivi. A celebrityji poput Trevora Noaha su, udobno zavaljeni u svojim vilama, pontificirali kako ponekad prosvjedi moraju uključivati nasilje i palež. Lideri BLM-a su, poput BLM-ovog predsjednika metropolitanskog područja New Yorka u intervjuu s Tomi Lahren, izjavljivali kako su “neredi glas nesaslušanih” i da je inzistiranje na miroljubivim prosvjedima “alat bijele supremacije”. I, naravno, tu su i demokratski lideri poput Alexandrije Ocasio-Cortez koja je inzistirala da je poziv na mir poziv na “nastavljanje nepravde”.

Postoje posljedice zbog ovakvih riječi. Postoje posljedice zbog odluke moćnih i utjecajnih ljudi da u svoje ruke uzmu navijačke rekvizite i navijaju za nasilne, ubilačke rulje. Posljedica je upravo rezultat kojem svjedočimo i koji su željeli. Političko nasilje je ušlo u mainstream, a neredi su normalizirani. To je bio njihov cilj, a sad kad je ostvaren, oni žele oprati krv sa svojih ruku i skinuti prašinu sa svojih starih govornih točki o “civiliziranosti”. One od nas koji se protivimo ovoj šaradi i koji je nazivaju onim što zapravo jest, optužuju da na neki način opravdavamo nasilje. Ali opravdavanje nasilja je upravo ono što pokušavamo prozvati i osuditi.

Ne zanima me opravdanje bilo čega što se u srijedu dogodilo na Capitolu. Još manje me zanima dopustiti kretenima koji su pripremili pozornicu za to mjesecima potičući takvu vrstu ponašanja da se pretvaraju da ne snose nikakvu krivnju. Ovdje nije riječ samo o odgovornosti. Još je važnije pitanje suočavanja sa stvarnošću, u njezinom punom kontekstu. Jer ako postoji bilo kakva šansa da napravimo promjernu, da se povučemo s ruba provalije, moramo za početak shvatiti gdje smo i kako smo došli ovdje.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here