MALKIN: Amnezija anarho-tirana

Michelle Malkin

FrontPageMag

Je li to samo do mene ili je čitavi svemir establišmentskih medija, politike i Hollywooda zaboravio da je ova zemlja pretrpjela čitavu jednu godinu neumoljive nasilne anarho-tiranije?

Antifa i Black Lives Matter izgrednici palili su tvrtke i crkve, razbijali državne zgrade i opsjedali savezne sudnice. Trajno su uništili dragocjene kipove i simbole američkog naslijeđa. Napadali su starije ljude, uhodili i prijetili prolaznicima, zadirkivali i terorizirali policiju. I počinili ubojstva — na desetke puta — u ime socijalne pravde, dok su moćnici na vlasti sjedili skršenih ruku.

Kako su svi prigodno zaboravili na tugu Ann Dorn, udovice umirovljenog kapetana policijske stanice u St. Louisu, kojeg su 2. lipnja 2020. godine ubili osvetnici Georgea Floyda pljačkajući zalagaonicu njegovog prijatelja koju je pokušao obraniti. Ann Dorn je tijekom govora na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji prošlog ljeta osudila nasilje i ispričala kako proživljava “taj užas u svom umu svaki dan. Nadam se da će to što sad proživljavate sa mnom pomoći da ovu zemlju protresete iz ove noćne more kojoj svjedočimo u našim gradovima” i “donijeti pozitivne, miroljubive promjene”.

Molba Dorn je ostala neuslišana. Zašto? Zato što su neredi i invazivni prosvjedi primarno sredstvo kojim ljevica djeluje i kojim je oduvijek djelovala.

Kad oni zauzimaju vladine zgrade, kao što je to bio slučaj s 40.000 demokratskih sindikalista koji su 2011. godine gotovo mjesec dana jurišali na prijestolnicu Wisconsina, to nije ustanak. To je proslava Prvog amandmana.

Kad zauzimaju urede američkih Senatora, kao što su to učinili tijekom saslušanja o potvrđivanju Kavanaugha na Vrhovni sud 2018. godine, to nije pobuna. To je “demokracija”.

Kad im se prohtje blokirati promet i zatvoriti autoceste, policija ih ne uhićuje. Ona ih štiti.

A kad okupiraju objekte Američke imigracijske i carinske službe i vandaliziraju savezne sudnice — dok opstruiraju operacije domovinske sigurnosti, usmjeravaju lasere u oči policajaca kako bi ih oslijepili i bacaju na njih cigle kako bi ih osakatili — to nije zločin. To je “mirni prosvjed”.

Ovo nije “whataboutizam”. To je apsolutna nužna i vitalna pozadina dok nastojimo shvatiti što se prošli tjedan dogodilo u Kapitolu naše države. (I nije li ljevica ta koja nas oduvijek potiče da identificiramo “temeljne uzroke” kad njihovi nasilnici prijeđu granicu?) Amerikanci koji poštuju zakon su bijesni i frustrirani upravo zato što zakon nije jednako primijenjen.

Bilo da govorimo o pravilima zaključavanja ili pravilima rulje ili izbornim pravilima, elite i njihovi saveznici žive prema jednom skupu pravila, a vladaju prema drugom. Komentatori i političari, koji su od prvog dana predsjedništva Donalda Trumpa umanjivali ljevičarsko bezakonje, ocrnjuju na stotine tisuća miroljubivih pristaša Donalda Trumpa. Oni koji prosvjeduju protiv ove nepravde se uklanjaju s društvenih medija i javnog trga warp brzinom:

— Na Twitteru je po kratkom postupku uklonjeno nekih 70.000 disidenata nakon što su u ponedjeljak proglašeni teoretičarima zavjere.

— Celebrityji s plavim kvačicama na Twitteru nemilosrdno su klevetali veteranku zrakoplovnih snaga Ashli Babbit, nenaoružanu Trumpovu sljedbenicu koju je prošli tjedan ubila policija Kapitola, označivši je domaćim teroristom.

— Savezni službenici izvlačili su MAGA mame i njihovu djecu sa zrakoplova zbog sudjelovanja na skupu 6. siječnja, dok se zagovornici Antife i BLM-a naslađuju.

— Organizator skupa “Zaustavite krađu” Ali Alexander i njegovi kolege izbrisani su s platformi Silicijske doline, zajedno s konzervativnom kompanijom društvenih medija Parler, libertarijancem Ronom Paulom, domaćinom “War Rooma” Steveom Bannonom, voditeljem “America First” Nickom Fuentesom, voditeljem “Red Elephants” Vinceom Jamesom, karikaturistom Benom Garrisonom, predsjednikom Judicial Watcha Tomom Fittonom, istraživačem izborne prijevare Ronom Watkinsom, generalom Michaelom Flynnom i odvjetnicima Sydney Powell i Linom Woodom.

— Trump se suočava s još jednom lažnim opozivom usprkos izričitom pozivu svojim pristašama da “miroljubivo i patriotski učine da se čuje njihov glas”.

U međuvremenu, stvarni, osuđeni domaći teroristi poput atentatorice Crne oslobodilačke vojske Assate Shakur, ubojice Weather Undergrounda Kathy Boudin i Davida Gilberta i organizatorice Komunističke organizacije 19. svibanj Susan Rosenberg (ljevičarske dobavljačice oružja i pobunjenice koju je pomilovao Bill Clinton i koja je danas članica krovne skupine koja nadgleda Black Lives Matter) obožavani su od strane medija, Hollywooda i akademske zajednice.

Maxine Waters ponavlja rečenicu Martina Luthera Kinga Jr.-a o neredima kao “glasu nesaslušanih” još otkad je s bandama Bloods i Crips plesala na pepelu nereda u Los Angelesu početkom 1990-ih godina.

Liberalni časopis Slate je prije samo šest mjeseci u obranu Antife i BLM anarho-tirana izjavio da je “nenasilje važan alat za prosvjede, ali također je i nasilje”.

Jednostavno ne može biti mira i građanskog reda u tako disfunkcionalnoj zemlji dvostrukih standarda i ugušenih disidentskih glasova. Neiskreno je i štetno za našu republiku pretvarati se da je drugačije.