IBRAHIM: Globalna nepogoda: Progonjeno 340 milijuna kršćana

Raymond Ibrahim

Svaki dan širom svijeta, 13 kršćana je ubijeno zbog svoje vjere; 12 ih je ilegalno uhićeno ili zatvoreno: 5 oteto; i napadnuto je 12 crkava ili drugih kršćanskih objekata.

To su neki od uznemirujućih nalaza “Svjetske liste 2021.” (WWL-2021), koja je nedavno objavljena i koja godišnje rangira 50 država u kojima se kršćani najviše proganjaju zbog svoje vjere.

Sve u svemu, “Više od 340 milijuna kršćana trpi visoku razinu progona i diskriminacije zbog svoje vjere”. Oko 309 milijuna tih kršćana “trpi vrlo visoku ili ekstremnu razinu. To je jedan od 8 u svijetu, 1 od 6 u Africi, 2 od 5 u Aziji i 1 od 12 u Latinskoj Americi.”

Za izvještajno razdoblje koje je obuhvatio WWL-2021 (listopad 2019. – rujan 2020. godine), “4.761 kršćanin je ubijen zbog svoje vjere” — 60% povećanje od prošle godine (2.983). Dodatnih 4.277 kršćana je nepravedno uhićeno, zadržano ili zatvoreno; 1.710 ih je oteto iz vjerskih razloga; a napadnuto je 4.488 crkava ili kršćanskih objekata.

Sjeverna Koreja (#1) je dvadesetu godinu zaredom ostala najgora nacija za kršćane:

Ako vas razotkriju kao kršćanina u Sjevernoj Koreji, to je smrtna kazna. Ako vas odmah ne ubiju, bit ćete odvedeni u radni logor kao politički zločinac. Ti nehumani zatvori imaju užasne uvjete i rijetki vjernici ostanu živi. Svi u vašoj obitelji će pretrpjeti istu kaznu. Kim Jong-Un je navodno proširio sustav kaznenih logora, u kojem je trenutačno zatvoreno nekih 50-70.000 kršćana.

Preostali “ekstremni progoni” koje kršćani doživljavaju u 10 od apsolutno 12 najgorih nacija dolaze zbog “islamskog ugnjetavanja” ili se događa u većinski muslimanskim zemljama. One uključuju: Afganistan (#2), Somaliju (#3), Libiju (#4), Pakistan (#5), Jemen (#7), Iran (#8), Nigeriju (#9), Irak (#11) i Siriju (#12).

Među najgorima od tih, Afganistanu i Somaliji, “progoni su samo mrvicu manje represivni od onih u Sjevernoj Koreji”. U ostalim zemljama, kršćani se suočavaju s progonima koji se kreću od maltretiranja, premlaćivanja, silovanja, zatvaranja i/ili ubijanja samo zbog toga što se identificiraju kao kršćani ili pohađaju crkvu.

Sve u svemu, progon koji kršćani doživljavaju u 39 od 50 nacija koje se nalaze na popisu su ili zbog “islamskog ugnjetavanja” ili se događa u većinski muslimanskim zemljama. Nadmoćnom većinom ovih zemalja upravlja nekakva vrsta šerijatskog (islamskog) zakona. Ili ga izravno provodi vlada ili društvo ili, češće, oboje, iako su društva — osobito članovi obitelji — sklonija onoj revnijoj primjeni.

U Indiji (#10) — jedinoj neislamskoj naciji osim Sjeverne Koreje koja je ušla među prvih 12 — rastući hinduski nacionalizam nastavlja koristiti “opsežno nasilje” protiv kršćana na temelju uvjerenja da “biti Indijac znači biti hindus”. Kršćani se dodatno “optužuju da slijede ‘stranu vjeru’ i okrivljuju za lošu sreću u njihovim zajednicama. Ti se vjernici često fizički napadaju i ponekad ubijaju, a nalaze se i pod stalnim pritiskom svojih obitelji i zajednice kako bi se vratili hunduizmu.”

Slijede neki od najznačajnijih trendova utvrđenih u izvješću WWL-2021:

Covid-19 se koristio i koristi se “kao oružje progonitelja”; on je postao “katalizator vjerskog progona pomoću diskriminacije pri pomoći, prisilnog preobraćenja i kao opravdanje za sve veći nadzor i cenzuru”. Brojni incidenti su “zabilježeni diljem Azije i Afrike — gdje lokalne vlasti namjerno zanemaruju ranjive vjernike pri distribuciji hrane, kršćanskim sestrama se uskraćuje vitalna zaštitna oprema, a neke kršćane čak neutemeljeno okrivljuju za širenje virusa.”

Osamdeset posto indijskih kršćana “preskočeno je pri distribuciji hrane”. Slično tome, “kršćanima je u Bangladešu izostavljena vladina COVID-19 pomoć i često se suočavaju s glađu ili ozbiljnim zdravstvenim problemima”. A “neki kršćani u Etiopiji su bili diskriminirani kad se dijelila vladina pomoć”. (Pogledajte ovdje primjere iz drugih država.)

Islamsko nasilje i ubojstva kršćana nastavila su “dramatično rasti u subsaharskoj Africi”:

Od šest zemalja u kojima kršćani doživljavaju najizravnije nasilje, pet ih je u subsaharskoj Africi. U Nigeriji — koja se našla među najgorih 10 zemalja po prvi put od 2015. godine — je 2020. godine bilo najviše nasilja protiv kršćana, s naoružanim Fulani militantima koji su nekažnjeno ubijali, palili, otimali i silovali. Islamsko nasilje je također razlog zašto je Kamerun s 48. mjesta skočio na 42. i razlog zašto su se Demokratska Republika Kongo (40.) i Mozambik (45.) po prvi put našli među prvih 50.

Komunistička Kina razvila je nova ograničenja i metode nadzora — uključujući instalaciju više od 415 milijuna kamera za prepoznavanje lica kako bi pratila ljude — u svrhu “nadziranja građana radi njihove vlastite ‘zaštite’ i ‘sigurnosti'”. S obzirom na to da se Kina po prvi put u više od desetljeća našla među 20 najgorih progonitelja — na #17 od #23 prošle godine — to ne sluti dobro za kršćane, koje “država već intenzivno prati”.

Slično tome, u Turskoj, koja se od prošlogodišnjeg #36 uzdigla na #25, “vjerska pripadnost [svakog građanina] bilježi se na elektronskom čipu osobne iskaznice, što olakšava diskriminaciju kršćana”.

Nekoliko ostalih citata iz WWL-2021:

  • “Više kršćana je ubijeno zbog svoje vjere u Nigeriji nego u bilo kojoj drugoj zemlji.”
  • “U Egiptu su otmice i prisilni brakovi kršćanskih žena i djevojaka s njihovim muslimanskim otmičarima dosegli rekordnu razinu.”
  • U “prekrasnoj otočnoj naciji Maldivi”, koja je islamska, “progon kršćana se odvija daleko od očiju međunarodnih turista.”
  • “U udaljenom Vijetnamu, žena koja napusti uvjerenja svog plemena kako bi slijedila Isusa često gubi bilo kakvo pravo da vidi svoju djecu.”
  • Čak i u najumjerenijoj arapskoj naciji, “nasilni islamski ekstremisti aktivni su u pograničnim područjima južnoj Tunisa — oni će napasti bilo kojeg kršćanina.”

Možda je najviše uznemirujući trend taj što broj progonjenih kršćana i dalje raste. Prema najnovijim statistikama, “više od 340 milijuna” kršćana “doživljava visoke razine progona i diskriminacije zbog svoje vjere.” To predstavlja porast od 31 posto u odnosu na 2020. godinu, kad je samo “260 milijuna kršćana doživljavalo visoku razinu progona”. To predstavlja porast od 6% u odnosu na 2019. godinu, kad je ta brojka iznosila “samo” 245 milijuna kršćana. A to predstavlja porast od 14% u odnosu na 2018. godinu, kad je taj broj bio 215 milijuna.

Ukratko, samo između 2018. i 2021. godine, progon kršćana je porastao za gotovo 60%.

Koliko će dugo vremena proći prije nego ovaj naizgled nepovratni trend dosegne čak i one nacije koje se trenutačno slave zbog svojih vjerskih sloboda?