BUCHANAN: Ideološki imperijalizam uvijek loše završava

Patrick J. Buchanan

YouTube/Sky News Australia

Kad se 2016. godine saznalo da je Rusija možda hakirala e-mailove Johna Podeste i Demokratskog nacionalnog odbora te proslijedila plodove WikiLeaksu kako bi pomogla kandidatu Donaldu Trumpu, ogorčenje američkog establišmenta bilo je veliko.

Ako su ruske sigurnosne službe dostavile te e-mailove, a farme trolova u Sankt-Peterburgu slale tweetove i SMS-ove kako bi potaknule neprijateljstvo u našoj politici, rečeno je, to predstavlja napad na američku demokraciju i njezin najsvetiji ritual — izbore na kojima biramo naše lidere.

Neki su to nazvali “ratnim činom”. Drugi su pak ga uspoređivali s Pearl Harborom.

Gotovo svi su se složili da je uplitanje u unutarnje stvari Sjedinjenih Država nedopustivo te da iziskuje osudu i odmazdu.

A opet, kad govorimo o miješanju u poslove drugih nacija, koliko smo mi Amerikanci bezgrješni, koliko smo nevini?

Tijekom Hladnog rata, Sjedinjene Države redovito su svrgavale režime za koje smo mislili da ugrožavaju naše interese — Iran 1953. godine, Gvatemala 1954. godine, Kongo 1960-ih godina. Nakon Hladnog rata, Sjedinjene Države bile su glavni pokretač “obojenih revolucija” koje su promijenile režime u Ukrajini i Gruziji.

Prema Victoriji Nuland, tadašnjoj i ponovnoj dužnosnici State Departmenta, 5 milijardi dolara upumpano je u svrhu svrgavanja demokratski izabranog pro-ruskog režima u Kijevu i njegove zamjene onim pro-američkim.

To je bio pokretački događaj zbog kojeg je Vladimir Putin anektirao Krim kako bi osigurao crnomorsku bazu svoje zemlje u Sevastopolju.

Razmotrite reakciju u ovom glavnom gradu na uhićenje i zatvaranje disidenta Alekseja Navaljnog, nakon njegovog povratka iz Njemačke, gdje je liječen od trovanja kemikalijama, navodno Putinovih sigurnosnih službi.

U članku “Ništa drugo nego trovač”, Washington Post je grmio:

“Zapadne vlade bi trebale učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi pomogle ovom neviđenom izazovu opstanku i rastu autokracije gosp. Putina…”

“Gosp. Putin se posvetio iskorištavanju slabosti u demokratskim sustavima. Sad je vrijeme za uzvraćanje usluge.”

Razmotrite na što ovdje poziva Post:

SAD i NATO nacije bi se trebale otvoreno prikloniti prosvjednicima u ruskim gradovima čiji je cilj svrgavanje Putina i međunarodno priznate vlade Rusije.

Kako bi, pitamo se, reagirali Amerikanci kad bi Putin otvoreno poticao međunarodnu potporu za rulju “Zaustavite krađu” koja je napala američki Kapitol kako bi preokrenula rezultate izbora 3. studenog?

Iako su Amerikanci podijeljeni oko rasnih, kulturnih, društvenih i moralnih pitanja, liberalni intervencionisti još uvijek govore o našim “univerzalnim vrijednostima” koje predstavljaju budućnost prema kojoj bi sve nacije trebale težiti. Među njima su i vrijednosti demokracije kakva se prakticira u Sjedinjenim Državama.

To su standardi prema kojima bi trebalo suditi drugim nacijama. A nacije koje ne udovoljavaju tim standardima su kandidati za američko miješanje u njihove unutarnje poslove. Naš je ideološki imperijalizam rijetke vrste.

Gdje smo to mi Amerikanci stekli pravo intervenirati u unutarnje stvari nacija — bilo da su one autokracije, monarhije ili republike — koje nam ne prijete niti nas ne napadaju?

Kad smo vojno intervenirali u tim nacijama, najčešća je posljedica bila katastrofa. Činjenica da se režimi Libije, Sirije, Iraka i Jemena nisu slagali s našim idejama upravljanja bila je djelom zaslužna za našu vojnu intervenciju u svrhu njihove promjene. Rezultat: milijuni mrtvih, ranjenih i raseljenih Arapa i muslimana diljem Bliskog istoka. Nesreća povijesnih razmjera.

Kad je započelo Arapsko proljeće, mi smo ga prigrlili. Demokratska revolucija je ovdje! A što se dogodilo u najvećoj arapskoj naciji, Egiptu, koja je odgovorila na način na koji smo inzistirali?

Svrgnut je 30-godišnji saveznik, predsjednik Hosni Mubarak. Na vlast je izglasano Muslimansko bratstvo. Godinu dana kasnije zamijenio ga je novi general, Abdel Fattah el-Sissi, još nemilosrdniji čovjek od Mubaraka.

Ovaj tjedan, generali u Myanmaru (Burmi) zbacili su civilno vodstvo zemlje i preuzeli punu vlast. Predsjednik Joe Biden refleksno je reagirao, nazvavši to “izravnim napadom na tranziciju zemlje u demokraciju”.

“U demokraciji”, kaže Biden, “sila nikad ne bi trebala nadvladati volju naroda niti pokušati izbrisati ishod vjerodostojnih izbora.”

Derek Mitchell iz Nacionalnog demokratskog instituta, podružnice Nacionalne zaklade za demokraciju, objasnio je: “Demokracija je jedan od stupova vanjskopolitičke agende Bidenove administracije. Oni prepoznaju da se moraju time baviti prilično ozbiljno. Pitanje je što učiniti.”

Zapravo, ono veće, osnovnije pitanje glasi zašto bi se unutarnji poslovi Burme, nacije 10.000 milja udaljene od Sjedinjenih Država, trebali ticati Sjedinjenih Država.

Svijet nakon Hladnog rata, u kojem je Amerika moralno prosuđivala demokratske vjerodajnice svih drugih nacija i djelovala protiv onih koji se nisu u dovoljnoj mjeri slagali, privodi se kraju.

I ako se ne odreknemo ovog ideološkog imperijalizma, taj bi kraj, osobito kad se Rusija i Kina pitaju, mogao doći iznenada i uskoro.

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.