FEDER: Oslobođenje Dachaua i lekcije iz holokausta koje nismo naučili

Don Feder

Danas, 29. travnja, obilježava se 76. obljetnica oslobođenja Dachaua. Ako ga uopće netko spomene, očekujte uobičajeno klišeizirano pokrivanje tog događaja koje trivijalizira jedan od najvećih užasa u povijesti, dok sljedeći Reich čeka u prikrajku.

Evo nekoliko lekcija o holokaustu koje nećete pronaći u medijima:

1. Nacionalsocijalisti su doista bili socijalisti — Ako je Hitler bio konzervativac, kako tvrde progresivci, zašto se njegova stranka nije zvala Nacionalkapitalistička njemačka radnička stranka? Hitler je pokrenuo niz socijalnih mjera, uključujući infrastrukturne projekte poput Autobahna (autocesta). On je razlikovao svoj socijalizam od onog u SSSR-u na ovaj način: Ruski je socijalizam bio internacionalan. Socijalizam Trećeg Reicha je bio nacionalan. Nacisti su željeli osvojiti Europu, a ne stvoriti klonove njemačkog socijalizma. Poput kamarile koja vodi Demokratsku stranku, nacisti su radije zadržali fasadu privatnog vlasništva dok su stvarali plansku ekonomiju.

2. Držite se svog oružja — Kad je došao na vlast, Hitler je iskoristio registraciju oružja koju je inicirala Weimarska Republika kako bi razoružao svoje protivnike. Nakon invazije Francuske 1940. godine, vlasnicima oružja naređeno je da predaju svoje oružje pod prijetnjom smrtne kazne. (Zahvaljujući ranijoj francuskoj registraciji, Gestapo je točno znao tko ga ima.) Varšavski geto pokazao je što pokoreni narod može učiniti s tek šačicom zastarjelog oružja (uglavnom pištolja i zapaljivih sredstava). Borci u getu zadržavali su 2.000 njemačkih trupa — s tenkovima i bacačima plamena — gotovo mjesec dana. Biden je posvećeniji zabrani oružja od bilo kojeg predsjednika u našoj povijesti.

3. Izbori su važni — više nego to uopće možete zamisliti — Nacisti su došli na vlast demokratski s većinom glasova na izborima 1932. godine. U početku, mnogi su na Führera gledali kao na komičnog lika. (Zvuči poznato?) Neki su Nijemci koji nisu bili nacisti glasali za Hitlera 1932. godine rezonirajući: Dovraga, neka Adolf pokuša. On barem nije komunist. (Barem Biden ne tweeta zločeste stvari o svojim protivnicima.) Poput 6. siječnja, požar u Reichstagu maksimalno je iskorišten kako bi demonizirao opoziciju i stavio još više moći u Hitlerove ruke. U Njemačkoj su 1932. godine održani posljednji slobodni izbori. Ako Biden preuredi naš politički krajolik — nacionaliziranjem izbornih zakona, dodavanjem mjesta Vrhovnom sudu i davanjem demokratima trajnu većinu u Senatu izglasavanjem državnosti D.C.-u — budući će izbori biti samo formalnost. Totalitarci vole svoje simbole, bilo da se radi o trakama za ruke ili maskama za lice.

4. Holokaust nije bio samo napad na Židove. Bio je to napad na Boga — U akademskim krugovima bjesnila je debata: Je li Hitler bio kršćanin? Ne. Je li bio ateist? To ovisi o tome kako se riječ definira. Hitler je prezirao biblijskog Boga. (On je krivio Židove i za kršćanstvo i za komunizam.) Za Charlie Chaplinovog dvojnika, Bog je bio sinonim za Prirodu, čija je jedina zapovijed bila preživljavanje najsposobnijih. On je znao da je biblijski Bog obećao da će Izrael biti vječni narod. Dakle, rezonirao je, potrebno je uništiti židovski narod i uništiti Božju moć nad umovima ljudi.

5. Najopasniji antisemiti u Americi su povezani s Demokratskom strankom — najozloglašeniji mrzitelji Židova su svi u skladu s Bidenovom strankom — među njima su Louis Farrakhan, Al Sharpton i Ilhan Omar. Na pogrebu Arethe Franklin, Bill Clinton nije imao nikakvih problema podijeliti svjetla pozornice s Farrakhanom. Demokratski vođe poput Nancy Pelosi spotiču se jedan preko drugog kako bi poljubili prsten ljigavog “velečasnog” Sharptona, koji je potaknuo pogrom u newyorškom Crown Heightsu što je dovelo do ubojstva rabinskog studenta. Pelosi je rezoluciju koja je osuđivala otvoreni antisemitizam Omar razvodnila do te mjere da je čak izuzela bilo kakvu referencu na zastupnicu iz Minnesote.

6. U retorici Black Lives Matter, zamijenite “bijeli” s “Židov” i vidjet ćete sličnosti s nacizmom — Poput nacionalsocijalista, crni nacionalisti vjeruju u rasnu krivnju. Bijela supremacija, bijela privilegija i kritička rasna teorija temelje se na dogmi da su bijelci odgovorni za sve patnje crnaca. Hitler je propovijedao antisemitizam djelom na temelju njemačke patnje nakon Prvog svjetskog rata. Crni nacionalisti vjeruju da je rasizam dio genetskog sastava bijelaca. Hitler je vjerovao da su Židovi inherentno zli. Kad jednom započnete osuđivati ljude ne kao pojedince, već kao članove rasne skupine, vi ste na putu za Dachau.

7. Novi Kristallnacht se događa na našim ulicama — Oni koji su proučavali tragičnu povijest te ere, užasavaju se zbog orgije nasilja (9.-10. studenog 1938. godine) koju mnogi smatraju pravim početkom holokausta. Već više od godinu dana, Amerikanci su svjedočili raširenim urbanim neredima, pljačkama i napadima na policiju i prolaznike. Poput nacista, anarhisti, marksisti i BLM shvaćaju koristi nasilja i zastrašivanja u svrhu preuređivanja društva. I to funkcionira. Čovjek koji tri mjeseca nije progovorio o neredima dok se skrivao u svom bunkeru, sad je predsjednik. Čovjek koji nas je upozoravao na posljedice urbane anarhije i pozivao guvernere plavih država da u pomoć pozovu Nacionalnu gardu, sad je u mirovini, baniran s društvenih medija.

Zapažanje Santayane (“Oni koji ne mogu učiti iz povijesti, osuđeni su ponoviti je.”) ponavljana je toliko često da je postala kliše. Ali mi nismo naučili iz povijesti holokausta i Trećeg Reicha i ona se ponavlja — svom žestinom.