HOLLIS: Nema Boga, nema znanosti

Laura Hollis

Rachel Titiriga/Creative Commons

Istraživači su posljednjih nekoliko godina primijetili značajan pad vjerskog uvjerenja u Sjedinjenim Državama. Primjerice, prema istraživačkom centru Pew, broj Amerikanaca koji su se identificirali kao kršćani pao je za 12% samo između 2009. i 2019. godine, dok je broj onih koji se identificiraju kao protestanti pao za 8%. Pew je također primijetio neke slične trendove među američkim Židovima. Dok se veliki broj njih identificira i/ili sudjeluje u raznim aspektima židovske kulture, manji broj se identificira sa židovskim vjerskim uvjerenjima. Više od četvrtine odraslih Židova u Sjedinjenim Državama definira svoje vjersko uvjerenje kao “ateist, agnostik ili ‘ništa određeno’, umjesto kao Židov.” U dobnoj skupini američkih Židova od 18 do 40 godina, 40% njih se opisuje tako.

Diljem vjerskih denominacija postoji snažna korelacija između viših stupnjeva obrazovanja i nižih razina vjerskih uvjerenja. Stoga možda nije puka slučajnost što postoji sve veća kulturna percepcija da vjera u Boga nije u skladu s društvom koje je posvećeno intelektualnoj strogosti i znanstvenoj potrazi.

Takva je percepcija demonstrativno lažna.

Povijest je ispunjena sjajnim znanstvenicima koji su ujedno bili i religiozni na ovaj ili onaj način: Brahmagupta, Rhazes, Kopernik, Galileo, Isaac Newton, Gregor Mendel, Albert Einstein, Francis Collins. Dobitnici Nobela za fiziku Max Planck i Werner Heisenberg često su pisali u prilog komplementarnosti znanosti i vjerskog uvjerenja.

Vjera da su religiozna uvjerenja i znanstvena potraga nekompatibilni nije samo lažna; ona je opasna. Kad je takvo stajalište široko rasprostranjeno, ono ostavlja društvo ranjivim na obmane i manipulacije.

Pandemija COVID-19 je dobar primjer. U proteklih godinu i nešto dana, slušali smo krikove “Vjerujte znanosti!”. A opet, COVID-19 “znanost” bila je nekonzistentna (npr. učinkovitost maski u sprječavanju širenja virusa veličine od 50 do 140 nanometara) ili nepoznata (hoće li postojati dugotrajne nuspojave od cjepiva korištenog na temelju hitnog odobrenja?). U nekim slučajevima, znanstveni dokazi su čak odbačeni (učinkovitost hidroksiklorokina u liječenju COVID-19) kad su se našli u sukobu s političkim ciljevima određenih ljudi.

Zapravo, “Vjerujte znanosti!” je samo po sebi na neki način pogrešno tumačenje. Znanstvena metoda je proces ispitivanja. Ona uključuje hipoteze, eksperimentiranje, pokušaje objašnjenja neuspjeha, nove hipoteze, itd. Istraživači širom svijeta — mnogi sa sukobljenim teorijama — uključuju se u te procese; objavljuju i predstavljaju svoje nalaze; i brane ih ispred tijela svojih kolega, kao i cijelog svijeta. Izgradnja znanstvenog “konsenzuas” može potrajati godinama — a može ga srušiti jedno jedino otkriće.

Ta metoda je potraga za istinom. Ona počiva na temeljnoj pretpostavci da istina postoji i da se ona može utvrditi, a ovisi o stalnom angažmanu i energičnim izazovima, uključujući snažno protivljenje.

Vjera u utvrdivu istinu je u potpunosti kompatibilna s vjerom u Biće koje je izvor te istine. I dok ljudi mogu i raspravljaju o identitetu i prirodi tog Bića, vjera u izvor predzadnje istine pruža onima koji se ne slažu po tom pitanju okvir za argumente — i u jednom trenutku, dogovor.

Za razliku od onih koji tvrde da je vjera u Boga antiintelektualna zabluda, odbijanje priznanja izvora apsolutne istine u konačnici rezultira ukidanjem vjere u apsolutnu istinu. Drugim riječima, svijet bez Boga nije samo onaj u kojem znanost može biti razuzdana i nesputana moralnim ograničenjima; to je svijet u kojem znanost naposljetku neće imati nikakvog utjecaja.

To smo vidjeli kod pobačaja. Prije pojave ultrazvuka, zagovornicima pobačaja bilo je lakše tvrditi da je dijete koje se razvija u maternici “samo nakupina stanica”. Drugi pomaci u medicinskoj znanosti omogućili su kirurško liječenje gestacijske djece i pomoć u preživljavanju beba rođenih prije termina. Znanost i moderna tehnologija jasno su pokazali humanost i prepoznatljivu individualnost nerođenog djeteta. A opet, praktičari pobačaja i aktivisti nastavljaju braniti pobačaj — čak i održivih beba ili onih u punom terminu.

Ista stvar se sad događa kod transrodnih pitanja. Ljudska bića su biološki, genetski, kromosomski muška ili ženska od trenutka začeća. Ni operacija ni farmaceutski proizvodi ne mogu izmijeniti tu znanstvenu činjenicu. Ali danas, kad muškarac tvrdi da je žena ili obrnuto, znanost mora ustupiti mjesto osobnim osjećajima, a dokazi se odbacuju u korist termina koji opisuju novostvoreni portfelj “rodova”. Vrsta dijalektike povezane sa znanstvenom metodom je verboten. Nisu dopuštena pitanja, argumenti ili dokazi koji potvrđuju suprotno. Svatko tko to pokuša — uključujući ozbiljne učenjake — bit će osuđen, otpušten, protjeran, otkazan.

Znanosti nisu jedino čemu prijeti društvo koje je napustilo Boga. Druga dragocjena društvena načela poput predstavničke demokracije, ravnopravnosti, individualne slobode, pravičnog procesa i slobode savjesti ovise o vjeri u istinu i neistinu, ispravno i neispravno.

Bez te vjere, ta su načela također potrošna: sloboda govora nije bitna; demokracija nije bitna; integritet izbora nije bitan, dosljednost nije bitna; licemjerje nije bitno.

Ono što je bitno jest popularnost. Ono što je bitno jest politika. Ono što je bitno jest moć.

To je razlog zbog kojeg se ono što je proglašeno “istinitim” danas može promijeniti s hirovima rulje, poput uskovitlanog jata riba. To je razlog zašto se tradicionalni mediji, akademski izdavači i big-tech megakorporacije mogu zaklinjati da “vjeruju znanosti” i “podržavaju demokraciju”, a istodobno ušutkavaju i baniraju svakoga tko se usudi izazvati prevladavajući ortodoksiju, čak i kad ti ljudi postavljaju ozbiljna pitanja, čak i kad su činjenice na njihovoj strani, čak i kad dokazi i — da — znanost podržavaju njihove stavove.

To nije istina i to nije znanost.

Ne moramo svi biti ljudi od vjere.Ali civilizirano društvo ovisi o kritičnoj masi ljudi — bilo da su to intelektualno čvrsti vjernici, iskreno propitkujući agnostici ili nepristrani ateisti — koji brane postojanje istine i koji su otvoreni na njezino stjecanje, čak i od izvora koji izazivaju naša razmišljanja.