DRIESSEN: Stvarne prijetnje planetu i ljudima

Paul Driessen

Remix News

Environmentalistički aktivizam već je bio gadan i smrtonosan u doba kad sam napisao Eko-imperijalizam: Zelena moć – Crna smrt prije 18 godina. Od tog se vremena konstantno pogoršava, osobito s histerijom o “nazirućoj klimatskoj apokalipsi uzrokovanoj ljudskim djelovanjem” koja pokreće sve ekstremnije zahtjeve za oslobađanje svijeta od fosilnih goriva i zabranjivanja ili poništenja modernih životnih standarda.

Zahtjevi su dosegli prethodno nezamislive ekstreme — a prvenstveno su utemeljeni na GIGO kompjuterskim modelima i divljim tvrdnjama o planetarnim temperaturama, vremenu, polarnim kapama i nestajućim životinjskim vrstama. Tvrdnje nemaju previše osnova na temelju stvarnih dokaza, već ih klimatski alarmisti prezentiraju kao evanđeosku istinu.

Jedna od skupina ekstremista želi ono što se naziva “ekocidom” učiniti “međunarodnim zločinom” — i potom procesuirati i zatvoriti političke vođe i korporativne rukovoditelje koji su sudjelovali u “masovnom ekološkom uništenju” za koje ovi fanatici tvrde da je sad doseglo dimenzije “slične” nacističkom genocidu.

Drugi agitiraju za “Veliki reset” — zahtijevajući da korporacije odbiju svoje tradicionalne uloge i ciljeve te se umjesto toga usredotoče na “spašavanje planeta” i unaprjeđenje rasne i rodne “pravičnosti”. To neizbježno znači da kompanije moraju prigrliti “određeni stupanj eko-diktature”, korporativno-državne tiranije i “autoritarizma odozgo prema dolje”. No, zauzvrat će ostvariti ogromne profite ometajući pristup pouzdanoj energiji i smanjujući time životni standard srednje i radničke klase, sve u ime klime.

Radikalna ljevica rutinski koristi eko-histeriju i nacističke analogije kako bi odvratila pozornost od užasnih bolesti i žrtava koje su nanijeli “ljudima od boje” Trećeg svijeta, uskrativši im pristup pouzdanoj energiji, prostornim sredstvima za odbijanje insekata i modernim poljoprivrednim tehnologijama. Bacanje epiteta prema dobavljačima, korisnicima i braniteljima fosilnih goriva jednako je bezobzirno, opako i neutemeljeno kao i tvrdnje koju su nacisti koristili kako bi opravdali istrebljenje Židova, Cigana, Slavena, osoba s invaliditetom i drugih “neželjenih”.

U međuvremenu, u stvarnom svijetu, STVARNE prijetnje našem planetu, divljim životinjama i slobodama dolaze od strane zelenih fanatika koji zahtijevaju da energiju ugljikovodika zamijenimo s električnom energijom koju generiraju vjetroturbine i solarni paneli ovisni o vremenskim prilikama, a koje podupiru pola tone teški baterijski moduli Tesla stila.

Ovaj bi Green New Deal preokrenuo otvaranje novih radnih mjesta, gospodarski rast, prikupljanje prihoda i dobitke u zdravlju i dobrobiti ljudi. Nanio bi ekološku štetu na razinama bez presedana u povijesti.

Administracija Harris-Biden želi do 2030. godine generirati 80% električne energije bez korištenja ugljikovodika, 100% do 2035. godine i eliminaciju fosilnih goriva iz svih sektora američke ekonomije do 2050. godine. To bi zahtijevalo zamjenu ugljena i prirodnog plina za proizvodnju električne energije; benzina i dizela za pogon automobila; prirodnog plina za proizvodnju; i prirodnog plina za grijanje, kuhanje i grijanje vode.

To bi sveukupno povećalo nacionalnu godišnju potrebu za električnom energijom s oko 2,7 milijardi megavat-sati (udio fosilnih goriva u ukupnoj američkoj električnoj energiji 2018. godine) na gotovo 7,5 milijardi megavat-sati godišnje do 2050. godine. Bila bi potrebna značajna dodatna proizvodnja za konstantno punjenje pričuvnih baterija za dane bez vjetra i bez sunca kako bi zaštitili društvo od nestanka struje, kibernetičkih napada i kolapsa u veleprodaji.

Za proizvodnju sve te električne energije bez novih nuklearki i hidroelektrana bili bi potrebni deseci tisuća 260-metarskih kopnenih vjetroturbina, stotine tisuća (a možda i milijuni) nešto manjih obalnih turbina i milijarde fotonaponskih solarnih panela. Proizvodnja dovoljne električne energije na nacionalnoj razini za samo jedan tjedan dana bez vjetra i sunca uključivala bi više od milijardu baterijskih modula. Povezivanje svega ovoga s našim gradovima zahtijevalo bi tisuće milja novih dalekovoda.

Ta brojka je visoka jer vjetar i sunce generiraju električnu energiju samo 25-50% godine na najboljim lokacijama (manje od 33% u prosjeku u cijeloj zemlji), a što više “zelene” električne energije trebamo, to moramo staviti više turbina i panela na manje kvalitetna područja, gdje se energija generira samo 15-20% godine. Samo plan predsjednika Bidena za instaliranje 30.000 megavata energije vjetra na američkim obalama do 2030. godine zahtijevalo bi 2.100 14-megavatnih turbina. Čak i kad bi radili punim kapacitetom 24/7, ne bi zadovoljili potrebe za električnom energijom na vrhuncu ljeta u državi New York, a kamoli u čitavom SAD-u.

Čak i kad bi postrojenja vjetra i sunca izbjegla najosjetljivija područja, i dalje bi poremetila ili uništila krajolik, obradive površine i staništa divljih životinja. Lopatice turbina ubile bi milijune ptica i šišmiša. Vibracijska buka priobalnih turbina poremetila bi navigaciju i komunikaciju kitova i delfina.

Sve te turbine, paneli, baterije i dalekovodi zahtijevali bi na desetke milijuna neobnovljivog željeza, bakra, aluminija, kobalta, litija, rijetkih zemnih metala, plastike, vapnenca i drugog materijala. To bi zahtijevalo rudarenje, drobljenje, preradu i transport desetaka milijuna tona ruda — iz tisuća rudnika i kamenoloma, koristeći divovsku opremu na benzin i dizel — nakon čega bi uslijedilo taljenje i proizvodnja, uz pomoć fosilnih goriva. Ništa od svega ovoga nije čisto, zeleno ili održivo.

Ove energetski intenzivne aktivnosti koriste opasne kemikalije i oslobađaju toksične polutante. Također su im potrebne ogromne količine vode, često u regijama s manjkom vode. To nadalje uzrokuje odljev kisele vode iz rudnika, stvaranje planina otpadnih stijena i često rezultira ogromnim “jezerima” toksičnih kemikalija.

Samo taj inicijalni Bidenov program priobalnih turbina zahtijevao bi milijune tona materijala, uključujući 110.000 tona bakra. Budući da se u svim vrstama ležišta bakrene rude danas u prosjeku nalazi 0,44% bakra, to bi značilo da bi samo tih prvih 2.100 priobalnih turbina zahtijevalo rudarenje, drobljenje i preradu 25 milijuna tona bakrene rude, nakon uklanjanja nekih 40 milijuna tona stijena kako bi se došlo do rudnih tijela.

Dodajte tome materijale za solarne panele, kopnene vjetroturbine, sustave rezervnih baterija, podmorske i kopnene električne vodove, električna vozila, električne sustave grijanja i druge tehnologije — i “američka energetska transformacija” zahtijevala bi sirove materijale koji premašuju trenutačne i predviđene svjetske sposobnosti rudarenja i prerađivanja. Globalni Green New Deal zahtijevao bi rudarenje pola našeg Sunčevog sustava.

Environmentalistički fanatici inzistiraju da Sjedinjene Države i dalje sprječavaju ili zabranjuju rudarenje u zemlji, čak i u svrhu podržavanja njihovog velikog energetskog, ekonomskog i društvenog reseta. Oni i tim Biden inzistiraju da outsourceamo sve ovo rudarenje, uglavnom u Kinu. Nimalo ih nije briga za ugrožavanje naše nacionalne sigurnosti ili za njihovu navodnu predanost zaštiti okoliša, ljudskim pravima i klimatskoj pravdi.

Kineske kompanije već kontroliraju rudarenje i preradu mnogih rijetkih zemnih metala iskopanih u Africi i drugim zemljama te proizvodnju većine vjetroturbina, solarnih panela i baterija. One rijetko primjenjuju američke zakone i standarde za zaštitu okoliša, kontrolu onečišćenja, melioraciju iskopanog zemljišta, sigurnosti na radnom mjestu, poštenoj plaći, dječjem i robovskom radu ili ljudskim pravima.

Otprilike 40.000 djece u dobi od četiri godine naviše već rinta zajedno sa svojim roditeljima u rudnicima Demokratske Republike Kongo za samo nekoliko dolara dnevno, pod konstantnom prijetnjom urušavanja i izloženosti toksičnom i radioaktivnom blatu, prašini i vodi — samo kako bi se zadovoljile trenutačne potrebe za kobaltom, koje bi pod Green New Dealom porasle u nebo. Ruda kobalta šalje se na preradu u Kinu u tvornice koje imaju jednako katastrofalne uvjete sigurnosti i onečišćenja, a također su povezane s alarmantnim brojem slučajeva raka, bolestima krvi i drugim zdravstvenim problemima.

Ogromno smetlište toksičnih otpadnih voda od rudarenja i prerade rijetkih zemnih metala u Unutarnjoj Mongoliji uništilo je poljoprivredu i stvorilo ozbiljne zdravstvene probleme radnicima i tamošnjim stanovnicima. Kina također koristi robovski rad Ujgura u proizvodnji solarnih panela koji se prodaju Sjedinjenim Državama i Europi.

Budni klimatski aktivisti i aktivisti za ljudska prava postaju apoplektični kad proizvođači i uvoznici odjeće i kave ne uspiju ispuniti njihove visoke standarde “poštene trgovine”. Možda bi trebali otputovati u Moskvu, Kinshasu, Peking, Xinjiang i Hong Kong, staviti svoje skijaške maske i bjesniti, paliti i pljačkati za naš planet, prava Ujgura i “odgovornu nabavku” sirovih materijala za Zeleni Novi Svijet koji nam žele nametnuti.

U međuvremenu, podnesak amicus curiae Odbora za konstruktivno sutra (CFACT) podržava međudržavnu tužbu protiv Bidenove administracije zbog njihovog plana iskorjenjivanja fosilnih goriva i lažnih tvrdnji o “društvenim troškovima ugljika”. To nam donosi prijeko potrebnu realnost u čitavu šaradu oko “klimatskog kaosa” i “obnovljive” energije.

Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora za konstruktivnu sutrašnjicu (www.CFACT.org) i autor mnogih članaka u vezi okoliša.