SIMÓN: Laži o Kristoforu Kolumbu

Armando Simón

FrontPageMag

Svaki je zapis uništen ili krivotvoren, svaka knjiga je prepisana, svaka slika je prebojana, svaki kip i ulična zgrada su preimenovani, svaki datum je promijenjen. I taj se proces nastavlja iz dana u dan i iz minute u minutu. Povijest je stala.
— George Orwell, 1984

Kolumbov dan je skoro tu (ponedjeljak, 11. listopada) i možemo očekivati da će ljevičari, ponovno, ispuzati iz svojih rupa kako bi otpočeli svoje periodične činove samodopadnog vandalizma prema Kolumbovim kipovima, baš kao što to čine s kipovima Lincolna, Roosevelta, Charlesa Dickensa, Djevice Marije, Gandhija, Churchilla, Jeffersona, Miguela de Cervantesa i mnogih drugih, dok konzervativci neće učiniti apsolutno ništa kako bi to zaustavili osim mahanja glavom u neodobravanju i češkanja svojih stražnjica. U Providenceu, čin vandalizma je počionio učitelj srednje škole, što nije nimalo iznenađujuće s obzirom na stanje u obrazovanju (primijetite da nacionalni mediji ne izvješćuju o skrnavljenju kipova, osim naslađivanja u slučaju onih Konfederacije.)

A “kazna” za te činove vandalizma? Packa po prstima. Kad je policija rekla Mikeu Forcii da će biti optužen za kazneno djelo oštećenja imovine zbog uništenja Kolumbovog kipa, barbarin iz Američkog indijanskog pokreta drsko je rekao: “Spreman sam to prihvatiti.”

Što se tiče Churchillovog kipa, jedna je Britanka izjavila: “Neki govore da je rasist; neki govore da je heroj. Nisam ga osobno upoznala.” Ovo je vrsta neukih divljaka koji pokušavaju preoblikovati društvo na svoju sliku.

Osim toga, jednako depresivno — zapravo još gore — jest to što se nekolicina branitelja čini jednako neukima te je prihvatila klevetu, tvrdeći da su Kolumbova istraživačka postignuća vrijedna hvale usprkos njegovih “zločina”.

Ljevičarski animus prema Kolumbu popraćen je optužbama za genocid, silovanje i sakaćenje domorodaca (međutim, nije — još — optužen da na svojim brodovima nije osigurao transrodne kupaonice). Postoji samo jedan problem.

Sve je to laž. Totalne izmišljotine — namjerne izmišljotine.

Neke od tih laži su toliko zapanjujuće glupe da nas ostavljaju zabezeknutima, poput tvrdnji nekih američkih Indijanaca da je Kolumbo izvršio genocid u ovoj zemlji, da je bio odgovoran za “ratne zločine” počinjene u Sjevernoj Americi. Državna zastupnica Rachel Talbot-Ross (D) iz Mainea nazvala ga je “ratnim zločincem”. Stoga su Kolumbov dan zamijenili Danom autohtonih naroda u očitom činu kulturnog prisvajanja.

Kolumbo nikad nije stupio na tlo Sjeverne Amerike.

Ne postoji niti jedna jedina povijesna osnova koja bi potkrijepila ili opisala te “zločine”. Niti jedna. Nula. Ništa! Oni su tvorevina modernih marksista koji imaju sklonost krivotvorenja povijesnih činjenica u skladu sa svojim političkim ciljevima, nešto što su činili tijekom čitavog prošlog stoljeća, praksa koju nam je ilustrirao Orwell u 1984. Povijest Amerike u posljednjih nekoliko desetljeća namjerno je unakažena i iskrivljena ponovnim buđenjem domaćih komunista. Samo pogledajte “Projekt 1619.”, koju je objavila New York Pravda (Sovjeti su proglasili da su Rusi izmislili automobil, zrakoplov, žarulju, radio, pa čak i bejzbol i nogomet; u filmu Miš koji je rikao, skupina veleposlanika krati vrijeme igrajući monopol, za koji Rus tvrdi da je izmišljen u Rusiji).

Bolesna ironija ovdje jest to što je, ako pogledamo primarne (tj., suvremeničke) izvore, upravo Kolumbo bio taj koji je konstantno sprječavao ponižavanje bezazlenih domorodaca od strane Španjolaca, osobito žena. Toj su zabrani Španjolci zamjerili, osobito zbog činjenice što je admiral bio stranac. Ne postoji niti jedan povijesni izvor suvremenika koji potkrjepljuje bilo koji od “zločina”. Niti jedan jedini. Niti jedan! Ne gledajte sekundarne izvore koje su stoljećima kasnije napisali ljevičarski pojedinci, već primarne izvore, po mogućnosti na izvornom španjolskom: Los Cuatro Viajes del Almirante y su Testamento i Brevísima Relación de la Destrucción de las Indias, autora Bartoloméa de las Casasa, kao i Kapitulacije (također poznate pod imenom Knjiga privilegija) i Fernandovu biografiju njegovog oca. De las Casas je bio, kao što svaki školarac na Karibima i u Španjolskoj zna, Apostol Indijanaca, neumorni branitelj Indijanaca koji se beskonačno borio protiv španjolskih zločina nad autohtonim narodom. Niti jednom ne spominje Kolumba kao zlotvora. Naprotiv.

Godinama nakon njegove smrti, Španjolci su počinili mnoge jezive zločine nad domorocima, u rangu onih muslimana ili Crvenih Kmera. Današnji su komunisti te (dokumentirane) zločine pripisali Kolumbu, zločine koji su počinjeni desetljećima nakon njegove smrti. Povijesna točnost nikad nije previše zabrinjavala ljevičare.

Najvažnija među današnjim povijesnim sakaćenjima je Howard Zinnova Narodna povijest Sjedinjenih Država (riječ “Narodna” u naslovu uvijek odaje umiješanost komunista). Knjiga je neumorno promicana na televiziji i u filmovima, a uči se i u školama što, ako ništa drugo, pokazuje razinu komunističke infiltracije u medije i obrazovanje. Kad jednom završite s čitanjem ove unakažene povijesti Amerike, bit ćete željni spaliti zemlju do temelja.

U vezi Kolumba: “Na jednom se dijelu otoka sukobio s Indijancima koji su odbili trgovati onoliko lukova i strijela koliko su on i njegovi ljudi željeli. Dva su Arawaka probodena mačevima te su iskrvarila do smrti.”

Ovaj se susret dogodio tijekom povratka s prvog putovanja. U prethodnim slučajevima, gdje god bi se susreli s Indijancima, oni su u početku bježali, misleći da su kanibali. Siboneye/Arawake/Taine terorizirali su morski kanibali (poznatiji kao Karibi/Kanibasi), koji su se u velikim brojevima čamcima kretali od otoka do otoka, iskrcavajući se i hvatajući svoje obroke; žive bi ih odnijeli kući i, ako su bili muškarci, kastrirali kako bi popravili njihov okus. Kanibali su posjedovali superiorno oružje; moćne lukove i strijele, dok su njihove žrtve bile naoružane štapovima. Kad je bilo jasno da Španjolci nisu kanibali, Indijanci bi ih srdačno dočekali, misleći da su došli s neba. Uslijedila bi brza trgovina grumenčićima zlata koje su domoroci nosili i koji su u Hispanioli bili toliko u izobilju da su se mogli pronaći među korijenjem drveća (drugi zločin koji se pripisuje Kolumbu bio je taj što je, budući da se na otoku nije moglo pronaći zlato, u napadu bijesa odsjekao ruke Indijanca — još jedna laž.) Usput, svi su domoroci bili goli, nisu nosili čak ni komad tkanine oko struka, a neki su članovi plemena bili bijeli poput Europljana. Uvijek iznova, Kolumbo bi naredio svojim ljudima da ništa ne kradu i da poštuju Indijance, da trguju, a ne da kradu.

Kad je Kolumbo naišao na otok koji spominje Zinn, situacija je bila drugačija. Domoroci (kanibali, a ne Arawaki/Taini) su krenuli prema čamcu sa svojim lukovima i strijelama, urlajući i “izgledajući svirepo”. Bez sumnje, bili su iznenađeni što bi itko mogao doći do njih. Domorocima je rečeno da ostave svoje lukove, strijele i užad po strani. Kolumbo je istrgovao dva luka (sakupljao je biljke, životinje, hranu i predmete koje je uzeo sa sobom kao dokaz svog putovanja), ali domoroci su odbili trgovati više. Kad su Španjolci bili na odlasku, pedeset kanibala otrčalo je prema svojim lukovima, strijelama i užadi s kojima bi vezali svoju večeru te pohitali prema sedmorici Španjolaca kako bi ih savladali. Jedan je kanibal uboden u stražnjicu, a drugi u prsa, nakon čega su svi pobjegli. Nitko nije “iskrvario do smrti”.

Dakle, kao što se može vidjeti, Zinnovo svjedočanstvo ima taman dovoljno detalja kako bi se činilo istinitim. No, namjerno je izostavljeno brdo detalja koji daju potpuno drugačiju sliku. Tipična taktika.

Ali nije samo Zinn u pitanju. Postoji mnogo, mnogo drugih koji uporno ponavljaju laži o čovjeku. Za početak, samo pročitajte odvratne laži koje je u Philadelphia Tribuneu objavio Michael Coard. Mnogo ljudi ponavlja laži koje su čuli ili pročitali, misleći da su te laži istinite. Čak su nakratko ubačene i u televizijske serije (Obitelj Soprano, U uredu, Dobro mjesto), poput pucnjave u prolazu, jedna od omiljenih taktika komunista u medijima i zabavnoj industriji. A ljudima ne pada na pamet da bi one mogle biti laži.

Propagandu možete pronaći i na YouTubeu. I ne samo na YouTubeu. Isto se može pronaći u člancima propagandnih medija poput Huffington Posta, Guardiana i New Yorkera te u mnogim, mnogim drugim publikacijama koje su zasitile kulturu, a sve su napisali samozadovoljni, samouvjereni ljevičari s kolosalnim nepoznavanjem povijesti.

Mnogo je izrugivanja, uvreda i optužbi bačeno na bezazlenog istraživača, od kojih su neke infantilne, a druge vrlo ozbiljne, od kojih bi svaka zauzela previše prostora da bi se spomenula pojedinačno. Dopustite mi da nakratko spomenem samo nekoliko njih.

“Sa svog prvog putovanja Kolumbo je kao robove doveo natrag na stotine (a ponekad i tisuće) Indijanaca.” Ovo bi rekao samo neuki imbecil, budući da je karavela (spao je samo na dvije pred kraj putovanja) najmanji brod u mornarici; one su manje od tegljača.

“Kolumbovo putovanje je nevažno budući da su Novi svijet već otkrili domoroci i/ili Vikinzi.” Pobijanje ovoga najbolje je pojasnio Hans Selye u Snovima i otkrićima: “Važna razlika između otkrića Amerike od strane Indijanaca, Skandinavaca i Kolumba je u tome što je samo Kolumbo uspio pripojiti američki kontinent ostatku svijeta.”

“Predložio je porobljavanje domorodaca.” Napisao je to u pismu monarsima. Tijekom drugog putovanja, istraživači su ušli u napušteno selo i pronašli ljudsku ruku u procesu pečenja te lonce ispunjene ljudskim kostima. Zarobljene nekanibalske žene molile su da ih odvedu. Kad je Kolumbo napisao da bi ih mogli porobiti, mislio je na kanibale prema kojima je do tog vremena razvio razumljivo gnušanje (i za to ga, primjerice, ne mogu kriviti).

“Silovao je 9-godišnju djevojčicu.” Ili, “Dao je prijatelju da siluje 9-godišnju domorotkinju.” Ovo se temelji na pismu koje se dokazalo lažnim, budući da spominje hramove na otocima — hramove koji nisu postojali. Osim toga, pismo ima unutarnje nedosljednosti.

“Kao guverner, njegova je vladavina bila toliko proizvoljna i toliko tiranska da su se španjolski doseljenici žalili čovjeku po imenu Bobadilla, koji je čudovište bacio u lance i poslao ga natrag.” U stvarnosti, Španjolci koji su došli na njegovom drugom putovanju došli su ciljem da siluju domorotkinje, ukradu zlato i vrate se u Španjolsku. Oni nisu željeli biti doseljenici. Kolumbo je osujetio njihove planove i postali su frustrirani. Kad se Bobadilla pojavio, stao je na stranu pobunjenika.

Dakle, na kraju, zašto ocrniti sjećanje na velikog čovjeka? Kojoj bi svrsi to uopće moglo poslužiti? Citirat ću dva pisca koji su živjeli s onu strane Željezne zavjese. Aleksandar Solženjicin je rekao: “Da bi uništio jedan narod, prvo moraš sasjeći njegove korijene.” Milan Kundera je u svojoj knjizi Knjiga smijeha i zaborava napisao: “Prvi korak u likvidaciji naroda jest brisanje njegova sjećanja. Uništite njegove knjige, njegovu kulturu, njegovu povijest. Potom neka netko napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu povijest. Ubrzo će ta nacija početi zaboravljati tko je i što je bila. Svijet oko nje će zaboraviti još brže.”

Uparite rušenje i vandaliziranje kipova s pljačkom, ubijanjem i spaljivanjem gradova i do sad bi trebalo biti više nego očigledno da cilj tih vandala nije samo protiv Kolumba ili kipova Konfederacije, već protiv same civilizacije ili, drugačije rečeno, kulturno uništenje. Bez obzira na slogane koje ovi samopriznati komunisti koriste kako bi racionalizirali vandalizam, sudionici uništavaju našu civilizaciju i raduju se njezinom uništenju.