FONTOVA: Smrt zle kukavice

Humberto Fontova

FrontPageMag

54. godišnjica Che Guevarine zaslužene kazne.

“Cheov doprinos pobjedi u Zaljevu svinja bio je od presudne važnosti”, piše Cheov hagiograf Jorge Castaneda, koji je također dopisnik New York Timesa, gostujući profesor na Columbiji, Princetonu, Harvardu i NYU-u te bivši meksički ministar vanjskih poslova. “Cheovo vojno vodstvo bilo je prožeto nepokolebljivom voljom koje je dopuštalo izvanredne podvige.”

Pa, “izvanredno” je zasigurno jedan od načina na koji bi ga mogli opisati. Govorim o ranjavanju Che Guevare tijekom te tragične bitke. Vidite, rana je rezultat metka koji je ušao u Cheovo lice tik ispod brade i izašao ispod njegova uha, nanijevši tek neznatnu kozmetičku štetu tom uskoro čuvenom licu Hollywooda i Madison Avenuea. Naime, taj metak ispalio je sam Che iz svog vlastitog pištolja!

No, nemojte se truditi potražiti ovaj nevjerojatan i pouzdani isječak od općeg interesa u njegovoj hollywoodskoj hagiografiji Benicia Del Toroa i Stevena Soderbergha pod nazivom Guerrilla! — prema kojoj Audie Murphy u Do pakla i nazad izgleda kao nespretni tupavac.

Fascinantna je činjenica da — iako njegovi američki propagandisti pažljivo izbjegavaju ili ublažavaju ovaj “izvanredni” vojni podvig — vlastito glasilo kubanskih komunista savršeno otvoreno govori o tome.

Zapravo, Cheovi Bolivijski dnevnici — u potpunosti nerevidirani od strane bilo kojeg
prvoklasnog strip-scenarista — mogli su Del Toru i Soderberghu pružiti uzbudljivu komediju koja bi mogla parirati bilo kojem filmu Blakea Edwardsa (koji je režirao originalni Pink Panther), Carla Reinera (koji je režirao Neprilagođenog) ili Jerryja Lewisa. Naime:

“Hodali smo neprekidno pet sati, prevalivši oko 12 kilometara”, piše u zapisu iz svibnja 1967. godine. “Ovdje smo naišli na kamp koji su napravili Benigno i Aniceto.” (To su bili ljudi iz Cheove vlastite gerilske skupine! Očigledno su hodali u krug!)

“To otvara nekoliko pitanja”, nastavlja nenamjerni komičar Che u svom dnevniku. “Možda su tamo pucali na Benigna i Ancieta? Možda su agresori bili vlastiti Joaquinovi ljudi?”

Joaquin je bio još jedan član Cheove vlastite gerilske skupine! Drugim riječima, Cheovi ljudi ne samo da su hodali u krug, već su međusobno pucali jedni na druge!

Gerilski genije Che Guevara i njegovi ljudi ušli su u bolivijske džungle nakon što su naučili pogrešan lokalni jezik (kečuanski umjesto lokalnog guarani jezika), nisu uspjeli regrutirati niti jednog jedinog bolivijskog seljaka s tog područja i dokazali da nisu sposobni povezati kompas s kartom!

A opet:

“Che Guevara je vodio gerilsku kampanju u kojoj je pokazao nečuvenu hrabrost i vještinu!”, rapsodizirao je časopis Time svrstavši ga među Heroje i ikone dvadesetog stoljeća uz osobe poput Anne Frank, Rosu Parks, Majku Terezu i Mahatmu Gandhija.

Mislite da se šalim? Provjerite.

Pa, Time je barem koristio “nečuveno” umjesto “izvanredno” kako bi pozdravio Cheovo umijeće kao majstora gerilskog ratovanja.

No, doista je postojalo područje u kojem bi se vještina Ernesta “Che” Guevare mogla ispravno opisati kao “nevjerojatna!” i “nečuvena!”. Govorim o njegovoj izvanrednoj sposobnosti ubijanja stotina (nenaoružanih i u krajnje bespomoćnih) muškaraca i dječaka.

“Nosnice mi se šire, uživajući u oporom mirisu baruta i krvi”, buncao je Guevara u svojim Dnevnicima s motocikla (iako je ta težnja izostavljena iz istoimenog filma). “Lud od bijesa, obojati ću svoju pušku u crveno dok ću klati svakog vencidoa koji mi padne u ruke! Smrću svojih neprijatelja pripremam svoje biće za svetu borbu i zvjerskim urlikom pridružujem se trijumfalnom proletarijatu!”

Usput, španjolska riječ vencido prevodi se kao “poražen” ili “predan”. I doista, “opor miris baruta i krvi” rijetko je dopirao do Cheovih nosnica iz bilo čega što bi se moglo ispravno opisati kao borba. Uglavnom je dolazio iz ubojstava iz neposredne blizine nenaoružanih i bespomoćnih muškaraca — i dječaka.

Kao komandant stratišta La Cabana, Che je često osobno razbijao lubanje osuđenih muškaraca (ili dječaka) coup de graceom. Kad su ga druge dužnosti otrgnule od voljena stratišta, tješio se gledajući pokolj. U Cheovom uredu u La Cabani otrgnut je dio zida kako bi mogao gledati svoje omiljene streljačke vodove na djelu.

Rumunjski novinar Stefan Bacie posjetio je Kubu početkom 1959. godine i imao je sreću susresti već kvazi poznatog Ernesta “Che” Guevaru. Nakon ulaska u ured glavnog Castrovog krvnika, Bacie je primijetio kako ga Che poziva do novoizgrađenog prozora ureda. Bacie je stigao upravo na vrijeme da čuje zapovijed “Fuego!” i pucanj streljačkog voda te vidjeti osuđenog zatvorenika kako zgrčeno pada. Uznemireni je novinar odmah otišao i sastavio pjesmu pod nazivom: “Više ne pjevam o Cheu.” (“Više ne pjevam o Cheu isto kao ni o Staljinu”, idu prvi stihovi.)

Svog pretposljednjeg dana života (7. listopada 1967.) i u bjegu pred bolivijskim vojnicima koje su obučavale Zelene beretke, Che Guevara je naredio svojim gerilcima da ne daju milost, da se bore do posljednjeg daha i do posljednjeg metka. “Che nam je to utuvio u glavu”. prisjeća se kubanski gerilac Dariel Alarcon, koji se doista borio do posljednjeg metka u Boliviji, pobjegao natrag na Kubu, prebjegao i prije 4 godine umro u Parizu. “Nikad se ne predajte!”, uvijek je naglašavao Che. “Nikad, nikad!”, ponavljao nam je to gotovo svaki dan gerilske kampanje. “Kubanski revolucionar se ne može predati!, grmio je Che. “Sačuvajte posljednji metak za sebe!

Dok su njegovi ljudi činili upravo to, Che se šmugnuo s mjesta borbe, otpuzao prema bolivijskim vojnicima koji su pucali — i čim je s daljine ugledao dvojicu njih, ustao i povikao: “Ne pucajte! Ja sam Che! Više vam vrijedim živ nego mrtav!”

Službeno izvješće bolivijskog vojnika koji ga je zarobio bilježi da je od Ernesta “Che” Guevare zaplijenio: potpuno napunjeni PPK 9mm pištolj. No, Che je tek nakon svog (očigledno dobrovoljnog) zarobljavanja pokazao svoje pravo kukavičko lice: “Kako se zoveš, mladiću?!”, upitao je Che jednog od svojih zarobljivača. “Kakvo divno ime za bolivijskog vojnika!

Od tog trenutka nadalje, takvi potpuno dokumentirani, no striktno zamračeni od strane njegovih hagiografa, događaji postaju samo još bučniji (ili mučniji).

A opet:

“Cheova pristojnost i plemenitost uvijek su ga navodili da se ispriča”, piše gore spomenuti Jorge Castenada, čije se novije svijetle točke karijere uglavnom sastoje od nemilosrdnih osuda imigracijske politike bivšeg predsjednika Donalda Trumpa (tj., pridržavanja zakona SAD-a).

Ne želeći zaostajati, Cheov hagiograf Jon Lee Anderson — također suradnik New York Timesa i New Yorkera čija je pisana hagiografija predstavljala osnovu za filmsku Del Toro-Soderbergh hagiografiju Chea — likuje: “Hrabrost, neustrašivost, iskrenost i apsolutna uvjerenost. On je to živio — Che je to zaista živio!

Zapravo, njegovo patetično cviljenje dok je bacao svoje potpuno napunjeno oružje kad su mu se 8. listopada približila dva bolivijska vojnika (“Ne pucajte! Ja sam Che! Više vam vrijedim živ nego mrtav!”) dokazuje da je ova kukavička, ubojita svinja bila nedorasla nošenju kanti napoja svojih žrtava.