WALSH: Zastrašujuće podrijetlo ljevičarske rodne ideologije

Matt Walsh

Screenshot: YouTube/Matt Walsh

Danas se smatra samo po sebi očiglednim da postoji nešto što se zove “rod” i da se razlikuje od biološkog spola te da je prvi (a sad nam govore možda čak i potonji) umjetni društveni konstrukt. Ali te ideje nisu oduvijek bile same po sebi očigledne. Zapravo, one uopće nisu bile očigledne tijekom čitave povijesti ljudske rase sve do prije otprilike jednog stoljeća. Tisuće generacija živjele su i umirale, baveći se umjetnošću, znanošću i filozofijom te svime ostalim što obuhvaća ljudsku civilizaciju, sve vrijeme uz pretpostavku da postoje samo muškarci i žene, rijetko nalazeći potrebu za drugim kategorijama.

U 20. stoljeću sve to se promijenilo. S obzirom na razmjere naglosti ove promjene u našem razumijevanju ljudske prirode, vjerojatno bismo trebali odvojiti malo vremena kako bismo se upoznali s ljudima odgovornima za to. A kad je riječ o konceptima “roda” i “rodnih konstrukta”, nema boljeg mjesta za početi od dr. Johna Moneya. Istaknuti psiholog i seksolog, Money je bio jedan od pionira rodnih teorija koje se trenutačno podučavaju u osnovnim školama i na sveučilištima. Među prvima koji je riječ “rod” izveo iz područja gramatike i primijenio je na ljude, skovao je pojmove “rodna uloga”, “rodni identitet” i “seksualna orijentacija”. Profesor na Sveučilištu York nedavno je objavio knjigu u kojoj je Johna Moneya nazvao “čovjekom koji je izmislio rod”. Dovoljno je reći da je bio iznimno utjecajan čovjek i svatko tko danas propagira ljevičarsku rodnu teoriju ponavlja barem neke od ideja Johna Moneya, znali to oni ili ne.

Ta bi činjenica trebala uznemiriti zagovornike rodne teorije jer je John Money, između ostalog, bio varalica i zlostavljač. Uz konvencionalnija degenerirana stajališta — njegovo zagovaranje otvorenih brakova i grupnog seksa, na primjer — Money je također, kao što piše u ne previše kritičkom članku u Salonu, “ambivalentno podržavao” pedofiliju. Povlačeći razliku između onoga što je on nazvao sadističkom pedofilijom i afektivnom pedofilijom, Money je smatrao da se veza između odraslog muškarca i djeteta koje se stvarno vole ne bi trebala smatrati poremećenom.

Govoreći za nizozemsku pro-pedofilsku publikaciju, Money je objasnio: “Kad bih vidio slučaj dječaka od 10 ili 12 godina kojeg intenzivno privlači muškarac u 20-im i 30-im godinama, ako je veza u potpunosti obostrana, a vezanje istinski potpuno obostrano, onda to ni na koji način ne bih nazvao patološkim.” Njegova tolerancija na silovanje djece možda može objasniti neke od događaja opisanih kasnije u ovoj priči.

Skočimo sad do 1965. godine i rođenja blizanaca Brucea i Briana Reimera. Dječaci su rođeni zdravi osim stanja zvanog fimoza, koje zahvaća kožicu. Odlučeno je (ispostavilo se pogrešno) da je najbolji način liječenja tog stanja obrezivanje. Ali Bruceova operacija je pošla užasno po zlu i njegov je penis u suštini izgorio. Nakon nekoliko mjeseci očajničkog traženja odgovora, Bruceovi su roditelji naposljetku odlučili odvesti ga u Johns Hopkins u Baltimoreu poznatom doktoru Johnu Moneyju. Dobri je doktor, željan dokazati legitimnost svoje teorije da je rod proizvod okoline i kulture, preporuči Bruceu operaciju promjene spola. Prije nego je dječak napunio 2 godine, to je i učinjeno. Njegovi testisi su odstranjeni, formirana je nekakva gruba aproksimacija ženskih genitalija, a Money je naložio roditeljima da ga od tog dana odgajaju kao djevojčicu te da mu nikad ne otkriju njegov pravi identitet.

Reimerovi roditelji pokušali su slijediti Moneyjev savjet, ali su otkrili da je Bruce još uvijek Bruce, iako su ga zvali Brenda i učinili sve što je u njihovoj moći da sačuvaju njegov krhki i lažni ženski identitet. Rod je konstrukt, rekli su im. Zašto bi dječak odgajan kao djevojčica i dalje imao dječačke sklonosti? Ali njegovo se dječačko ponašanje, usprkos Moneyjevim teorijama, svejedno iskazalo. Dječaci su također pohađali redovite terapije s Moneyjem. Money je za “terapiju” ponekad govorio dječacima da se skinu i pregledaju genitalije jedan drugome. Ponekad im je rečeno da simuliraju seksualni čin jedan na drugom. Money je objasnio da je to u svrhu zdravog seksualnog istraživanja. Barem u jednom navratu snimljene su golišave fotografije dječaka. Naposljetku je Money bio uvjeren da je njegov projekt doživio nevjerojatan uspjeh i hvalio se svojim trijumfima u mnogim objavljenim radovima.

No, to nije bio uspjeh.

Bruceov ženski identitet nikad nije prevladao. Bio je zbunjen, nesretan i na rubu samoubojstva sve dok mu, kad je bio tinejdžer, majka napokon nije rekla istinu. Bruce se istog trenutka odlučio za tranziciju natrag u dječaka, uzevši ime David. Prošao je još jednu operaciju spola, ovaj put kako bi pokušao povratiti svoje pravo ja. Neko se vrijeme osjećao bolje, ali ni on ni njegov brat nisu živjeli sretno do kraja svojih života. Njihovo iskustvo laboratorijskih štakora Johna Moneya obojicu je nepovratno oštetilo. David je nastavio govoriti protiv Moneya, najprije anonimno, a potom javno. Naposljetku se čak oženio. Ali nije bilo sve dobro.

Prvi blizanac čiji je život tragično završio bio je Brian. Godine 2002., u dobi od 36 godina, brat koji je korišten kao kontrolna skupina u Moneyjevom ljudskom eksperimentu uzeo je smrtonosnu dozu antidepresiva. Dvije godine kasnije, David se odvezao do parkirališta trgovine i pucao sebi u glavu. Njihove smrti ući će u povijest kao samoubojstva, ali, po mom mišljenju, obojicu je učinkovito ubio John Money, otac moderne rodne teorije.

Reimerovi blizanci bili su prve žrtve Moneyjevog nadriliječništva, ali svakako ne i posljednje. Posljednjih godina došlo je do eksplozivnog porasta rodne konfuzije među djecom. Djeci se daju lijekovi i ponekad se fizički osakaćuju, a sve to je nadahnuto teorijom koju je njezin tvorac dokazao fatalno pogrešnom. Moneyjevi moderni sljedbenici jednako su nepošteni kao što je bio i sam Money, pa stoga zagovaraju “operacije promjene spola” tvrdeći da znanost dokazuje učinkovitost ovih mjera. Najopsežnije i najlegitimnije istraživanje provedeno na tu temu pokazalo je da transrodne osobe i dalje imaju nevjerojatno visoke stope samoubojstva čak i desetljećima nakon svojih operacija.

To nije nimalo iznenađujuće. Kao što su otkrili roditelji Davida Reimera, vi ne možete “dodijeliti” nečiji genetski i biološki urođen spol. Vi ih možete obući u drugačiju odjeću i provoditi nepovratne operacije, ali ništa od toga ne može izmijeniti njihov DNK. Vi možete promijeniti nečiji izgled. Ali ne možete promijeniti njihovu biološku prirodu.

Eksperiment Johna Moneya nije uspio. Eksperiment koje naše društvo od tog vremena provodi nad našom djecom također nije uspio. U svojim povojima, rodna je teorija izazvala samo zbunjenost, očaj i smrt. A kako raste, rezultati se nimalo nisu promijenili. Oni su samo postali rasprostranjeniji. A opet, mi svejedno nastavljamo ovom stazom, praveći se da ne primjećujemo pokolj.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.