Zašto je Clarence Thomas postao meta tolikih napada nakon što je Vrhovni sud donio odluku o poništenju Roe protiv Wadea? Zato što je crnac. Zato što, kao osoba s crnom bojom kože, nije namijenjen držanju konzervativnih stavova o pitanjima poput pobačaja. U očima bijesnih budnih agitatora koji maltretiraju Thomasa čak i više od ostalih Roe-skeptičnih sudaca, on ne samo da je donio lošu odluku — on je također izdao svoju rasu. Njegov grijeh je dvostruki: on je potkopao pravo na pobačaj i nije uspio u svojoj rasnoj dužnosti neupitnog priklanjanja svakoj “progresivnoj” ideji. On je rasni prijestupnik, nevaljao crni muškarac i stoga ga treba još strože ukoriti od bijelaca na Vrhovnom sudu. Dame i gospodo, gledajte pošast budnog rasizma.
Upravo smo svjedočili jednom od najjasnijih primjera prelaska politike identiteta u otvoreni, neosporni rasizam. Neposredno nakon što je objavljeno da Vrhovni sud odbacuje Roe protiv Wadea, takozvani progresivci okrenuli su svoj nišan prema Thomasu. Nikad nisu voljeli Thomasa, koji služi na Vrhovnom sudu od 1991. godine. Naravno, on je možda tek drugi Afroamerikanac koji sjedi na sudu, ali za identitarne elite on je pogrešna vrsta Afroamerikanca, stoga se njegov povijesni uspjeh ne računa. On je katolik — “odlučan i beskompromisan katolik”, kao što sam izjavljuje — i ne voli pobačaj i istospolne brakove. “Čekajte, ja sam mislio da svi crnci podržavaju BLM, trans, drske progresivce poput onih koje poznajem na Twitteru?”, gotovo možete čuti kako govore ljevičari iz više srednje klase. Thomas se ne računa. Da parafraziram Bidena: “On nije crnac!”
I tako je bilo neizbježno da će nakon pada Roea postati parija. Od donošenja presude, postao je meta podle rasne mržnje. Ljuti budni Twitter čak je koristio N-riječ. Thomas je “samo još jedan glupi niger s polja”, komentirao je jedan tviteraš. Drugi ga je nazvao “nigerskim robom” svoje “luđačke” žene (inače bjelkinje — op. a.). On je očigledno “crnoguzi mamoje*ač”. I, naravno, on je Čiča Toma. Ili “Čiča Clarence”, kao ga je nazvao Samuel L. Jackson. Kao rezultat toga, “Čiča Clarence” je satima trendao na Twitteru. Dobrodošli u izokrenuti moralni svemir Silicijske doline, gdje vam mogu doživotno zabraniti pristup društvenim medijima ako nekoga s penisom nazovete “on”, ali možete radosno surfati valom retweetova koji sadrže rasne uvrede o visokorangiranim crnim muškarcima.
Ovo nije prvi put da ga zovu “Čiča Clarence”. Joy Reid s MSNBC-a koristila je tu klevetu 2020. godine. Nedavno je otkriveno da je predsjedavajući saslušanja o jurišu na Capitol 6. siječnja — demokratski kongresmen Bennie Thompson — 2014. godine u radijskoj emisiji Nove nacije islama Thomasa nazvao “Čiča Tomom”. Malo je ironično da vrlo jednostranačko saslušanje o navodnom Narančastom rasistu vodi netko tko je veselo brbljao s Nacijom islama o problemu “Čiča Toma”. U ovoj nabijenoj budnoj atmosferi u kojoj se crnci mogu javno ponižavati zbog odstupanja od onoga što se smatra “ispravnim” za njihovu rasu, bilo je neizbježno da će Thomas biti žigosan kao izdajnik, “prljavi Čiča Toma” i netko tko “oponaša osobu od boje” u histeriji društvenih medija oko Roea.
Otrovno uvjerenje da postoji samo jedan, ispravan način na koji crni ljudi trebaju razmišljati nije više rezerviran samo za radikalne rubne skupine. Ono je postalo zabrinjavajuće mainstream. Doista, Bidenova “Ti nisi crnac” izjava — koju je rekao o crnicima koji su razmišljali da daju svoj glas Trumpu, a ne njemu — sugerira da bi sama Bijela kuća sad mogla biti u kandžama štetnog rasnog determinizma koji se ovih dana smatra progresivnom politikom. O crnim Trumpovim glasačima često se govorilo kao o rasnim izdajicama. Sjećate se kad je komičarka Chelsea Handler rekla da je morala “podsjetiti [50 Centa] da je crnac” kad je rekao da razmišlja o glasanju za Trumpa? Ovdje u Velikoj Britaniji, Guardian, glas umišljenih klasa, koristio je izraz “ministri smeđe kože koji nose torijevske maske” o pripadnicima etničkih manjina u kabinetu Borisa Johnsona. To je samo drugi način da se kaže “Čiča Tome”.
U pozadini ovog budnog napada na crnce koji imaju “pogrešne” stavove, i iza rasnog animusa koji se nagomilao na Thomasu posljednjih dana, krije se vrlo ružna ideja: da crnci pripadaju “progresivcima”. Da bi crnci trebali biti budni, ili barem demokrati ili laburisti, u svojim stavovima, i ako nisu onda nešto nije u redu s njima. Sigurno su ih “dobili”, bilo njihove lude bijele žene ili njihov vlastiti instinkt “nigera u polju” da udovolje svojim gospodarima u eliti. To je duboko ponižavajuće za crne ljude, bilo da se radi o svakodnevnim biračima ili sucu Clarenceu Thomasu koji su, suprotno predrasudama budnih skupina, savršeno sposobni donijeti vlastite zaključke o politici i moralu. To je intrinzično rasistička ideja, s obzirom na to da čitavu rasu ljudi svodi na monolitni blok u kojem svi moraju razmišljati i ponašati se na isti način. A ako to ne učine, nazivat će ih N-riječju.
Poništenjem Roea razotkriven je širi problem — u kojoj je mjeri politika identiteta nagrizla progresivnu politiku kakvu smo svojedobno poznavali. Bitke koje su nekad bile političke prirode, kao i razumne i racionalne, postale su sitničavi, osvetoljubivi sukobi više potaknuti identitarnim pritužbama nego moralnim uvjerenjem. I tako je, uz rasno posramljivanje Thomasa, došlo do prosvjeda ispred privatnih rezidencija sudaca Vrhovnog suda. Prosvjednici su koristili megafone kako bi suce nazivali opakima i punima mržnje. Ti su prosvjedi koji su se uglavnom usredotočivali na navodne karakterne mane sudaca govorili o smanjenju političkog krajolika, o zamjeni sukoba principa sve personaliziranijim prepirkama oko toga tko je dobar, a tko je zao. Čak i inzistiranje pro-Roe rulje da će nova presuda najviše naštetiti obojenim ženama potvrđuje da se danas ni o čemu ne može govoriti na razini ideja, ili države, ili nacije. Ne, sve se mora svesti na rasu, na identitet, na još jedno hrvanje na Olimpijskim igrama ugnjetavanja.
Trebaju se održati ozbilje rasprave o tome što će se dogoditi sad, nakon ukidanje Roe protiv Wadea. Nova presuda otvara pitanja slobode, morala i jednakosti. A opet, čini se prilično jasnim da bučnim protagonistima današnjeg kulturnog rata nedostaje politička i moralna oprema kako bi se upustili u takvu tešku raspravu koja će definirati budućnost. Umjesto toga vrijeđaju, igraju na kartu žrtve i čak viču N-riječ na svoje protivnike. Kakav razočaravajući spektakl.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
