Sjećate li se kad su se progresivci protivili tvrdolinijaškim vjerskim pokretima koji koriste nasilje kako bi pokušali uništiti demokratske države? To su bili dani. Kao bezbožnom humanistu instinktivno opreznom prema religijskom fundamentalizmu, stvarno mi nedostaju. I njih doista odavno nema. Simpatije koje su samozvani progresivci ponudili palestinskom Islamskom džihadu posljednjih dana to su više nego jasno pokazale. Islamski džihad je u potpunosti regresivan pokret. On kaže da ga neće zadovoljiti ništa manje od uništenja Izraela. On želi stvoriti Islamsku Državu Palestinu u kojoj će vladati šerijat i u kojoj bi svi koji bi se ogriješili o njega — drske žene, homoseksualci, ateisti — patili. Suosjećanje s takvom organizacijom slično je kokošima koje se solidariziraju s KFC-om.
Progresivci za islamski džihad — ovo je mjesto na kojem se sada nalazimo; to je najnovija poremećena uličica kojom nas je povela budnost. Od petka, kad su Izraelske obrambene snage pokrenule operaciju Praskozorje kako bi uklonile vođe Islamskog džihada, s Twittera su nas preplavili oceani suza zapadnih progresivaca i gotovo nikakva analiza. “Je li moguće da je skupina pod nazivom Islamski džihad malčice problematična?” — trebali biste dugo tražiti prije nego naiđete na takvo osnovno pitanje. Umjesto toga, zapljuštaju nas istim starim scenarijom: Izrael je zao, cionizam je rasistički, palestinski narod ima pravo na otpor, itd. itd. Nedostatak znatiželje o tome što zapravo predstavlja Islamski džihad bio je zapanjujući.
O Islamskom džihadu govorilo se suosjećajnim jezikom “otpora”. Specijalna izvjestiteljica UN-a za Palestinu oduševila je online ljevicu tweetajući tijekom raketnog napada Islamskog džihada na južni Izrael da je pravo “Palestinaca” na otpor sastavni dio njihovog prava da postoje kao narod. Pokret za bojkot, oduzimanje i sankcije (BDS) također je govorio o otporu u superlativima. Podijelio je sliku CNN naslova koji je glasio “Izrael se sukobio s Islamskim džihadom”, iako je BDS to promijenio u “Izrael masakrira Palestince”. Nemojte zanemariti “otpor opkoljenog i zarobljenog stanovništva”, upozorio je BDS mainstream medije. Na burnom skupu u New Yorku, prosvjednici su inzistirali da “otpor nije terorizam”. Palestinci bi trebali upotrijebiti “sva moguća sredstva” protiv Izraela, izjavio je jedan govornik. Irska antiratna skupina otišla je još dalje, objavljujući “Pobjedu palestinskog pokreta!”. U ovom trenutku, “otpor” poprima oblik vjerskog nasilja skupine koja je primarno ciljala izraelske građane. Želite li pobjedu za to?
Da razjasnimo o čemu se ovdje govori, što se naziva opravdanim i možda čak i inspirativnim oblikom otpora. Islamski džihad nije nacionalni oslobodilački pokret one vrste koja je postojala 1970-ih i 80-ih godina. To je nasilna i ekstremistička vjerska organizacija koju izdašno financira Iranska revolucionarna garda. Ona odbacuje politički proces i teži “uništenju Izraela” i “uspostavljanju suverene Palestinske Islamske Države”. U tu je svrhu posljednjih godina izvršila brojna djela neselektivnog klanja u Izraelu, masakrirajući stotine izraelskih građana u restoranima, supermarketima, na autobusima. “Cionistički entitet će biti uništen”, rekao je samo ovog tjedna vođa Islamskog džihada. Ovo je otpor — to je vjerski terorizam.
Navedite mi jednu jedinu naciju na Zemlji koja bi zažmirila na takve egzistencijalne prijetnje? Kad bi postojala dobro naoružana skupina religijskih fundamentalista nekoliko milja udaljenih od Britanije koja je poslala bombaše samoubojice da kolju britanske muškarce, žene i djecu, mi bismo reagirali, zar ne? “Teško da je bilo koja raketa Islamskog džihada ubila izraelske građane, stoga se opustite”, rečeno je Izraelu. “Gaza je gusto naseljena i stoga tamo ne biste trebali poduzimati vojne akcije”, upućeno je. To je u osnovi zahtjev da Izrael “stisne zube”. Dopustite da vas napadnu — to je ono što “pro-palestinski” aktivisti u zapadnim brbljavim klasama govore kad govore židovskoj državi, i to samo židovskoj državi, da ne odgovaraju onima koji ih napadaju.
Meki, a ponekad čak i podržavajući stav progresivaca prema svetom ratu Islamskog džihada potvrđuje da su čak izgubili iz vida ono što bi moglo biti u najboljem interesu Palestinaca. Poznato nam je da ti ljudi ne podnose Izrael, ali oni tvrde da im je stalo do Palestine, u kom slučaj pitanje i dalje stoji: zašto ste toliko naivni u vezi Islamskog džihada? Islamski džihad nije dobar za palestinski narod. Njegovi aktivisti posljednjih su godina djelomično osmišljeni kako bi oslabili Palestinsku upravu (PA), vladu Zapadne obale koju predvodi Mahmoud Abbas i koja nadzire živote blizu tri milijuna Palestinaca. Između Islamskog džihada i PAD postoji masivni građanski sukob, kao i između Hamasa i PA, a Islamski džihad vidi raspirivanje nestabilnosti kao sredstvo pokazivanja da Abbas “gubi kontrolu nad situacijom“. On ne samo da želi uništiti Izrael — on također želi protjerati PA, jedini privid palestinske državne uprave koja trenutačno postoji. To će zasigurno pomoći palestinskom narodu, zar ne?
Onda je tu i činjenica da rakete Islamskog džihada nerijetko ne dosežu Izrael i ubijaju Palestince u Gazi. Izraelski dužnosnici govore da je trećina stanovnika Gaze koji su umrli posljednjih dana ubijena pogrešno navođenim raketama koje je ispalio Islamski džihad — i, ključno, Associated Press kaže kako se to “čini u skladu s izvješćima AP-a”. Što se tiče Islamske Države koju Islamski džihad želi stvoriti: na koji način bi takav autoritarni režim bio od koristi Palestincima? Uspon Islamskog džihada i Hamasa govori nam o padu stare sekularističke politike nacionalnog oslobođenja, o smrti hladnoratovskog sna o stvaranju slobodnih, neovisnih država, a to je sigurno problem i za palestinski narod. Bezuman zapadnjački stav prema Islamskom džihadu razotkriva njihov neokolonijalni paternalizam. Ako je nešto loše za Izrael, onda to mora biti dobro za Palestince — to je njihova infantilna mantra. Jasno je kako je emocionalno ushićenje gađenja prema Izraelu i sažalijevanja Palestinaca gurnulo u stranu svaku ozbiljnu političku misao.
Neuspjeh u razmišljanju o tome što predstavlja Islamski džihad, i zašto bi Izrael mogao biti opravdan pri suprotstavljanju takvom regresivnom pokretu, potvrđuje koliko je antiizraelski aktivizam postao degradiran. Mržnja prema Izraelu sad je toliko prihvaćena predrasuda u određenim krugovima da nema potrebe za razmišljanjem ili ispitivanjem. Doista, takva bi intelektualna nastojanja samo zamutila moralno ushićenje koje ti ljudi izvlače iz definiranja sebe kao opoziciju ovoj očigledno jedinstveno zloj državi. Završavamo u situacijama gdje imamo “Pedere za Palestinu” — doslovno — i Progresivce za džihad. Stvar oko koje su se ujedinili s radikalnim islamistima je neobično intenzivno neprijateljstvo prema jednoj zemlji. Ljudi koji izjavljuju “moje osobne zamjenice su ze/zir” praktički se postrojavaju s džihadistima koji zabranjuju homoseksualnost. Nesveti brak u korist svetog rata. Ništa bolje ne sažima samoubilačke sklonosti modernih Zapadnih progresivaca.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
