SHELLENBERGER: Bliži se kraj ludila za obnovljivim izvorima energije

Michael Shellenberger

Screenshot: YouTube/The Independent

Čini se da je globalna energetska kriza ojačala odlučnost Zapadnih političkih lidera ne samo da nastave, već i ubrzaju prijelaz na zelenu energiju. Prošlog je mjeseca američki predsjednik Joe Biden potpisao zakon koji namjerava potrošiti 370 milijardi dolara na energiju vjetra i sunca, kao i na električne automobile i druge oblike zelene tehnologije. Kalifornijski zakonodavci i regulatori nedavno su odlučili potrošiti 54 milijarde dolara na čistu tehnologiju, ograničiti bušenje nafte i plina i zabraniti prodaju automobila s unutarnjim izgaranjem do 2035. godine. A predsjednica Europske komisije jučer je potvrdila “ogromna ulaganja Europske unije u obnovljive izvore energije” jer su “jeftini, domaći i čine nas neovisnima”.

No, izgled ponekad vara. U stvarnosti, energetska kriza brzo razotkriva ograničenja obnovljivih izvora energije i potrebu za fosilnim gorivima. Prepoznavši političku prijetnju visokih cijena benzina, Biden je pustio toliko nafte iz javnih Strateških rezervi nafte da su one na najnižoj razini u posljednjih 30 godina. Šest dana nakon što su kalifornijski regulatori zabranili prodaju motora s unutarnjim izgaranjem, državni je operator elektroenergetskog sustava pozvao stanovnike da ne pune svoja električna vozila od 16 do 21 sati zbog straha od nestanka struje. A europske vlade potrošit će više od 50 milijardi dolara ove zime na nove i obnovljene zalihe i opremu ugljena i prirodnog plina.

Službeno, vlade i korporacije i dalje nastavljaju s velikim ulaganjima u obnovljive izvore energije i električna vozila (EV). Globalno, solarne instalacije će 2022. godine rasti najbržim tempom u gotovo desetljeće. Toyota i Honda najavili su da će potrošiti 2,5 odnosno 4,4 milijarde dolara na proizvodnju baterija za električna vozila u SAD-u, a Piedmont Lithium je rekao da će izgraditi tvornicu za preradu litija za električna vozila. U Tennesseeju, First Solar je najavio 1,2 milijarde dolara za novu tvornicu solarnih panela u SAD-u. Kalifornija će potrošiti 6,1 milijardu dolara na električna vozila. A Europa nije odustala od 210 milijardi dolara novog novca koji je u sljedećih pet godina obećala uložiti uglavnom u obnovljive izvore energije.

No, drugi podaci kompliciraju tu sliku. Ovisnost globalne ekonomije o fosilnim gorivima smanjila se samo s 86% na 84% tijekom posljednjih 20 godina. Energija sunca i vjetra daje samo 5% globalne energije. A električnih vozila je toliko malo da smanjuju potrošnju nafte za samo pola posto globalne potražnje.

U međuvremenu, mjesta s velikim prodorom obnovljivih izvora energije dosežu svoje granice. Količina električne energije s nula ugljika koju je generirala Kalifornija smanjila se tijekom posljednjeg desetljeća za 10%, zbog manje hidroenergije uslijed suše i zatvaranja nuklearne elektrane San Onofre 2011. godine, koja je činila 9% ukupne proizvodnje električne energije u državi. U Njemačkoj, ukupna količina električne energije dobivene iz obnovljivih izvora smanjila se 2021. godine, iako je ukupna potrošnja električne energije porasla.

Kalifornija je uložila milijarde u baterije kako bi spriječila nestanke struje i time dokazala da baterije nisu zamjena za prirodni plin. Pohranjivanje električne energije za samo 12 sati u SAD-u koštalo bi 1,5 bilijuna dolara, primjećuje analitičar Mark Mills, u novom izvješću Instituta Manhattan, “a taj bi opseg pohrane i dalje redovito ostavljao naciju u mraku trećeg svijeta”.

A rastuće cijene energije, javni dug i daleko veći zahtjevi za materijalima kod obnovljivih izvora energije učinit će ih, na mnogim mjestima, pretjerano skupima tijekom sljedećeg desetljeća. Projekti energije sunca i vjetra zahtijevaju otprilike 300% više bakra i 700% više rijetkih zemnih metala od fosilnih goriva po jedinici energije. Vjetar, sunce i baterije zahtijevaju 1.000% više čelika, betona i stakla; 300% više bakra; i 4.200%, 2.500%, 1.900% u 700% više litija, grafita, nikla i rijetkih zemnih metala od fosilnih goriva za proizvodnju iste količine energije, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA) i drugima.

Zašto je to tako? I što to znači za budućnost energetike?

Samo naprijed, uljepšaj im dan

Jučer je 40 direktora europskih metalskih kompanija upozorilo na “egzistencijalnu prijetnju” njihovim industrijama zbog nestašice energije i “dodatnih sirovina potrebnih za prelazak s fosilnih goriva”. Napomenuli su da je “50% kapaciteta za proizvodnju aluminija i cinka u EU već isključeno zbog krize… Proizvođači se suočavaju s deset puta većim troškovima električne energije i plina nego što su bili prošle godine, što daleko premašuje prodajnu cijenu njihovih proizvoda. Iz iskustva znamo da kad se jednom tvornica zatvori to vrlo često postaje trajna situacija, budući da ponovno otvaranje podrazumijeva značajnu neizvjesnost i troškove“. [Naglasak moj]

A što je s jednostavnim nabavljanjem materijala iz Kine? Kineski tržišni udio u mineralima za obnovljive izvore i EV već je dvostruko veći od udjela OPEC-a u nafti, napominje Mills, oslanjajući se na podatke IEA i drugih. SAD ovise 100% o uvozu za 17 minerala potrebnih za obnovljivu energiju i EV; za 28 drugih na uvoz otpada više od 50% domaće potražnje. Kina već dominira proizvodnjom solarnih panela i baterija. Minerali čine 60-70% troškova proizvodnje solarnih panela i litijevih baterija.

Pokušaj proizvodnje solarnih panela, baterija, vjetroturbina i materijala potrebnih za njihovu proizvodnju u Zapadnim nacijama učinit će ih pretjerano skupima. Kineski troškovi rada za solarne panele kretali su se od vrlo niskih do besplatnih, s obzirom na to da su bili pokriveni kao dio kontinuiranog genocida nad muslimanskim Ujgurima u pokrajini Xinjiang.

U međuvremenu, kapitalni troškovi energije sunca, vjetra i baterija rastu od 2017. godine i nastavit će rasti. Danas energija koristi samo 10%-20% ukupnih globalnih minerala, ali IEA kaže da bi se taj udio morao povećati na 50%-70% kako bi svijet prešao na obnovljive izvore. “U normalnim vremenima”, piše Mills, “na energiju obično otpada nešto manje od 10% troškova većina proizvoda i usluga. Udvostručenje cijene energije imat će inflacijski učinak na prosječnu konačnu cijenu za sve proizvode i usluge.”

Nema tehnološkog rješenja za problem s obnovljivim izvorima. Sunce i vjetar predstavljaju razrijeđenu energiju i kao takvi imaju nisku gustoću snage. Oni zahtijevaju 300 puta više zemlje od prirodnog plina ili nuklearnih elektrana i značajno više materijala.

Temeljna nepouzdanost i niža gustoća energije obnovljivih izvora znači da oni poskupljuju energiju svugdje gdje se oni koriste u velikim obimu. “Čak i prije najnovijeg razdoblja rastućih cijena energije”, piše Mills, “Njemačka i Britanija — obje dalje na putu tranzicije mreže od SAD-a — zabilježile su porast prosječnih cijena električne energije od 60%-110% tijekom posljednja dva desetljeća”.

Već 200 godina znamo da je industrijsku revoluciju najprije omogućio ugljen, a potom nafta i plin, jer su energetski bogati. To jednostavno nije bilo moguće s drvom, vodeničkim kolom i vjetrenjačama, koje su razrijeđene energijom. Učenjaci su sada, koristeći fizičke mjere, pokazali zašto je to bio slučaj.

“Dostupnost besplatne energije”, napisao je njemački povjesničar Robert Sieferle u svojoj povijesti ugljena Podzemna šuma, “objašnjava zašto je industrijska revolucija započela u Britaniji, gdje je ugljen bio lako dostupan, a drva za ogrjev već iscrpljena ili teška za transport, dok je u Njemačkoj, s njezinim ogromnim šumama pored rijeka, bila mnogo kasnije”. Sieferle je upotrijebio fizikalna (toplinska) mjerenja kako bi pokazao zašto drvo nije moglo pokrenuti industrijsku revoluciju.

Ako su obnovljivi izvori energije osuđeni na propast zbog osnovnih fizičkih razloga, zašto toliko obrazovanih ljudi vjeruje da ćemo prijeći na njih? Većina su jednostavno neznalice. Oni su okruženi profesionalnim ideolozima koji su ih desetljećima obmanjivali. Ali mnogi drugi su nihilisti koji su pretvorili prirodu u kažnjavajućeg boga-žrtvu i uvjerili sami sebe da je civilizacija uništava. Oni su zarobljeni u patološkoj dogmi opasnijoj od dogmi koje zarobljavaju članove kulta. Oni maštaju o apokalipsi i pokušavaju je stvoriti.

U Europi su političari ili obmanuti ili nihilistički. Oni obmanuti se zavaravaju da mogu ograničiti cijenu energije, ali to će samo prebaciti troškove na porezne obveznike. Oni nihilistički, poput Zelenih koji kontroliraju njemačka ministarstva vanjskih poslova i gospodarstva, dugo zahtijevaju deindustrijalizaciju, povratak predindustrijskom životu i smanjenje rasta.

“Mogu zamisliti da određene industrije za sad prestanu proizvoditi”, rekao je Robert Habeck, njemački ministar gospodarstva početkom ovog tjedna. “One neće automatski postati nesolventne, ali bi mogle prestati prodavati [generirati prihod].” Habeck je dugogodišnji vođa Zelene stranke koji je u više navrata lagao o nuklearnoj energiji. Nedavno je objavio da je još uvijek predan zatvaranju nacionalnih nuklearnih elektrana.

Frakturiranje i nuklearke kao spas

Svijet ide prema ekonomskoj recesiji, a Europa bi mogla krenuti prema ekonomskoj depresiji. Zapadna civilizacija bit će uzdrmana do same srži. Mnogi političari koji su danas na vlasti neće biti tamo za tri godine. Ljudi će naučiti fiziku energije na onaj teži način.

Jasno je da se nalazimo na kraju jedne ere, na koju bi povjesničari u budućnosti mogli gledati kao na kraj Kondratijevog ciklusa koji je započeo kasnih 1970-ih. Stopa inflacije u SAD-u približava se svojoj najvišoj razini u posljednjih 50 godina. Mnogi mainstream ekonomisti i investitori griješe kad energiju gledaju samo kao na još jednu robu, a ne kao na glavni resurs o kojem ovisi sve u ekonomiji. Osobito oni ekonomisti i analitičari na ljevici, koji su skloni pustim željama, smatraju da će današnje visoke cijene energije biti kratkoročne prirode.

No, cijene energije će vjerojatno ostati visoke desetljeće ili dulje, budući da će proizvođači nafte i plina smanjivati zalihe, nuklearnim elektranama treba desetljeće da se izgrade, dok će troškovi obnovljivih izvora rasti. Mills napominje da bi ovo moglo biti još jedno razdoblje “Velike inflacije”, poput one koja je trajala od 1965. do 1982. godine, kad je “inflacija uzrokovana rastućom cijenom nafte bila uglavnom izvan kontrole monetarne politike”.

S obzirom na to da je neposredni uzrok globalne energetske krize bila prevelika ovisnost Europe o ruskim gorivima, malo je vjerojatno da će Zapadne elite ponoviti istu pogrešku postajući ovisne o Kini za vađenje i preradu minerala potrebnih za proizvodnju energije sunca, vjetra i baterija. Niti će porast energetskog korištenja ukupnih globalnih minerala s 10-20% na 50-70%, sa ili bez energetske krize, s obzirom na razorni učinak koji bi to imalo na cijene energije i ekonomski rast.

Kreatori politike već mijenjaju kurs. Danas je nova britanska premijerka Liz Truss najavila da će ukinuti zabranu hidrauličkog frakturiranja (frackinga), odobriti nova bušenja nafte i plina u Sjevernom moru i pokrenuti “Veliku britanski nuklearni projekt” koji bi do 2050. godine trebao proizvoditi 25% britanske električne energije iz nuklearnih elektrana. Za novog ministra energetike imenovala je Jacoba Rees-Mogga, koji je u prošlosti okrivljavao “klimatski alarmizam” za potkopavanje britanske energetske sigurnosti. Kalifornijski guverner Gavin Newsom poduzeo je pragmatičan korak zadržavši posljednju nuklearnu elektranu u državi otvorenu. A Južna Koreja je smanjila subvencije za obnovljive izvore kako bi izgradila više nuklearnih elektrana.

Što se tiče 350 milijardi dolara u novim subvencijama za energiju sunca, vjetra i električne automobile, većina toga bi mogla ostati nepotrošena jer sudovi i kreatori politike blokiraju dalekovode. “Lokalni i državni problemi te najveći izazov koji bismo imali je izgradnja dalekovoda kroz poljoprivredno zemljište”, rekla je senatorica države Illinois Sue Rezin. “A ja podržavam poljoprivrednike i točka.”

I uskoro će Bidenova administracija morati početi obnavljati Strateške rezerve nafte i dopustiti rast cijena benzina ili dopustiti više bušenja, koje je Biden dopustio manje od bilo koje druge administracije od Drugog svjetskog rata, prema analizi Wall Street Journala. “Odjel za unutarnje poslove predsjednika Bidena izdao je u zakup za bušenje 126.226 hektara do 20. kolovoza, u njegovih prvih 19 mjeseci na dužnosti”, istaknuo je Journal. “Niti jedan predsjednik još od Richarda Nixona 1969.-70. nije dao u zakup manje od 4,4 milijuna hektara u ovoj fazi svog prvog mandata.”

Mediji napokon počinju izvješćivati o problemima s obnovljivim izvorima. “Amazon je doživio ‘kritični požar’ u 6 od svojih 47 lokacija sa solarnim panelima na krovovima “, izvijestio je CNBC prošli mjesec. “Do lipnja prošle godine, sve Amazonove solarne operacije u SAD-u morale su biti isključene… Ti se detalji ne pojavljuju na Amazonovom izvješću o održivosti od 100 stranica.”

Associated Press, dugogodišnji zagovaratelj obnovljivih izvora, izvijestio je 9. kolovoza da rudarenje rijetkih zemnih metala rezultira “uništenjem okoliša, krađom zemlje od seljaka i usmjeravanjem novca brutalnim milicijama, uključujući tajnu vojnu vladu Myanmara”. Potom je 17. kolovoza AP izvijestio da su znanstvenici američke vlade zaključili da bi širenje energije vjetra prepolovilo populaciju surog orla.

Energetska se kriza, poput pandemije, intenzivira i ubrzava već prisutne trendove, dok ogoljuje fizičku stvarnost zamagljenu jeftinim novcem i jeftinom energijom. Sve veći broj novinara, kreatora politike i pripadnika informirane javnosti doći će do suprotnog zaključka od predsjednice Europske komisije; nacije moraju prekinuti golema ulaganja u obnovljive izvore jer nisu ni jeftini ni domaći i zato jer čine Zapadne nacije opasno ovisnima o Rusiji i Kini.

Michael Shellenberger je “Heroj okoliša” časopisa Time i predsjednik Environmental Progress, neovisne istraživačke organizacije.