Tucker Carlson pokreće novu seriju – ‘Američki muškarci su u krizi’

Znakovi su posvuda. Ako ste sredovječni čovjek, vjerojatno poznajete vršnjake koji su posljednjih godina izvršili samoubojstvo. Najmanje jedan. Ako ste roditelj, možda ste primijetili da prijateljice vaše kćeri izgledaju malo kompetentnije od prijatelja vaših sinova. Dobivaju bolje ocjene. Puše puno manje marihuane. Troše manje vremena igrajući video igre. Pohađaju prestižnije fakultete. Ako ste poslodavac, možda ste primijetili da se vaši ženski zaposlenici pojavljuju na vrijeme, dok mladi muškarci to ne čine. I naravno, ako živite u ovoj zemlji, upravo ste svjedočili zastrašujućoj seriji masovnih pucnjava, koje se dešavaju češće nego ikad. Žene to ne rade. U svakom od tih slučajeva, ubojica je bio muškarac.

Nešto zloslutno se dešava muškarcima u Americi. To zna svatko tko je obratio bar malo pažnje. Čudno je što tu činjenicu rijetko čujete u javnosti. Naši lideri se obvezuju da će stvoriti više prilika za žene i djevojke, za koje kažu da propadaju. Muškarci ne trebaju pomoć. Oni su patrijarhat. Oni su dobro. Više nego dobro.

Ali jesu li dobro? Evo brojeva:

Započnimo s onim osnovnim, životom i smrti. Prosječni američki muškarac umrijet će 5 godina prije prosječne američke žene. Jedan od razloga za to je ovisnost. Muškarci imaju dvostruko više šansi da postanu alkoholičari nego žene. Također je dva puta vjerojatnije da će umrijeti od predoziranja. U New Hampshireu, jednoj od država koje su najteže pogođene opiodnom krizom, 73 posto umrlih od predoziranja su muškarci.

Ali najtužniji način za okončavanje života je samoubojstvo. Muškarci počine 77% svih samoubojstva u Americi. Ukupna stopa se povećava dramatičnim tempom. Između 1997. i 2014., desio se porast od 43% u samoubojstvima američkih muškaraca srednje dobi. Stope su najviše među američkim indijancima i bijelim muškarcima, koji se ubijaju 10 puta češće nego latinoameričke i crne žene.

Često čujete o krizi američkih zatvora. To je gotovo u potpunosti muški problem. Preko 90% svih zatvorenika su muškarci.

Ti problemi su kompleksni i sada znamo da počinju vrlo rano. U odnosu na djevojke, dječaci propadaju u školi. Više žena nego muškaraca završava srednju školu. Još znatno više odlazi na fakultet i diplomira. U školama na svim razinama dječaci čine veliku većinu što se tiče disciplinarnih problema. Jedna studija je pokazala da jedan od pet dječaka u srednjoj školi ima dijagnozu poremećaja hiperaktivnosti, za razliku od djevojčica gdje se taj slučaj pojavljuje u omjeru 1:11. Mnogi od njih su na medikacijama radi toga. Dugoročni učinci tih lijekova još nisu u potpunosti razumljivi, ali čini se da uključuju pojavu depresije u kasnijem životu.

Žene danas dominiraju nad muškarcima što se tiče postdiplomskih studija. Čine većinu u doktorskim studijima, kao i većinu novih polaznika u pravnim i medicinskim školama.

Za muškarce, posljedice propusta u školi su dugotrajne i duboke. Između 1979-2010, radno sposobni muškarci sa srednjoškolskim obrazovanjem uočili su da je njihova satnica pala za oko 20 posto. U istom tom razdoblju, srednjoškolsko obrazovanim ženama plaća je porasla. Pad industrijske proizvodnje disproporcionalno je naštetio muškarcima.

Danas ima sedam milijuna Amerikanaca koji više ne sudjeluju u radnoj snazi. Odustali su. Skoro polovica od njih uzima lijekove protiv bolova svaki dan. To je daleko najviša stopa u svijetu.

Daleko manje muškaraca se ženi nego je to bio slučaj pred par desetljeća, a još manje ih ostaje u braku. Otprilike jedan od pet američkih dječaka živi samo s majkama. To je dvostruko više nego 1970. godine. Milijuni dječaka raste bez očeva. Među mladim odraslim muškarcima danas postoji veća vjerojatnost da žive s roditeljima nego sa supružnikom ili partnerom. To nije slučaj sa mladim ženama. Žene bez partnera kupuju vlastite domove dvostruko više od samaca. Više žena posjeduje vozačke dozvole od muškaraca.

Kad god se razlike u spolu pojave u javnoj raspravi, u razgovoru dominira tzv. jaz u plaćama. Žena zaradi 77 centi za svaki dolar koji zaradi muškarac. To je statistika koju ćete čuti. Ponavlja se posvuda. Ali taj broj uspoređuje sve muškarce i sve žene u svim profesijama. Niti jedan legitiman društveni znanstvenik ne bi to smatrao valjanim dokazom. Taj broj je beznačajan i namjerno zavarava. To je predmet razgovora.

Kad jednom usporedite muškarce i žene s sličnim iskustvom, istim odrađenim satima za isto razdoblje – i to je jedini pravilan način kojim možete to izmjeriti – razlika gotovo nestaje. Zapravo, ponekad je i obrnuta. Jedna studija koja koristi podatke iz cenzusa otkrila je da žene samci u 20-im godinama koje žive u metropolitanskim područjima danas zarade u prosjeku osam posto više od svojih muških kolega. Usput, danas je većina menadžera na radnom mjestu žena. Žene u prosjeku danas pokazuju veće rezultate na testovima inteligencije od muškaraca.

Muškarci čak zaostaju i fizički. Nedavna studija je pokazala da gotovo polovica mladih muškaraca nije uspjela proći test fizičke kondicije u vojsci tijekom osnovne obuke. Cijelih 70% američkih muškaraca je danas s viškom kilograma ili debelo. To je u usporedbi sa 59 posto američkih žena.

Možda najzbunjujuće ili najstrašnije, izgleda da muškarci postaju manje muški. Broj spermija širom zapadnih zemalja je u padu, gotovo 60% od ranih 1970-ih. Znanstvenici ne znaju koji je razlog tome. Razine testosterona kod muškaraca su također pale. Jedna studija je pokazala da nakon 1987. prosječna razina testosterona pada svake godine za 1%. I to nije povezano sa dobi. Prosječni 40-godišnji muškarac u 2017. godini imao bi 30% nižu razinu testosterona od prosječnog muškarca iste dobi 1987. godine.

Ne postoji pozitivna strana toga. Manja razina testosterona je povezana sa depresijom, letargijom, povećanjem težine i smanjenom kognitivnom sposobnošću. Ništa takvog se nikad nije dogodilo toliko brojnoj populaciji. Mislili bi da želimo znati zašto se to dešava i kako to popraviti. Ali mediji ignoriraju priču. Smatra se marginalnom temom.

Niti je to prioritet ustanova za znanstveno istraživanje. Provjerili smo i nismo našli niti jednu studiju Nacionalnog instituta za zdravlje o tome zašto pada razina testosterona kod muškaraca. Ali zato smo našli studiju o “Prevenciji rasta stidnih dlačica i motivaciji među ženama u SAD-u”.

Ovo je kriza. A ipak, naši čelnici se pretvaraju kao da ne postoji. Govore nam da je suprotno istina: žene su žrtve, muškarci su tlačitelji. Samo dovesti u pitanje tu pretpostavku predstavlja rizik od kazne. Čak i kad žene daleko nadilaze muškarce u npr. visokoj obrazovanosti, gotovo svaki koledž kampus podržava odjel za ženske studije čiji je jedini cilj da napadne moć muškaraca. Naši političari i lideri u gospodarstvu internaliziraju i pojačavaju tu poruku. Muškarci su privilegirani. Žene su potlačene. Zaposlite i unaprijedite i nagradite u skladu s tim.

To sve bi bilo u redu da je istina. Ali nije. U najboljem slučaju, to je zastarjeli pogled na Ameriku koja više ne postoji. U najgorem slučaju, to je perniciozna laž.

U svakom slučaju, ignoriranje propadanja muškaraca nikome ne pomaže. Muškarci i žene trebaju jedni druge. Jedan ne može živjeti bez drugoga. To je elementarna biologija, ali to je i stvarnost koju živi svaki od nas sa svojim roditeljima, braćom i prijateljima. Kad muškarci propadnu, svi patimo. Kako se to desilo? Kako da to popravimo? Nadamo se da će ova serija dati odgovor na ta pitanja.