PragerU | Zašto ne postoji palestinska država?

Kad bi samo Izrael dopustio Palestincima da imaju vlastitu državu, na Bliskom istoku bi vladao mir, zar ne? To je ono što čujete od ambasadora UN-a, europskih diplomata i većine sveučilišnih profesora.

Ali što ako vam kažem da je Izrael već ponudio Palestincima vlastitu državu – ne samo jedanput, već u pet različitih navrata?

Ne vjerujete mi?

Pogledajmo zapise.

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Otomanskog carstva, Britanija je preuzela nadzor nad većim dijelom Bliskog istoka, uključujući područje koje čini suvremeni Izrael.

Sedamnaest godina kasnije, 1936., Arapi su digli pobunu protiv Britanaca i svojih židovskih susjeda.

Britanci su osnovali radnu skupinu – pod imenom ‘Peel komisija’ – kako bi proučili uzrok te pobune. Komisija je donijela zaključak da je razlog taj što dva naroda – Židovi i Arapi – žele vladati istim područjem.

Kao odgovor na to, zaključila je Peel komisija, bilo bi stvaranje dviju nezavisnih država – jedna za Židove, a druga za Arape. Dvodržavno rješenje. Predložena podjela išla je jako u korist Arapa. Britanci su im ponudili 80 posto osporenog teritorija; Židovima je ponuđeno preostalih 20 posto. Ipak, unatoč maloj veličini svoje potencijalne države, Židovi su prihvatili prijedlog. Ali Arapi ga odbacuju i nastavljaju svoju nasilnu pobunu. Odbijanje broj jedan.

Deset godina kasnije, 1947., Britanci su zatražili od UN-a da nađe novu soluciju za kako bi riješili stalnu napetost. Poput Peel komisije, UN je zaključio da je najbolji način za rješavanje sukoba podjela zemlje.

Dana 7. studenog 1947., UN je glasao za stvaranje dvije države. Židovi su ponovno prihvatili prijedlog. Arapi su ga, opet, odbacili, ovaj tako da su pokrenuli sveopći rat. Odbijanje broj dva.

Jordan, Egipat, Irak, Libanon i Sirija pridružili su se sukobu. Ali nisu uspjeli. Izrael je dobio rat i nastavio s izgradnjom nove nacije. Veći dio zemlje koji je UN odvojio za arapsku državu – Zapadna obala i istočni Jeruzalem – postao je okupirani teritorij; okupiran ne od strane Izraela, već od Jordana.

Dvadeset godina kasnije, 1967., Arapi su ponovno pokušali uništiti židovsku državu, ovaj put predvođeni Egiptom u društvu Sirije i Jordana.

Sukob iz 1967., poznatiji pod nazivom ‘Šestodnevni rat’, završio je zapanjujućom pobjedom Izraela. Jeruzalem i Zapadna obala, kao i područje poznato kao Pojas Gaze, pali su u izraelske ruke. Vlada je imala podijeljeno mišljenje oko toga što učiniti s tim novim teritorijem. Polovica je htjela vratiti Zapadnu obalu Jordanu, a Gazu Egiptu, u zamjenu za mir. Druga polovica je htjela te regije dati Arapima, koji su se počeli nazivati Palestincima u nadi da će konačno izgraditi vlastitu državu.

Niti jedna inicijativa nije došla daleko. Nekoliko mjeseci kasnije, Arapska liga susrela se u Sudanu i izrekla svojih zloglasnih “Tri NE:” Nema mira s Izraelom. Nema priznanja Izraela. Nema pregovora s Izraelom. Opet, Arapska liga odbacila je dvodržavno rješenje. Ovim odbijanjem dolazimo do brojke tri.

2000. godine, izraelski premijer Ehud Barak susreo se u kampu David s predsjednikom Palestinske oslobodilačke organizacije kako bi zaključili novi plan za dvije države. Barak je ponudio Arafatu palestinsku državu s uključenom Gazom, 94% teritorija Zapadne obale i istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Ali, palestinski vođe odbio je ponudu. Prema riječima američkog predsjednika Billa Clintona, Arafat je bio “ovdje 14 dana i rekao svemu ‘NE'”.

Umjesto toga, Palestinci su pokrenuli krvavi val samoubilačkih bombaških napada, koji su ubili više od 1.000 Izraelaca i osakatili još tisuće – na autobusima, vjenčanim dvoranama i pizzerijama. Odbijanje broj četiri.

2008., Izrael je ponovno pokušao. Premijer Ehud Olmert bio je velikodušniji od Ehuda Baraka, proširivši mirovnu ponudu dodatnim zemljištem kako bi zasladio pogodbu. Kao i njegov prethodnik, novi palestinski vođa, Mahmoud Abbas, odbio je prijedlog. Odbijanje broj pet.

U vremenu između dvije zadnje ponude, Izrael je jednostrano napustio područje Gaze, dajući Palestincima potpunu kontrolu. Umjesto razvijanja tog teritorija za dobrobit svojih građana, Palestinci su Gazu pretvorili u terorističku bazu, iz koje su ispalili na tisuće raketa u Izrael.

Svaki put kad bi se Izrael složio s palestinskom državom, Palestinci bi odbili ponudu, često na nasilan način.

Dakle, ako vas zanima mir na Bliskom istoku, možda nije odgovor pritiskanje Izraela da ponudi još jedanput državu Palestincima. Možda je odgovor da se pritisnu Palestinci da napokon prihvate postojanje židovske države.

Ja sam David Brog, izvršni direktor radne skupine Maccabee, za Prager University.