PRAGER: 3 razloga zašto ljevica voli imigrante

O jednoj stvari se svi možemo složiti: Ljevica želi sve više i više imigranata – uključujući imigrante koji ulaze ili su već ušli u zemlju ilegalno – da dođu u Ameriku i postanu američki građani.

Pitanje je, zašto?

Prvi i najočitiji razlog je politički. Program odgođene akcije za dolazak djece (DACA), lančana migracija, gradovi utočišta i državljanstvo ilegalnim imigrantima koji žive u državi dat će ljevici političku moć. Procjenjuje se da će 70 do 80 posto latinoameričkih imigranata glasati za demokrate. Dakle, s dovoljno novih birača samo iz Latinske Amerike, demokrati bi takoreći osigurali mjesto Predsjednika i Kongres desetljećima unaprijed.

Konzervativni i republikanci varaju se kad tvrde da su latinoamerički državljani “socijalni konzervativci” jer se protive pobačaju i podržavaju jaku nuklearnu obitelj. Čak i ako su te izjave istinite — što se tiče ove druge, valja istaknuti da Latinosi imaju treći najveći postotak rođenih izvan bračne zajednice — ti argumenti su irelevantni. Latinoamerikanci su nadmoćno na političkoj lijevoj strani, a tako i glasaju. Razmislite samo o vjerovanjima latinoameričkog Pape Franje o velikoj vladi, malim vojskama i socijalnoj državi, te njegovom prezirnom odnosu prema kapitalizmu (“terorizam protiv cijelog čovječanstva”) — i znat ćete kako misli velika većina Latinoamerikanaca.

Što bi moglo promijeniti ljevičarska vjerovanja latinskih imigranata? Američke javne škole i sveučilišta? Mediji na španjolskom jeziku? Neodoljiva ruka pružena od strane Republikanske stranke?

Štoviše, demokrati ne vjeruju da trebaju naći kompromis s republikanskim predsjednikom ili republikanskim Kongresom o imigracijskoj politici. Uvjereni su da će ove godine dobiti kontrolu nad Senatom i, vrlo vjerojatno, Domom; i vjeruju da će osvojiti predsjednički mandat 2020. godine. Stoga, čemu kompromis?

Drugi razlog potpore ljevice gotovo neograničenoj imigraciji jest jedan od njezinih najvažnijih načela – od Karla Marxa pa sve do današnje Demokratske stranke i ljevičarskih stranaka u Europi – a to je da je nacionalna država anakronizam.

Američka ljevica ne vjeruje u Ameriku, isto kao što engleska ljevica ne vjeruje u Englesku. To je razlog zašto američka ljevica podupire igrače američkog nogometa koji odbijaju stajati za vrijeme nacionalne himne. Za ljevicu, izdavanje poštovanje prema nacionalnoj himni i zastavi je patetičan iskaz “patriotizma” kojeg slave prostodušni i jadni.

Marxov “Komunistički manifest” završava apelom klasnoj solidarnosti, a ne nacionalnoj solidarnosti: “Proleteri svih zemalja ujedinite se; ne možete izgubiti ništa osim svojih lanaca.” Ljevica nikad nije dijelila svijet prema nacionalnim državama, već prema ekonomskoj klasi. Prema njenom viđenju, njemačkim, korejskim i američkim radnicima je sve zajedničko, ali ti radnici nemaju ništa zajedničko s kolegama Nijemcima, Korejcima i Amerikancima koji nisu radnička klasa.

Na taj način, gotovo svi komunistički genocidi — a gotovo svi glavni genocidi 20. stoljeća bili su komunistički — nisu obilježeni masovnim ubojstvima građana drugih nacionalnosti. Komunistički predsjednik Mao Zedong ubio je između 60 i 80 milijuna ljudi — milijuna svojih građana. Kambodžanski vođa Pol pot ubio je gotovo četvrtinu svojih sugrađana. Sovjetski vođa Josef Staljin ubio je oko 20 milijuna svojih kolega Rusa i namjerno izgladio na smrt 4 milijuna Ukrajinaca — zbog njihove klase (“kulake”: seljake koji su posjedovali zemlju ili malo stoke).

To je razlog zašto se ljevica protivi izgradnji zida na američkoj južnoj granici. Zid predstavlja afirmaciju Amerike kao zasebne nacije.

Treći razlog je moć osjećaja dobrote u sebi. Bilo bi teško precijeniti značaj dobrog osjećaja prema sebi kao primarnom čimbeniku zašto ljudi prihvaćaju ljevičarsku politiku.

Oni koji podupiru darovanje američkog državljanstva djeci ilegalnih imigranata — tzv. “Sanjarima” (DREAMers), temeljenima na nikad usvojenim prijedlozima u Kongresu nazvanih DREAM aktovima — osjećaju se vrlo dobro prema sebi. Oni su suosjećajni, progresivni, prosvijetljeni.

To je jedan od razloga zbog kojeg je njemačka kancelarka Angela Merkel dovela milijun izbjeglica u Njemačku, od kojih većinu čine muslimani s Bliskog istoka. Željela se osjećati dobro prema sebi i prema Njemačkoj — pogotovo uzimajući u obzir ne tako davnu njemačku povijest punu zla — “Pogledaj svijete. Mi Njemci smo stvarno dobri ljudi.”

Zašto demokrati podržavaju gradove i države utočišta? Jer im to, uz prva dva razloga, omogućuje da se osjećaju dobro. U njihovim očima, oni su moralni heroji koji štite stranca, potlačene, marginalizirane i siromašne.

Ako bilo koji od ovih razloga točno opisuje stav ljevice prema Americi i imigraciji, Amerika će se suočiti s poteškoćama. Ako su sva tri točna, Americi prijeti egzistencijalna kriza.