PragerU | Kako je socijalizam uništio moju zemlju

Čini se da mnoge američke milenijalce privlači socijalizam. Izašli su u velikom broju 2016. na izbore za stranačkog predsjednika kako bi glasali za Bernieja Sandersa. Galame protiv kapitalizma na svojim koledž kampusima. Nose majice s likom Che Guevarae kako bi signalizirali svoje socijalističke vrline.

Ja znam puno o socijalizmu. Živim u Rio de Janeiro-u i radim diljem Brazila za popularni magazin kao novinar.

U ranim 2000-im, brazilsko gospodarstvo rapidno je raslo. Vlada je donijela ekonomske i monetarne reforme i riješila se udjela u nekim državnim tvrtkama i tako dala privatnom sektoru više prostora za disanje. Inflacija – kronični problem u Brazilu – je drastično smanjena. Strani investitori su se slijevali u zemlju, željni da uhvate dio rastuće ekonomije. Budućnost se činila obećavajućom.

Ali danas, ekonomija je rasulu, nezaposlenost i dug su masivni, a moćni političari su pod istragom zbog sudjelovanja u najvećim skandalima prijevare i korupcije u povijesti zemlje.

Što se desilo?

Godine 2002., socijalistički političar Lula da Silva kandidirao se za predsjednika. Bio je socijalist, ali se prikazivao kao moderni, “cool” socijalist. Trebao je biti političar koji bi izliječio nacionalne podjele i ujedinio ljude. Imao je čak i nadimak: “Lulinha paz e amor”, što znači “Mali Lula mir i ljubav” na portugalskom.

Ali stara poruka o potrebi za preraspodjelom bogatstva u svrhu smanjivanja nejednakosti još uvijek je postojala. Mediji, akademska elita i slavne osobe uvjeravali su Brazilce da prebace novac iz ruku bogatih u ruke siromašnih, kako bi siromašni napokon postali bogatiji. Ali jedini koji su postali bogatiji bili su Lula i njegovi korporativni i politički prijatelji. Stanje se samo pogoršalo kad je na vlast došla njegova nasljednica, Dilma Rousseff.

Socijalisti su povećali državnu potrošnju, deficite i dug. To su nazvali “poticajem”. Povećali su minimalnu plaću i beneficije socijalnih programa. To su nazvali “socijalnom pravdom”. Povećali su plaće i mirovine državnoj službi. To su nazvali “ulaganjem u budućnost”. Podijelili su na tisuće radnih mjesta u vladi i državnim tvrtkama kao usluga svojim političkim saveznicima. I to su nazvali “dobrim upravljanjem”.

Neko vrijeme je funkcioniralo. Socijalizam uvijek funkcionira na početku. Ali vladina potrošnja konstantno je rasla i Lulin socijalistički raj se raspao, a s njim i ekonomija. Rezultat: od 2008. do 2015., državna potrošnja rasla je četiri puta brže od poreznih prihoda.

Ekonomija je pala za 3,8 posto 2015., što je najgori rezultat u 25 godina. Iste godine, istraživanje Svjetske banke pokazalo je da je brazilska ekonomija jedna od najgorih na svijetu. Od 189 zemalja, bili smo 16. najteža zemlja za otvaranje poslovanja, 60. najteža za registraciju imovine i 12. najsloženija zemlja za plaćanje poreza.

Ekonomski i moralno, gotovo 15 godina socijalističke politike napravilo je ogromnu štetu Brazilu. Istovremeno smo i dalje među vodećima na svijetu što se tiče ubojstava i pljački, a na dnu industrijaliziranog svijeta u smislu obrazovanja i zdravstvene zaštite.

Amerikanci uzimaju zdravo za gotovo činjenicu da se mogu roditi u nižoj klasi i tijekom života dosegnuti srednju i višu klasu. Mnogi Brazilci uzimaju zdravo za gotovo da ne mogu.

Ali konačno, neke stvari su se počele mijenjati. Možda postoji razlog za nadu. Danas, sve više Brazilaca vidi da je kapitalizam i ograničena vlada jedini put prema naprijed.

Srećom po Brazil, Lula je optužen u nekoliko tužbi zbog korupcije, umiješanosti u zločinačku organizaciju, uplitanja u trgovinu, pranja novca i opstrukciju pravde. Rouseff je opozvana s dužnosti 2016. godine zbog falsificiranja izvještaja državnih financija i ilegalnog korištenja novca iz državnih banaka za vođenje vlade. Ova kriza potaknula je novu vladu na zamrzavanje vladine potrošnje, smanjenje vladinog utjecaja u državnim tvrtkama i poticanje nekih u masivnom državnom aparatu na ostavku.

Nitko ne zna hoće li ove osnovne mjere biti dovoljne za ekonomski spas Brazila. Iskreno, šteta je toliko velika da će možda trebati desetljeća kako bi se zemlja oporavila.

Ali ako se oporavimo, to neće biti zahvaljujući socijalizmu.

Američki milenijalci, uzmite to u obzir.

Ja sam Felipe Moura Brasil za Prager University.