PragerU | Kome pomaže minimalna plaća od 15$?

Progresivni političari vole govoriti o podizanju minimalne plaće.

To ih čini da zvuče nježnim, suosjećajnim, punima brige. Oni su na strani radnika, suprotstavljajući se pohlepi poslodavca.

Trenutačno se poziva za nacionalnu minimalnu plaću u iznosu od 15 dolara po satu (~90 kn) – više nego dvostruko od trenutne federalne stope od 7,25 dolara.

Neki gradovi i države su već tamo – uključujući New York, Kaliforniju, Washington D.C. i Seattle. Drugi je razmatraju.

Ljevica je debatu o minimalnoj plaći predstavila kao rat između zaposlenika i poslodavca. Ali većina poduzetnika plaća svoje radnike onoliko koliko može. Nalaženje i zadržavanje dobrih ljudi je najteži dio posla bilo kojeg poslodavca.

Ja to dobro znam. Već 17 godina vodim CKE restorane, matičnu firmu za ‘Carl’s Jr. and Hardees’. Naša kompanija i franšiza restorana zapošljavala je preko 75.000 ljudi, ali, kao i kod većine maloprodajnih tvrtki, naša margina profita je bila tanka poput britve.

Na temelju mog iskustva, ako usvojimo nacionalnu minimalnu plaću od 15$, evo što će se desiti:

1. Mnogi ljudi će izgubiti posao ili će im se smanjiti broj sati. Prema Kongresnoj studiji iz 2014. godine, dizanje minimalne plaće na 10$ bi koštalo oko pola milijuna radnih mjesta. Očito, mnogo više bi ih bilo izgubljeno na 15$ po satu. Da bi preživjeli, poslodavci bi trebali smanjiti sate čak i onima koji bi uspjeli zadržati posao. To znači manje plaće.

2. Tvrtke bi se zatvorile i poslovi koje su stvorile bi nestali. Nedavno izvješće istraživača na Harvard Business School pokazalo je da svako povećanje minimalne plaće od 1$ rezultira 4-10% većom vjerojatnosti da će se restoran zatvoriti. Povećanje od preko 7$, na 15%, bilo bi poražavajuće ne samo za restorane, već i za mala poduzeća i njihove zaposlenike.

3. Mladi ljudi će izgubiti priliku za zapošljavanje na najnižoj razini u hijerarhiji zapošljavanja. Moj prvi posao bio je u sladoledarnici u Baskin-Robbinsu u Clevelandu 1960-ih godina.Bio sam plaćen samo 1$ na sat. Ali podučilo me vrijednim lekcijama – kao što je važnost dolaska na vrijeme, timskom radu i ljubaznom i sretnom ponašanju prema kupcima. Nitko ne može dobiti bolji posao dok ne dobije svoj prvi posao.

4. Trošak svih radnika morao bi se povećati. Ako zapošljavate perača posuda za 15$ po satu, vaši kuhari bit će nezadovoljni svojim plaćama. Trebat ćete svima povisiti plaću, što će povećati vaše ukupne troškove. To znači veći pritisak na profit. Preveliki pritisak i ispadate iz posla.

5. Manje ljudi će otvarati tvrtke. 15$ na sat je veoma strmo brdo za uspon. Potencijalni poduzetnici izračunat će troškove rada i shvatiti da jednostavno nije vrijedno rizika. To je stvarni trošak u ekonomiji koji ne možemo izmjeriti. Tvrtka koja nikad nije postojala nikad neće zaposliti nikoga.

6. Cijene će se povećati za sve jer će tvrtke zbog većih troškova rada prebaciti dio tih troškova na potrošače. Jedna od dvije stvari će se dogoditi: Ili potrošači neće htjeti platiti veće cijene i tvrtke će otpustiti radnike ili će se zatvoriti, ili će potrošači platiti višu cijenu, ali će imati manje novca za trošenje na drugim mjestima. U svakom od tih slučajeva, veća minimalna plaća predstavljala bi prepreku cjelokupnom gospodarstvu.

Ovo možda zvuči kao usud i tama. Ali to je već stvarnost za mnoge vlasnike tvrtki i radnika u gradovima i državama koji su povisile minimalnu plaću.

U San Franciscu, AQ, finalist 2012. za nagradu James Beard, koja se dodjeljuje za najbolji novi restoran u Americi, vidio je da su povećani troškovi rada snizili marginu profita sa 8,5% u 2012. na 1,5% u 2015. Stoga su zatvorili vrata.

Lanac kubanskih restorana Jeremy Merrin u New Yorku, zatvorio je dvije lokacije zbog povećanja minimalnih plaća i podigao cijene u restoranima koji još uvijek posluju. Minimalna plaća, rekao je, “se prebrzo podiže… Ne možemo doći do daha”.

Kevin McNamee, kiropraktičar iz Kalifornije: “Preselit ću svoje dvije tvrtke iz Los Angelesa”, napisao je u pismu New York Timesu. “Kad me grad prisiljava da plaćam zaposlenike 15$ po satu, to odlazi iz mojeg džepa. Prošle godine moji zaposlenici zaradili su više od mene.”

Ovakve priče su već prečeste. Očekujte da postanu još češće kako gradovi i države skaču na “bandwagon” 15$ minimalne plaće.

Dakle… ako 15$ minimalna plaća ne pomaže radnicima i ne pomaže poslodavcima, kome točno pomaže? Pa, možda samo progresivnim političarima koji uspijevaju dovesti birače u zabludu da vjeruju kako je to dobra stvar za napraviti. Zvučati brižno, suosjećajno i puno brige i sve je super i dobro. Ali imati posao je još bolje.

Ja sam Andy Puzder za Prager University.