PRAGER: New York Times lista najprodavanijih knjiga: Još jedan razlog zašto Amerikanci ne vjeruju medijima

Oko polovine Amerikanaca ne vjeruje da mainstream mediji govore istinu. Vjeruju da su mediji više zainteresirani za promicanje lijevih stavova nego za izvještavanje o istini.

Ja sam, napominjem s tugom, član te polovine.

Evo još jednog primjera: New York Times lista najprodavanijih knjiga.

Kao pisac (koji je, da bude zabilježeno, već imao prethodnu knjigu na toj listi), već dugo znam da to nije lista najprodavanijih knjiga i ne obraćam pažnju na to. Ali prošli tjedan sam obratio pažnju jer sam htio vidjeti da li se moja najnovija knjiga, koja je na otvaranju postala druga najprodavanija knjiga na Amazonu, nalazi na listi. Nije bila.

Knjiga “Racionalna Biblija: Izlazak”, prva od pet svezaka komentara prvih pet knjiga Biblije (Tora), nalazila se na 2. mjestu publicističkih izdanja u Wall Street Journalu; 1. mjestu na Ingramu, najvećoj trgovini knjiga naveliko u zemlji; i, prema Nielson BookScanu, organizaciji koja prati 75 do 85 posto prodaje knjiga, na 2. mjestu publicistike. U stvari, prema Bookscanu, više je prodavana nego 14 od 15 knjiga koje se nalaze na New York Timesovoj listi publicističkih izdanja s tvrdim koricama. Ali opet, nije ni navedena na popisu New York Timesove liste najprodavanijih knjiga.

Rečeno mi je prije mnogo godina da Timesova lista najprodavanijih gotovo nikad ne uključuje na popis otvoreno religijske knjige. Vjerujem u to, ali ne mogu to dokazati. Rečeno mi je da Times ne prati prodaju u kršćanskim knjižarama (iako su mnogi kršćani kupili moje komentare, manji dio prodaje otpada na kršćanske knjižare).

Kao sugestija pristranosti mogu iskoristiti činjenicu da se niti najprodavanija publicistička knjiga na listama Wall Street Journala i Publisher Weekly, “12 pravila života” Jordana Petersona, također ne nalazi na popisu najprodavanijih knjiga New York Timesa.

Je li slučajnost činjenica da je Peterson, poput mene, konzervativac i da je moja knjiga biblijski komentar?

Da bi pomislili da je puka slučajnost, morate vjerovati New York Timesu više nego samoj stvarnosti, što izgleda da pola zemlje upravo i čini. Dok Times povremeno stavlja na popis konzervativnu literaturu i, vrlo rijetko, knjige o religiji, nakon uspoređivanja njihove i BookScanove liste, Observer je 2016. zaključio: “Ako slučajno radite za New York Times i izdate knjigu, vaša knjiga ima puno veće šanse dulje ostati na listi i imati bolji rang nego knjige koje nisu napisane od strane zaposlenika New York Timesa… Ako ste napisali knjigu konzervativnog političkog sadržaja, veća je vjerojatnost da ćete biti niže rangirani i da će vaša knjiga brže nestati s liste od onih s liberalnijim političkim sadržajem.”

Drugim riječima, lista najprodavanijih knjiga New York Timesa uopće nije lista najprodavanijih knjiga – što je svojevremeno New York Times čak i priznao. Ranih 1980-ih godina, William Peter Blatty, autor monumentalnog bestselera “Istjerivač đavola”, tužio je New York Times zbog činjenice da je njegov roman uvršten na listu samo jednom, iako je prodavan u milijunima primjeraka. Braneći se pred sudom, prema Book History, godišnjem časopisu Društva za povijest autorstva, čitanja i objavljivanja, Times je izjavio : “Namjera liste nije objektivna kompilacija informacija, već urednički proizvod.”

Ipak, kada su prošle godine upitani o najavi izdavača knjiga Regency Publishing (moj izdavač) da više neće uključivati New York Times u bilo kakav publicitet autora, njihov glasnogovornik Jordan Cohen rekao je za Associated Press: “Naš cilj je da lista odražava autentične bestselere. Politički stavovi autora nemaju nikakvog utjecaja na naš poredak, a ideja da manipuliramo listom kako bi isključili neke knjige iz političkih razloga je jednostavno smiješna.”

Prema New York Timesu, “jednostavno smiješno” je postaviti pitanje zašto se knjiga konzervativnog sadržaja i knjiga o religiji, koje se nalaze na 1. i 2. mjestu svih ostalih bestseler lista osim one Timesove, uopće ne pojavljuju na njihovom popisu.

Evo drugačijeg pogleda: Ono što je “jednostavno smiješno” je pitati se zašto optužbe za “lažne vijesti” protiv glavnih američkih medija rezoniraju s polovicom američkog naroda.