PragerU | Zašto je demokratski Jug postao republikanski?

Jednom davno, svaki student povijesti – a to znači gotovo svatko sa srednjoškolskim obrazovanjem – znao je ovo: Demokratska stranka je bila stranka ropstva i Jim Crow zakona, a Republikanska stranka je bila stranka emancipacije i rasne integracije.

Demokrati su bili Konfederacija, a republikanci Unija. Jim Crow demokrati dominirali su Jugom, a društveno tolerantni republikanci dominirali su na Sjeveru.

No, 1960-ih i 70-ih, sve se navodno okrenulo; najednom su republikanci postali rasisti, a demokrati prvaci građanskih prava.

Proizvedena od strane lijevo-naginjuće akademske elite i novinara, priča je glasila ovako: republikanci nisu mogli pobijediti na nacionalnim izborima privlačenjem boljeg karaktera zemlje; mogli su pobijediti samo tako da privuku one najgore. Pripisano Richardu Nixonu, medijskom negativcu za svaku priliku, to je postalo poznato pod imenom “Južna strategija”.

Bilo je vrlo jednostavno. Osvojite izbore tako da osvojite Jug. A kako bi pobijedili na Jugu, privucite rasiste. Tako su republikanci, Lincolnova stranka, počeli biti etiketirani kao stranka seljačina (rednecks).

Ali ova priča o promjeni identiteta dviju stranaka je mit. U stvari, to su tri mita upakirana u jednu lažnu priču.

Bacimo na kratko pogled na svaki od tih mitova.

Mit broj jedan: Kako bi bili konkurentni na Jugu, republikanci su se počeli ulagivati bijelim rasistima na Jugu 1960-ih.

Činjenica: Republikanci su zapravo postali konkurentni na Jugu još 1928. godine, kada je republikanski kandidat Herbert Hoover osvojio više od 47 posto glasova Južnjaka protiv demokrata Al Smitha. 1952. godine, republikanski predsjednik Dwight Eisenhower osvojio je južne države Tennessee, Floridu i Virginiju. I 1956. dodao je Louisianu, Kentucky i Zapadnu Virginiju. I to je bilo nakon što je podržao odluku Vrhovnog suda u parnici Brown protiv Odbora za obrazovanje koji je desegregirao javne škole; i nakon što je poslao 101. zrakoplovnu jedinicu u srednju školu Little Rocku Central u Arkansasu, kako bi proveo integraciju.

Mit broj dva: Južni demokrati ljuti zbog Zakona o građanskim pravima donesenog 1964., promijenili su stranke.

Činjenica: Od 21 demokratskog senatora koji su se protivili Zakonu o građanskim pravima, samo jedan je postao republikanac. Ostalih 20 bili su i dalje birani kao demokrati ili su bili zamijenjeni s drugim demokratima. U prosjeku, tih 20 mjesta nije otišlo na republikansku stranu još dva i pol desetljeća.

Mit broj tri: Od implementacije Južne strategije, republikanci dominiraju Jugom.

Činjenica: Richard Mixon, čovjek kojem se često pripisuje stvaranje Južne strategija, izgubio je duboki Jug 1968. godine. Nasuprot tome, demokrat Jimmy Carter gotovo je počistio regiju 1976. – 12 godina nakon Zakona o građanskim pravima 1964. A 1992., više od 28 godina poslije, demokrat Bill Clinton osvojio je Georgiju, Louisianu, Arkansas, Tennessee, Kentucky i Zapadnu Virginiju. Istina je da republikanci nisu držali većinu južnih kongresnih mjesta sve do 1994., 30 godina nakon Zakona o građanskim pravima.

Kao što je Kevin Williamson iz National Reviewa napisao: “Ako su južnjačke seljačine odbacile demokrate zbog Zakona o građanskim pravima, koji je donesen 1964. godine, čudno je što su čekali do kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih kako bi to napravili. Govori se da stvari teku sporije na jugu – ali ne toliko sporije.”

Dakle, što se stvarno dogodilo? Zašto Jug danas većinski glasa za republikance? Jer se Jug sam po sebi promijenio. Rasizam koji ga je svojevremeno definirao, više nema tu moć. Njegove [južnjačke] vrijednosti danas u one konzervativne: pro-života, pro-oružja i pro-male vlade.

A evo i dokaza: Danas je puno veća vjerojatnost da će bijelci na Jugu glasati za crnog konzervativca poput Tim Scotta iz Južne Karoline, nego za bijelog liberala.

Ukratko, povijest ide dalje. Poput ostalih regija u zemlji, Južnjaci glasaju za vrijednosti, a ne za rasu. Mit o Južnoj strategiji je samo isprika demokrata što su izgubili Jug i još jedan od načina da oklevetaju republikance etiketom “rasista”.

Nemojte im vjerovati.

Ja sam Carol Swain, profesorica političkih znanosti na Sveučilištu Vanderbilt, za Prager University