PRAGER: Rat protiv mudrosti

U današnje vrijeme postoji više znanja nego u bilo koje doba povijesti. No, malo njih tvrdi da su danas ljudi mudriji nego u prijašnjim vremenima.

Naprotiv, mnogi od nas tvrde da živimo u posebno nerazboritom vremenu – razdoblju koje je uglavnom bez mudrosti, pogotovo među onima koji posjeduju najviše znanja: najbolje obrazovanima.

Činjenica da jedna od dviju glavnih političkih stranki zagovara spuštanje dobe granice za glasanje na 16 godina je dobar primjer nedostatka mudrosti među velikim segmentom odrasle populacije. Zašto odrasla osoba smatra da je 16-godišnjak sposoban donijeti mudru odluku na glasanju? Odgovor je: jer odrasla osoba ima mudrost 16-godišnjaka – “Hej, nisam mudriji od većine 16-godišnjaka. Zašto bih ja imao pravo glasa, a oni ne?”

Amerika je pod utjecajem i danas u velikoj mjeri vođena članovima baby-boom generacije. To je generacija koja je izmislila moto “Nikada ne vjeruj osobi starijoj od 30 godina”, što je čini prvom američkom generacijom koja je proglasila preziranje mudrosti vrlinom.

Ljevica u Americi se temelji na odbijanju mudrosti. Moguće je biti ljevičar i biti ljubazan, pošten u svom poslu, vjeran svome supružniku, itd. Ali nije moguće biti mudar ako si pretplaćen na ljevičarske ideje (za razliku od liberalnih).

Prošle godine, Amy Wax, profesorica na pravnom fakultetu Sveučilišta u Pennsylvaniji, bila je ko-autorica na članku objavljenom u Philadelphia Inquireru s profesorom pravnog fakulteta Sveučilišta u San Diegu, u kojem su napisali da su “buržoaska kultura” i “buržoaske norme”, koje su dominirale Amerikom od kraja Drugog svjetskog rata do sredine 1960-tih, bile dobre za Ameriku i da je njihovo odbacivanje bilo jedan od glavnih razloga za društvenu disfunkciju koja je okarakterizirala ovu zemlju od 1960-tih godina.

Te su vrijednosti, u njihovim riječima, uključivale: “Oženite se prije nego što imate djecu i nastojite ostati u braku radi njih. Steknite obrazovanje koje vam je potrebno za unosno zaposlenje, naporno radite i izbjegavajte besposličarenje. Radite više od onog što se očekuje za svojeg poslodavca ili klijenta. Budite patriot, spreman služiti svojoj zemlji. Budite susjedski raspoloženi, dobronamjerni i milosrdni. Izbjegavajte grub jezik u javnosti. Poštujte autoritet. Izbjegavajte zlouporabu opojnih supstanci i kriminal.”

Prepoznavanje tih normi kao univerzalno korisne predstavlja mudrost. Njihovo odbijanje predstavlja odbijanje mudrosti – tj. nepromišljenost.

Ali svejedno ljevica gotovo univerzalno odbacuje Waxov komad, smatrajući ga, kao što je ljevičarska Nacionalna udruga pravnika napisala, “eksplicitno i implicitno prihvaćanje bijele supremacije” i postavlja pitanje može li se dopustiti profesorici Wax nastavak poučavanja obaveznog predmeta prve godine na fakultetu Penn Law.

Izjednačavanje vjenčanja prije djece, napornog rada i izbjegavanja opojnih supstanci i kriminala s “bijelom supremacijom” znači prihvaćanje izostanka mudrosti što je toliko depresivno da oduzima dah. Svakome tko ima bar malo razuma je očigledno da te vrijednosti koriste svakome tko ih se pridržava; one nemaju nikakve veze s rasom.

No, gotovo svakom ljevičarskom stajalištu (koje se razlikuje od liberalnog ili konzervativnog) nedostaje mudrosti.

Je li ljevičarsko uvjerenje o “prisvajanju kulture” – poput nedavne osude bijele djevojke koja je obukla kinesku haljinu za srednjoškolsku maturalnu zabavu – mudro? Ili je jednostavno kretensko?

Je li ljevičarsko uvjerenje da postoji više od dva spola mudro? Ili je objektivno lažno, glupo i nihilističko?

Je li se ljevičarsko uvjerenje da djeca trebaju (nezasluženo) samopoštovanje pokazalo mudrim ili moralno i psihološki destruktivnim? Na njegovu čast, prošle godine je Guardian napisao oštru kritiku o “laži” na kojoj se temelji pokret samopoštovanja i narcisoidnom naraštaju kojeg je stvorila.

Je li mudro osigurati studentima “sigurne prostore” – s vrućim čokoladama, plišanim životinjama i videozapisima sa štencima – u koje će se sakriti kad god se konzervativni govornik pojavi na njihovom koledžu? Ili je to samo smiješno i infantilno.

Je li ljevičarsko odbacivanje mnogih, ako ne i većine, velikih filozofskih, književnih i umjetničkih djela na temelju toga što su ih napisali ili stvorili bijeli muškarci, mudro? Jedan primjer: Odjel engleskog jezika Sveučilišta u Pennsylvaniji, na kojem je polovina profesora pravnog fakulteta osudila Amy Wax i gotovo nitko od njih nije stao u obranu njezinog članka, uklonio je portret Williama Shakespearea (zamijenivši ga portretom crne lezbijske pjesnikinje).

Je li multikulturalizam, ideja da niti jedna kultura nije superiornija od druge u moralnom ili bilo kojem drugom pogledu, mudra? Nije li to antiteza mudrosti, čija je premisa da su određene ideje moralno superiornije drugima i da su neka književna i umjetnička djela superiornija drugima?

Također, veličanje osjećaja nad istinom, da ne spominjemo mudrost, je temelj ljevičarstva.

Evo jednog načina za testiranje moje teze: Pitajte ljevičarske prijatelje što su učinili kako bi mudrost prenijeli na svoju djecu. Većina će odgovoriti pitanjem: “Kako to misliš?” Potom pitajte svoje religiozne židovske i kršćanske prijatelje isto pitanje. Oni na to neće odgovoriti pitanjem.