Izbor

BUCHANAN: Je li američka rasna podjela trajna?

Za Roseanne Barr, zvijezdu hit serije “Roseanne” na ABC-u, nije postojala mogućnost žalbe. Nestala je istog trenutka kad je objavila svoj tweet.

“Roseannina objava na Twitteru je odvratna, nepristojna i nespojiva s našim vrijednostima, stoga smo odlučili ukinuti njezin show”, izjavio je Channing Dungey, crni predsjednik ABC Entertainment-a-

Ciljajući na Valerie Jarrett, povjerenicu i pomoćnicu predsjednika Baracka Obame, Roseanne je tweetala: Kad bi “muslimansko bratstvo & planet majmuna imali bebu=vj”.

Uvredljivo, nezrelo, sirovo, ali nije li to bilo u opisu njenog radnog mjesta na ABC-u, u seriji “Roseanne”?

Roseanne je također objavila tweet u kojem je optužila Georgea Sorosa, 87-godišnjeg radikalno-liberalnog milijardera, da je nacist “koji je cinkao svoje kolege Židove kako bi bili ubijeni u njemačkim koncentracijskim logorima i ukrao njihovo bogatstvo”.

Kleveta namijenjena Sorosu izgleda puno gore od blesave rasističke šale o Jarrett, ali zbog ovog potonjeg Roseanne je dobila otkaz.

Njezin otkaz desio se isti dan kad je 175.000 zaposlenika u 8.000 Starbucksovih kafića provelo četiri sata na instrukcijama “kako povećati osjetljivost prema rasi”.

Ovi treninzi, napisao je Washington Post, “označili su početak Starbucksove dugogodišnje predanosti novim programima raznolikosti i osjetljivosti, nakon što su dvojica afroamerikanaca uhićena u filadelfijskom Starbucksu 12. travnja”.

Voditeljica filadelfijskog Starbucksa, nazvala je policiju nakon što su dva crna muškarca, za koje je mislila da su se zadržavali bez razloga, odbila napustiti prostore trgovine.

Rachel Siegel iz Posta opisala je četverosatnu sesiju u Starbucksu:

U početku je traženo od zaposlenika da pronađu razlike. Gledali su video u kojem (direktor Starbucksa) Howard Schultz govori o svojoj viziji inkluzivnije kompanije i zemlje. Razmišljali su što za njih znači mjesto pripadanja. I ispitivali su svoje vlastite predrasude.

Svaka grupa pogledala je Starbucksov dokumentarac, koji je režirao Stanley Nelson. U filmu, ‘ljudi od boje’ razgovaraju o svojim iskustvima kad su praćeni u trgovinama. Snimke iz doba pokreta za građanska prava brzo se izmijenjuju sve do snimaka na mobitelima u 21. stoljeću, koje prikazuju ljude koje odvlače s aviona, kojima se prijeti u njujorškom dućanu i lovi za vrat u Waffle House-u u Sjevernoj Karolini.

Čitajući ovo, pojmovi “orvelijansko” i “reedukacijski kampovi” brzo dolaze na pamet.

Ranije ovog svibnja, NFL je izdao pravilo u kojem se traži od igrača koji ne žele stajati za vrijeme nacionalne himne, da ostanu u svlačionicama. Ako će ove sezone neko od njih “uzeti koljeno” na terenu, biti će kažnjeni zajedno sa svojom momčadi.

Nakon što je doneseno to pravilo, uslijedilo je veliko ogorčenje. Prava na Prvi amandman crnih igrača brutalno su zgažena.

Ipak, NFL je uvijek imao restrikcije što se tiče ponašanja, od izbacivanja igrača iz lige za nesportsko ponašanje, do ograničavanja plesova nakon postignutog pogotka.

Koja je zajednička nit ovim društvenim sukobima samo u ovom mjesecu?

Rasa. Svaka od ovih epizoda lijepo se uklapa u veliku medijsku narativu o nepopravljivo rasističkoj Americi; o bijelim tlačiteljima i crnim žrtvama.

Da je, kojim slučajem, slučaj u Starbucksu uključivao dvojicu bijelaca, taj događaj se nikada ne bi pretvorio u nacionalnu priču.

Ovi incidenti, koji dolaze 50 godina nakon povijesnih napredaka u građanskim pravima, potiču duboki pesimizam i sumnju da će ova zemlja ikada uspjeti pobjeći od beskonačno kipućeg lonca rasnih sukoba.

Danas, zbog snimaka na mobitelima, društvenih medija, 24-satne kabelske televizija i pretvaranja najtrivijalnijih incidenata u nacionalne priče, naš razgovor u zemlji sve se više odnosi na pitanja o rasi.

Za mnoge, rasa je postala glavna preokupacija.

Amerika 1960-ih, sa svojim sukobima oko građanskih prava i “dugih toplih ljeta”, bila je puno više segregirano društvo od današnjeg. Pa ipak, toksične rasističke optužbe danas su puno češće.

I koliko se ti razgovori odražavaju na pravu krizu crne Amerike? Evo jedne rečenice odabrane iz drugog Postovog članka ovog tjedna: “Tri fatalne pucnjave… tijekom Memorijalnog vikenda (u 8. izbornoj jedinici u Washingtonu), dovele su do ukupno 30 ubojstava ove godine.”

Jesu li stvarno bijeli policajci problem u 8. izbornoj jedinici, kad je 30 ljudi u toj crnoj zajednici ubijeno vatrenim oružjem ili izbodeno do smrti u prvih pet mjeseci ove 2018. godine?

Washington D.C. troši više po studentu od bilo kojeg drugog školskog okruga. Ipak, rezultati na testovima velikog broja crne djece padaju ispod “prihvatljih” prije nego stignu do četvrtog i osmog razreda, a veliki broj izostanaka dosegao je skandalozne razine.

Kako se ukidanje “Roseanne”, ispričavanje dvojici momaka u Starbucksu ili ograničavanje prava na klečanje milijunašima u NFL-u odnosi na stvarnu krizu?

Je li bijela Amerika stvarno najveći problem crne Amerike?

Admin

Share
Published by
Admin
Tags: Rasizam

Recent Posts

SHELLENBERGER: Tihi očaj budnih fanatika

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…

2 years ago

KLEIN: Vlastita prljava povijest predaka američkih Indijanaca

U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…

2 years ago

DOYLE: Antiljudski vandalizam pokreta Just Stop Oil

Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…

2 years ago

ROOT: Koliko bi Amerika danas bila drugačija da je Trump još uvijek predsjednik?

Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…

2 years ago

O’NEILL: Zašto su eko-aktivisti toliko neprijateljski nastrojeni prema čovječanstvu

Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…

2 years ago

DESMET: Znanost i ideologija

Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…

2 years ago