BUCHANAN: Trumpova hrabra povijesna kocka

Čini se da predsjednik Donald Trump pripada onome što bi se moglo smatrati školom diplomacije Benjamina Disraelija.

Britanski premijer je jednom savjetovao: “Svi vole laskanje; a kad je riječ o kraljevskoj obitelji trebali biste je nanijeti zidarskom lopaticom”.

Na summitu u Singapuru, Trump je pametno salutirao sjevernokorejskom generalu i nakon toga obilno pohvalio Kim Jong Una kao “snažnog momka” s “dobrim karakterom” i kao “velikog pregovarača”. “On je zabavan i… jako, jako pametan… i vrlo strateški tip… Njegova zemlja ga voli.”

Predvidljivo, Trumpa su zbog ovoga kaznili mediji.

Ipak, tijekom svojeg posjeta Pekingu 1972., Nixon nije suočio Maoa s njegovom povješću masakra i ubojstava, iako je Nixonova posjeta bila u jeku Maove kulturne revolucije i progona diljem zemlje.

Niti Churchill ni FDR nisu suočili Staljina s njegovim legendarnim zločinima protiv čovječnosti na sastancima za vrijeme rata. Obojica su bili oduševljeni “Ujkom Joeom”.

Ipak, ako Trumpovo-Kim drugarstvo ‘ode na jug’ i u krizu 2017., kad je rat bio očigledan, Trump će, kako i sam priznaje, biti optužen zbog naivnosti zbog davanja povjerenja takvom tiraninu.

Ipak, Trumpovom zaslugom, zasigurno smo na boljem mjestu nego prije godinu dana kada je Kim testirao hidrogenske bombe i rakete velikog dosega, a on i Trump su razmijenjivali prijeteće poruke i uvrede u onome što se činilo kao uvod u novi Korejski rat.

Što god neko mislio o njegovoj diplomaciji, Trump je, bar za sada, uspio ukloniti prijetnju nuklearnog rata s Korejskog poluotoka i započeo pregovarački proces koji bi mogao dovesti do tolerantnog suživota.

Središnja pitanja koja proizlaze iz ovog summita su: Što želi Kim i što je voljan dati za to?

Transparentno, on ne želi rat sa Sjedinjenim Državama. Taj crni oblak je prošao. Drugo, Kim i Sjeverna Koreja su izašle iz svoje izolacije na dramatičan način, baš poput Maove Kine 1972. godine.

2018., Sjever je pozvao na Olimpijadu u Seoulu. Kim se u dva navrata susreo s južnokorejskim predsjednikom i dva puta s kineskim Xi Jinpingom. Navratio je i ministar vanjskih poslova Vladimira Putina. A summit lice-o-lice s američkim predsjednikom je nešto što su njegovi djed i otac mogli samo sanjati.

Malo je vjerojatno da će se Kim povući natrag u okrilje manastira Pustinjačkog kraljevstva nakon udvaranja najvećih svjetskih sila.

Što Trump može ponuditi da potakne Kima na prekid dugovječnog neprijateljstva? Kim može očekivati dugačak menu ako će predati svoje nuklearno naoružanje i rastaviti tvornice i objekte koji ga proizvode.

Među pogodnostima koje se nude: priznavanje njegove dinastije i američka sigurnosna jamstva, okončanje sankcija, strana ulaganja, mirovni sporazum potpisan od strane Sjedinjenih Država kako bi se prekinulo 65-godišnje primirje i eventualno povlačenje američkih snaga s Korejskog poluotoka.

Trump je već pogodovao jednoj Kimovoj pritužbi. Zajedničke vojne vježbe koje smo desetljećima jednom godišnje održavali s Južnom Korejom, Trump je proglasio “vojnim igrama” i “vrlo provokativnim” i obustavio ih.

Što je zatražio od Kima zauzvrat?

On mora sprovesti inventuru svog nuklearnog naoružanja, otkriti gdje su skrivena, predati ih, rastaviti svoje pogone za proizvodnju plutonija i urana i zatvoriti sva mjesta za testiranje, sve pod nadzorom inspektora odobrenih od Sjedinjenih Država.

Mora se zauvijek odreći nuklearnog oružja i prihvatiti režim međunarodnih inspektora koji će jamčiti da ne vara u toj obvezi.

Tu dolazimo do srži stvari. Kimu je rečeno da se odrekne naoružanja čiji je sam posjed razlog što mu svjetske sile daju pozornost.

Kao vođa zemlje s dohotkom po glavi stanovnika manjim nego na Haitiju, Kimu je rečeno da mora predati oružje koje je stavilo njega i Sjevernu Koreju u najekskluzivniji svjetski klub, kojem pripadaju samo osam drugih nacija: Sjedinjene Države, Rusija, Kina, Britanija, Francuska, Indija, Pakistan i Izrael.

Hoće li Kim, kojem je nuklearno oružje omogućilo šepurenje na svjetskoj pozornici i razmjenu uvreda s predsjednikom Sjedinjenih Država, predati to oružje kako bi postao vođa siromašne zaostale zemlje, s polovicom stanovništva Južne Koreje i samo 4 posto gospodarstva Juga?

Hoće li odustati od najpouzdanijeg osiguranja protiv napada Sjedinjenih Država ili Kine?

U vezi Kim-Trump, ovo je mjesto gdje se guma susreće s cestom. Kim je vidio kako Amerikanci tretiraju nacije — poput Gadafijeve Libije, Saddamovog Iraka i Irana — koje odbijaju razvoj ili predaju vrste oružja koju je njegova zemlja desetljećima planirala, testirala, proizvela i razmjestila.

Ako Kim odustane od svojih nuklearki, koji američki predsjednik će letjeti preko pola svijeta da se susretne s njim jedan-na-jedan?

Stoga je ključno pitanje: Hoće li ga se ikad zaista odreći?