MALKIN: Rat NYC-a protiv akademske izvrsnosti

“Ja također imam san.”

Ovaj poklič, napisan rukom na jednostavnom bijelom plakatu kojeg je držala azijsko-američka majka na ovotjednom prosvjedu protiv plana liberalnog njujorškog gradonačelnika Billa de Blasia da radikalno promjeni državne škole u gradu, govori sve. Nova borba za građanska prava u obrazovanju eksplodirala je — no nacionalni mediji i uobičajeni glasovi slavnih osoba koji traže jednakost i pravdu nigdje se ne mogu pronaći.

Dok učenici “Sanjari” koju su ilegalno prošli južnu granicu pune naslovnice novina i večernje vijesti sa srcedrapajućim pričama, visoko sposobne sinove i kćere legalnih imigranata iz Azije preveslali su krajnje-lijevi demokrati.

I sve to u perverzno ime “raznolikosti”.

De Blasio se namjerio na uništenje jednakih mogućnosti i prijava zasnovanih na zaslugama jer rezultati nisu jednako distribuirani prema njegovom socijalno-inženjerskom planu. Poznate specijalizirane škole Velike jabuke, poput Bronxove srednje škol znanosti, Brooklynške tehničke srednje škole i Srednje škole za matematiku, znanost i inženjerstvo na Gradskom koledžu, zahtijevaju akademski prijemni ispit. To je vrlo konkurentan proces u kojem se deseci tisuće studenata bore za oko 5.000 mjesta.

Pa, u čemu je onda problem? Prema birokratskim ekstremistima, previše Amerikanaca azijskog porijekla su izvrsno riješili test i “prekomjerno su zastupljeni”. Rulji socijalne pravde nije dovoljno 20 posto mjesta rezerviranog za manjine. Oni žele u potpunosti ukloniti ispit. Zakon o ukidanju ispita prošao je državni odbor za obrazovanje prošli tjedan. Iako bi mogao biti maknut ove godine, toksična načela na kojima se temelje zakoni utječu na ljevicu već desetljećima.

Tupoglavac de Blasio lažno tvrdi da je za nedovoljnu zastupljenost crnaca i latinoamerikanaca na elitnim školama kriva bijela i klasna privilegija. Te dvije grupe čine 67 posto studenata u javnim školama, ali prošle godine se samo njih 10 posto prijavilo na elitne škole. Za usporedbu, Amerikanci azijskog porijekla, koji čine 16 posto studenata javnih škola, u protekloj su godini dobili 52 posto ponuda za školovanje u elitnim školama.

Jesu li sada azijski Amerikanci klasificirani kao “bijeli”? I kako de Blasio uspjeva pobjeći s laži da su ti najbolji i najbistriji studenti azijskog porijekla ekonomski povlašteni?

Činjenica: Vlastita gradska procjena siromaštva pokazuje da su azijci najsiromašnija demografska skupina, s 24,1 posto njih koji žive na granici ili ispod granice siromaštva — za usporedbu s 19,5 posto na području cijelog grada. New York Post izvještava da se ukupno 45 posto studenata na “osam elitnih” škola kvalificira za besplatan ručak.

Kao što sam godinama promatrala, liberalni rasni huškači vjeruju da je “previše” azijsko-američkih studenata zaslužilo pristup u škole po vlastitim zaslugama i da je to loša, loša stvar. U našem slučaju, prevladavanje navodnih opterećenja etničkom pripadnosti i bojom kože ne gleda se kao ponosni uspjeh, već kao politička prepreka.

Ovo je klasični sindrom raka-u-kanti. Ako stavite jednog jedino raka u nepokrivenu kantu, on će naći načina da se popne i izađe samostalno. Ali ako stavite tucet rakova u kantu, jedanaest njih će se boriti svim snagama da povuče dolje neovisnog borca koji pokušava pobjeći. Isti slučaj je s ruljom politike identiteta i kultom jednakosti ishoda. Oni ne mogu podnijeti one s visokim postignućima i slobodnim misliocima koji su pobjegli njihovom čeličnom stisku.

Tužna ironija ove bitke o rasnim preferencijama u obrazovanju je da su mnogi od vođa koji najsnažnije lobiraju za preuređenje brojki na koledž kampusima kako bi bile politički korektne i proporcionalne idealu, navodno “progresivni” azijski Amerikanci.

Osobno sam izdržavala napade od mnoštva takvih osoba koje su nazivale mene i druge konzervativne manjinske čelnike “prodanim dušama” zbog našeg suprotstavljanja politici raznolikosti nametnutu od vlade, koja sabotira ideju o sljepoći na boju kože i kažnjava akademsku izvrsnost.

Sad, ti isti šampioni kvota vide tu istu politiku kako im eksplodira u lice u njujorškim srednjim školama. “Raznolikost” pod svaku cijenu znači uzimanje najmarljivijih, studenata s najvišim ocjenama, koji su zaslužili svoje mjesto na autobusu — i njihovo bacanje pod kotače.

Recite mi tko su stvarno prodane duše ovdje?