SHAPIRO: Kad pobačaj postane sakrament

Ovog tjedna, usred masovnog meteža demokrata u vezi s izborom zamjene suca Vrhovnog suda Anthony Kennedyja, navodna komičarka Michelle Wolf odala je počast najvažnijem aspektu američkog života: pobačaju. Na njezinom Netflix showu u nedjelju, Wolf je, obučena u crveno, bijelo i plavo, vriskala u kameru: “Bog blagoslovio pobačaje i Bog blagoslovi Ameriku!” Objasnila je: “Žene, ukoliko trebate pobačaj, nabavite ga! Želite li pobačaj, nabavite ga! … I nemojte zaboraviti: Vi imate moć davanja života, a muškarci vam to žele oduzeti. Nemojte im dopustiti!”

Zajedno s tim ispraznim izljevom, opravdala je sam pobačaj. “Gledajte”, izjavila je, “pristup pobačaju je dobar i važan. Neki ljudi vele da pobačaj ubijanje bebe. Nije. To je zaustavljanje da se beba dogodi.”

Pa, neki ljudi kažu da Michelle Wolf ubija komediju. Ne. Ona sprječava da se komedija desi.

Ali ono još važnije, došlo je do pomaka u načinu na koji demokrati misle o pobačaju. Još u 2005., napisao sam da je demokratska “siguran, legalan i rijedak” formulacija u svezi pobačaja logički i moralno neodrživa: Ako su demokrati htjeli da pobačaj bude rijedak zahvaljujući njegovoj inherentnoj nemoralnosti, nije bilo razloga da bude legalan. Demokrati su se konačno opametili: Sada “viču” svoje pobačaje, proklamiraju ih s krovova, sugerirajući da postoji moralno dobro ostvareno pobačajem.

Tako je Lena Dunham rekla prije samo dvije godine: “Još uvijek nisam imala pobačaj, ali željela bih da jesam”. Tako je Chelsea Handler, koja je imala dva pobačaja, objasnila na stranicama Playboya: “Nikad ne gledam unatrag i mislim ‘Bože, željela bih da sam imala tu bebu’.” Njezin članak popratila je slika ženske ruke s uzdignutim srednjim prstom s ružičastom vrpcom oko njega; pričvršćena na vrpcu nalazi se mala kartica na kojoj piše: “To je pobačaj!”.

Tako je, pobačaj je danas oznaka da odbijaš vladavinu patrijarhata. Izbjegavanje trudnoće možda je mudar životni izbor, prema feministicama trećeg vala, sprječavanje žena da budu uvučene u mračno ždrijelo materinjeg života. Ali pobačaj je nešto još bolje: signal da vi jednostavno ne marite za sustav. Sustav zahtijeva da ukoliko ste trudni s djetetom, svoje vlastite brige učinite sekundarnim; protiv takvog sustava se treba boriti.

Gloria Steinem jednom je primijetila: “Kada bi muškarci mogli zatrudnjeti, pobačaj bi bio sakrament”. Ali suvremene feministice su odlučile da je pobačaj sakrament isključivo zbog toga što žene mogu zatrudnjeti: Pokazujući da se kontrola nad vašim tijelom čak proteže i na ubojstvo vašeg nerođenog djeteta je način suprotstavljanja patrijarhalnim brigama s ženama kao izvorom budućih generacija.

Za Michell Wolf, pobačaj nije samo još jedna odluka. To je glomazni srednji prst moralnom establišmentu. A oni koji bi se borili protiv pobačaja desakraliziraju misterioznu svetost rituala koji učvršćuje žensku kontrolu. Nije ni čudo što Wolf misli da Bog blagoslivlja pobačaj; pobačaj je njezin bog.