Izbor

PRAGER: Objašnjavanje američke ljevice, 1. dio

Dok gledam kako veliki broj mojih kolega Amerikanaca i gotovo svi mainstream mediji sve dublje i dublje tone u iracionalnu i nemoralnu histeriju — redovito nazivajući predsjednika Sjedinjenih Država i sve njegove pristaše nacistima, bijelim supremacistima i sličnim epitetima; maltretirajući republikance na mjestima gdje jedu, kupuju i žive; prekidajući obiteljske veze i doživotna prijateljstva s ljudima koji podržavaju predsjednika; nazivajući svoje protivljenje Trumpu i Republikanskoj stranci “Otporom”, kao da predstavljaju američku reinkarnaciju Francuza koji su se borili protiv stvarnih nacista u Drugom svjetskom ratu; i tako dalje — pitam se: Što se događa? Na koji način se oni mogu objasniti?

Evo nekoliko odgovora:

1. Naivnost

Mnogi Amerikanci su naivni, o životu, o dobru i zlu i o Americi. Oni ne shvaćaju koliko je zemlja poput Amerike rijetka i koliko im je zapravo dobro. Masovna naivnost izrazito dobro se vidjela u reakciji desetaka tisuća, većinom bijelih Amerikanaca srednje klase, prema tadašnjem kandidatu Baracku Obami 2008. godine tijekom predizbornog skupa u Columbiji, državi Missouri. Obama je najavio: “Nalazimo se pet dana od temeljite preobrazbe Sjedinjenih Američkih Država”.

Često puštam snimku te Obamine izjave u svom radio showu, ne samo da objasnim osnovnu razliku između desnice i ljevice — ljevica vjeruje kako se Amerika treba iz temelja preobraziti, dok desnica misli da se Amerika mora postupno poboljšavati — već da ljudi čuju reakciju publike.

Vrlo malo suvremenih američkih snimaka je toliko depresivno kao što je to slučaj s ekstatičnim i dugotrajnim odobravanjem rulje nakon tog strašnog Obaminog obećanja. Vjerujem da nije pretjerano reći da uzvici odobravanja ne bi bilo glasniji i dulji da je najavio lijek za rak.

Zašto bi Amerikanci srednje klase — ljudi koji imaju više bogatstva, mogućnosti, bolje zdravlje, bolju zdravstvenu skrb i više slobode od gotovo svake žive osobe u današnjem svijetu, svakako više od svih koji su ikad živjeli — pozdravili gromovitim aplauzom poziv na temeljitu preobrazbu svoje pristojne zemlje?

Jedan odgovor — jedan od mnogih, kao što ćemo vidjeti — je naivnost.

Ranije ove godine, održao sam raspravu/debatu s dva ljevičarska studenta na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Mislio sam da bi rasprava s ljevičarskim studentima, umjesto održavanja govora, mogla postići dva cilja: odvratiti ljevičarske prosvjednike od remećenja mog nastupa i omogućiti mladim osobama na Berkeleyu i širom svijeta (preko interneta) da čuju jasno istaknute razlike između desnice i ljevice. Oba cilja su postignuta.

Moje zadnje pitanje bilo je: “Vjerujete li da su ljudi u osnovi dobri?” Bez trenutka stanke, obojica studenata odgovorila su: “Da”.

Rekao sam im da je njihovo mišljenje uzrokovano činjenicom što žive u tako pristojnoj zemlji. Lako je ostati naivan u Americi, gdje je većina ljudi izolirana od patnje koja je toliko prisutna u duboko korumpiranim, siromašnim i ratom razorenim društvima. Ipak, s obzirom na to kako su ljudi tretirali jedni druge tijekom povijesti i samo dvije generacije nakon Auschwitza, samo naivni ljudi mogu vjerovati da su ljudi u osnovi dobri. I pošto niti jedna zapadna religija (tj., bilo koja religija utemeljena na Bibliji) nikada nije utvrdila da su ljudi u osnovi dobri, ovu naivnost potiče sekularizam, koji omogućava potragu za znanjem, ali uništava mudrost.

Samo naivni — ili namjerne neznalice — mogu izjednačiti podršku Donaldu Trumpu s nacizmom. Jesu li većina izraelskih Židova nacisti? Jesu li trećina američkih Židova nacisti? (Mnogi bi na ljevici vjerojatno odgovorili da, što vam daje predodžbu koliko opakih i bolesnih osoba ima na lijevoj strani političkog spektra.)

2. Dosada

Dosada je, barem u naše vrijeme, najčešće previđeni izvor zla. U prošlosti, prije nego što su ljudi otišli na koledž i napustili religiju — dva najveća razloga moralnog idiotizma u naše vrijeme — ljudi su znali koliko je dosada opasna. “Besposlene ruke đavolja su radionica” bio je često korišten aforizam koji današnjoj mladeži uopće ne bi imao smisla.

S ‘dosadom’ ne mislim u kontekstu nedostatka posla. Danas postoji više mogućnosti za rad i doživljavanje stvari nego u bilo koje vrijeme u prošlosti. S ‘dosadom’ mislim da duboku dosadu duše, ono što Francuzi nazivaju “ennui”. To je dosada koja proizlazi iz nedostatka svrhe i čežnje za uzbuđenjem.

Kombinacija obilja i sekularizma stvara dosadu na pouzdan način kao što kombinacija vodika i kisika stvara vodu. Bez obilja, ljudi imaju ugrađenu namjenu: priskrbljivanje hrane i zaklona, podupiranje sebe i svoje obitelji, itd. A religija je, s ili bez obilja, također uvijek ljudima pružala značenje. Dakle, bez religije svrha se često gubi. Dodajte tome broj ljudi koji nisu i braku i nemaju djecu (također rezultat obilja i sekularizma) i uklonili ste još jedan univerzalni izvor značenja.

Nesrazmjeran postotak onih na ljevici (ne tradicionalni liberali) ne oskudijeva u materijalnim potrebama, nema religiju i žive sami i/ili bez djece. Oni ljevičarski galamdžije koje vidite u restoranima, ljevičarska rulja na kampusima, ljevičarski “antifa” nasilnici i ljevičarski Black Lives Matter prosvjednici koji zatvaraju mostove i autoputove obično se ne sastoje od oženjenih ljudi s djecom koji su prethodne nedjelje pohodili crkvu.

Ti ljudi smatraju da će taj nedostatak svrhe utažiti ljevičarstvom. Ono pruža značenje i uzbuđenje, što je veoma nesmotrena kombinacija.

Ovo je nekoliko objašnjenja. U drugom dijelu ponudit ću ostala.

Admin

Share
Published by
Admin

Recent Posts

SHELLENBERGER: Tihi očaj budnih fanatika

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…

2 years ago

KLEIN: Vlastita prljava povijest predaka američkih Indijanaca

U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…

2 years ago

DOYLE: Antiljudski vandalizam pokreta Just Stop Oil

Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…

2 years ago

ROOT: Koliko bi Amerika danas bila drugačija da je Trump još uvijek predsjednik?

Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…

2 years ago

O’NEILL: Zašto su eko-aktivisti toliko neprijateljski nastrojeni prema čovječanstvu

Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…

2 years ago

DESMET: Znanost i ideologija

Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…

2 years ago