ERICKSON: Put do pakla popločan je… slamčicama?

Danas, u dijelovima Kalifornije, osoba može ući u javni park, ubrizgati si heroin, baciti upotrijebljenu špricu na pločnik, hodati ulicom i nakon toga se pokenjati na autocestu — sve bez ikakvih posljedica. Ali istog trenutka kada ta osoba izvadi plastičnu slamčicu i stavi je u čašu ili bog zna što drugo, mogla bi se naći u zatvoru.

Gradsko vijeće Santa Barbare u Kaliforniji, glasalo je prošli tjedan kako bi proveli zakon koji bi bacio zaposlenike restorana u zatvor, u slučaju posluživanja kupaca plastičnim slamčicama. San Francisco je slijedio primjer, kao i ostale progresivne meke poput Seattlea. Nacionalni lanac progresivnih skloništa za beskućnike i komunalne kupaonice, koji djeluje pod imenom Starbucks, također se pridružio zabrani. Možete biti posluženi plastičnim čašama s plastičnim poklopcima, ali slamčice su zabranjene.

Sve ovo je dio posljednjeg religijskog ludila koje hara Sjedinjenim Državama i, poput religija u prošlosti, ima podršku države. Kako kršćanstvo opada u Americi, religija i religijsko obožavanje nije nestalo. Ono se pretvorilo u nešto novo. Religija je vjera u višu moć koja vodi do razvoja sustava štovanja, etike i konačno definirane teologije povezane s razumijevanjem čovjekovog odnosa prema toj višoj moći.

Sveučilišta i medrese razvijena su u Srednjem vijeku kako bi educirala ljude o svijetu gledanom kroz teološke leće. To se nije promijenilo, ali američka sveučilišta danas imaju osnovni teološki temelj drugačiji od onog na kojem su zasnovana.

Religija je sekularizam. Bog je kreacija, često artikuliran kao majka priroda ili znanost. Sekularisti vjeruju, poput teologa nekad, da se njihov bog može razumjeti kroz tekst, jednadžbe i prisustvom u njegovoj nazočnosti. Oni su stvorili sustavnu teologiju kroz Sveto pismo, teološku antropologiju, ekleziologiju, sakrament i eshatologiju. Oni su čak spremni odstupiti od poznate i naširoko prihvaćene znanosti kada ona odstupa od njihove teologije, tj. uzimaju neke stvari koje su kontradiktorne znanosti kao članke vjere, poput one da su ljudi rođeni gay ili heteroseksualno, da ljudi mogu odabrati da budu dječaci ili djevojčice i da život počinje u trenutku kada feministice to kažu.

Glavni sakrament ljevice je pobačaj. Vlada ga mora financirati i svi ga moraju podržavati. Postoji sustav poricanja i žrtvovanja kako bi se pokazala pokornost i poniznost. Moramo žrtvovati plastičke slamčice za dobro majčice zemlje. Moramo reciklirati, više se znojiti tijekom ljeta, preseliti se u gradove gdje se automobili mogu strože ograničavati i odreći se mesa. Javno obrazovanje je sveto jer djeca moraju biti indoktrinirana kako bi prihvatila homoseksualnost, iskorjenjivanje rodnih razlika, ekologiju, itd.

Kršćanstvo vjeruje da su ljudi pojedinačno i kolektivno grešni. Sekularizam vjeruje da su ljudi kolektivno dobri, ali kao pojedinci sposobni su iskvariti cjelinu. Kršćanstvo vjeruje da čovjek mora prihvatiti Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja kako bi našao spasenje. Sekularizam vjeruje da čovjek mora prihvatiti kolektivnu državu kako bi našao spasenje. Kršćani vjeruju da je pojedinac dužan brinuti se za druge. Liberalni kršćani na izlasku iz crkvenih vrata i ulaskom u sekularizam, čitaju Sveto pismo kao poziv društvu da donese socijalnu pravdu kako bi se izgradilo Nebo na zemlji. Do kraja preobraženi sekularisti u cijelosti se odriču svojih osobnih obveza u korist države.

Kršćanstvo kojeg su podržavali grješnici nije uvijek živjelo u skladu sa svojim pozivom, ali je također potaknulo abolicionistički žar protiv ropstva i poslalo misionare da pomognu siromašnima. Sekularizam, uvjeren u kolektivnu dobrotu čovjeka, donio nam je nacizam, komunizam i socijalizam — s jedinom razlikom između ovo troje da neki još uvijek tvrde da posljednja dva nikada nisu bila autentično prakticirana.

Kršćanski pogled na svijet je jedini dosljedan svjetonazor koji može objasniti što se događa na ovoj planeti i kako zaliječiti stare rane. Kršćani smatraju da je čovječanstvo grešno i da trebamo obnoviti naš odnos sa Stvoriteljem kako bi imali dobre odnose među ljudima. Progresivci vjeruju da je čovječanstvo kolektivno dobro i da država mora ukloniti pojedince koji bi iskvarili cjelinu. Dakle, dok kršćanin vidi potrebu za financiranjem skloništa za beskućnike i bankama hrane vlastitim novcem, progresivci puštaju beskućnike da kenjaju po ulicama i zahtijevaju od države da učini nešto tako dugo dok to nešto ne uključuje slamčice.