ROSS: Moć knjiga u svijetu opsjednutim Twitterom

Mediji su opsjednuti tweetovima — bilo da dolaze iz klana Kardashian ili predsjednika Sjedinjenih Država — a Amerikanci, pogotovo oni mlađe dobi, misle da su “u znanju” ako su informirani o onome što je trenutačno “trending” na društvenim medijima.

Ali što zapravo znamo? Znamo ono o čemu “svi” govore, ali pretpostavljam da bismo svi morali priznati da su društvene mreže sredstvo za potvrdu pristranosti. Mi tražimo ono što želimo čuti, retweetamo ono sa čime se slažemo i prepiremo se (radije nego da ih pokušamo shvatiti) sa stajalištima koje ne prihvaćamo.

Naučiti nešto novo je posao. Često frustrirajući i često ne zabavni. Neki ljudi uživaju u učenju; znatno više nas uživa znati. Ali kako bi nešto u potpunosti razumijeli potrebno je više od 140 znakova.

A mijenjanje nečijeg uma zahtijeva dizanje ljestice na još veću visinu.

Priznajem da često kažem autorima da ne brinu zbog pisanja ljudima koji se ne slažu s njima. Nemojte pokušavati preobratiti ljude, kažem, barem ne isprva. Usredotočite se na svoje matično tržište, ljude koji već žele čuti ono što imate za reći i dajte im nove uvide, podatke i priče kako biste objasnili svoje stajalište i informirali njihova vlastita.

No, s vremena na vrijeme, nađe se knjiga koja daje toliko jasan, uvjerljiv, koherentni slučaj za autorove argumente da se uzdiže iznad buke. Ona doseže drugo krilo. Ona premošćuje podjele — ili ih jednostavno ignorira — jer predstavlja paradigmu koja zapravo preoblikuje način na koji ljudi misle o svijetu.

Nedavno sam se podsjetila na to kad sam vidjela članak u kojem se spominje knjiga izdavača Regnery koju je prije 20 godina pročitao viši savjetnik Bijele kuće Stephen Miller i koja ga je “pretvorila u konzervativca”. (Ostavimo, za sad, po strani činjenicu da je poanta članka bilo demoniziranje Millera). Tijekom godina susreo sam mnoge ljude na konferencijama i govorima koji su mi govorili o knjigama, političkim i ostalim, koje su ih preobratile na novu točku gledišta. Za mene, to je bila knjiga ‘Atlas Shrugged’ autorice Ayn Rand, koju sam pročitala u srednjoj školi. Sama tehnologija koja je učinila knjige dostupne širokima masama promijenila je tijek povijesti. I naravno, Knjiga je preobratila stotine milijuna ljudi tijekom tisućljeća.

Postoji mnogo knjiga koje iznose nove informacije ili objašnjavaju svijet na nove načine. Ali one su gotovo uvijek derivativne, nastavljaju putem kojim je već mnogo puta prođeno. Uistinu originalna ideja je prava rijetkost. To je genij. A ne postoji bolje vozilo za taj genij od: knjige.

Tko je odgovoran za takve knjige? Kako si izdavači mogu zacrtati mijenjanje svijeta svojim ciljem, kad Amazon i Facebook “nadgledaju” vašu stvarnost, kada se Barnes & Noble bore da ostanu u poslu, kad su društveni mediji samo oružje kojim napadate ideje s kojima se ne slažete i demonizirate one koji ih izlažu, kada je previše sveučilišta više zainteresirano za promicanje agenda nego izlaganju studenata novim, drukčijim, neobičnim i nelagodnim idejama.

Ja predlažem da smo to mi.

Sigurna sam da će neki od vas koji ovo čitaju napasti mene i moju izdavačku kuću, ističući knjige i autore koje smo objavili, koji vrlo snažno artikuliraju svoje vlastite ideje i napadaju druge. Pošteno. Ali objavljivanje provokativnih i kontroverznih, pa čak i uvredljivih (nekima) knjiga nije neodgovorno, tako dugo dok je ono što je prikazano kao činjenica istinito, a ono što je prikazano kao mišljenje jasno označeno kao takvo. (Sjećam se kad smo 2004. objavili žestoko osporavanu knjiga pod nazivom “Unfit for Command”, autora Johna O’Neilla. Urednici diljem zemlje prozvali su knjigu “diskreditiranom”, bez ikakvih dokaza, stoga je O’Neill objavio javni izazov: ukoliko netko može dokazati da je bilo što u knjizi neistinito, platit će mu milijun dolara. Nitko se još nije javio za preuzimanje nagrade, jer naravno da su činjenice bile istinite, samo su bile neugodne).

Kada kažem “to smo mi”, naravno da mislim na izdavače. Ali također mislim na čitatelje. Na mislioce. Na učenike. Mislim na sve nas. Jer je pisanje i objavljivanje knjiga samo pola bitke. Također moramo biti spremni na njihovo čitanje.

Kada ste posljednji put pročitali knjigu koja vas je naučila nečem novom? Kad se posljednji put pročitali knjigu koja je promijenila vaše mišljenje?

Moja srednja kćer i ja snažno se ne slažemo u politici. Ona je predložila da napravimo “summit” na kojem ćemo se susresti kako bismo raspravljali i debatirali o idejama. Za pripremu, ona i ja obvezali smo se da ćemo pročitati knjigu preporučenu od druge strane. Znam da će čitanje knjige biti frustrirajuće i možda ponekad i iritantno. Ali nada se da ćemo oboje naučiti nove stvari, a možda i promijeniti mišljenje o nekima od tih stvari, što će nas zbližiti.

Dakle, hoćete li mi se pridružiti?

Marji Ross je predsjednica Regnery izdavaštva.