SHAPIRO: Medijsko pokrivanje papa Franjinog zataškavanja seksualnih zlostavljanja dostojno je prezira

Sada postoje vjerodostojni navodi da je papa Franjo znao sve o optužbama za seksualno zlostavljanje osramoćenog kardinala Theodorea McCarricka i da je ih je pokušao zataškati i vratiti McCarricka na javnu poziciju. Ovi navodi, izvorno javno izrečeni od kardinala Carla Marie Viganoa, bili su podržani od različitih izvora, uključujući državnog odvjetnika Pennsylvanije, koji je rekao da je Vatikan bio godinama svjestan lokalnih zlostavljanja.

Sada, mislili biste da bi mediji jedva čekali da se posvete tim optužbama. Uostalom, medijsko pokrivanje seksualnih zlostavljanja bostonske nadbiskupije punilo je naslovnice širom svijeta te postao toliko slavni moment u povijesti tiska da im je osvojio Oscara za film Spotlight. Ali umjesto da uđu u trag Franji i njegovim akolitima kako bi dobili odgovore je li crkva odvratila pogled od homoseksualnih aktivnosti unutar crkve i zlostavljanja maloljetnika, mediji su potrčali u susret Franjinoj obrani. Zašto? Jer se Franjo naširoko percipira kao pobornik ljevičarskih osjećaja u pitanjima poput klimatskih promjena, ilegalne imigracije i homoseksualnosti.

To je razlog zašto kardinal Blaise Cupich nije otjeran iz grada na šipki zbog svoje otvorene izjave da “papa ima veći plan. On mora nastaviti raditi na drugim stvarima, govoriti o zaštiti okoliša, zaštiti migranata i nastaviti s radom crkve. Mi se nećemo spuštati u zečju rupu zbog ove stvari”. Mediji, baš kao i Cupich, vjeruju kako je zlostavljanje djece manji prioritet od klimatskih promjena i ilegalne imigracije. Nadalje, oni se boje da će fokus biti usmjeren na homoseksualnu subkulturu unutar crkve, od kojih su neki učesnici povezani s zlostavljanjem; žrtve crkvenog zlostavljanja bile su disproporcionalno muške, kao što je profesorica Katherine van Wormer 2010. napisala u Psychology Today: “Izvan Katoličke crkve, velika većina maloljetnih žrtava seksualnog zlostavljanja su ženske. Međutim, unutar crkve, četiri od pet njihovih žrtava su muški”. Ovo ne znači da je homoseksualnost povezana sa zlostavljanjem djece; podaci ne podupiru ideju da samoidentificirani homoseksualni muškarci imaju veću mogućnost za zlostavljanje od samoidentificiranih heteroseksualnih muškaraca. Ali bez obzira na činjenice, članovi medija radije stavljaju djecu u opasnost kako bi obranili papa Franju nego objektivno izvijestili o optužbama protiv Vatikana.

Ovo nije nagađanje. Članovi medija otvoreno to govore.

Uzmite, na primjer, naslov New York Timesa: “Borba za prevlast u Vatikanu izišla na otvoreno u jeku konzervativnih napada.”

Vidite, ovaj skandal se ne radi o čelniku najmoćnije religijske organizacije na svijetu koja je znala i prikrivala seksualna zlostavljanja — nego o konzervativcima unutar crkve koji ga prozivaju radi toga. Franjini prioriteti moraju se sačuvati pod svaku cijenu. Članak “vijesti” započinje ovako:

Tako je, bijes je usmjeren na Franjinu političku poziciju, a ne na optužbe da je prikrivao zlostavljača djece. Samo ljevičarski tisak može doći do ovakvog moralno tupog stava. Ali ljevica vidi Franju kao stvarno oružje protiv doktrine unutar Crkve, što znači da će ga podupirati bez obzira na moralne posljedice. Nakon svega, bolje imati papu koji govori blagim riječima o homoseksualnim praksama nego papu koji se suprotstavlja zlouporabi doktrina, uključujući zlostavljanju maloljetnika. Prioriteti su prioriteti.

Nije samo Times bio taj koji je gurao priču o “konzervativnim napadima”. Tu je i Reuters. Evo njihovog tweeta:

Tako je, konzervativci su ti koji eskaliraju rat, a ne papa koji je navodno prikrivao seksualne zlostavljače. Ako ste ikad pomislili da je medijska agenda zaštita djece, a ne promicanje određene političke agende, krivo ste mislili.