PRAGER: Je li predsjednik loš uzor za djecu?

Većina glasača kaže da predsjednik Donald Trump nije dobar uzor za djecu, prema novoj anketi Sveučilišta Quinnipiac.

“Dok 90 posto glasača smatra da bi predsjednik trebao biti dobar uzor za djecu, samo 29 posto kaže da je, dok 67 posto drži mišljenje da nije” — U.S. News 26. siječnja 2018.

Kao netko tko je svoj život posvetio pisanju i govorenju o moralnim pitanjima i važnosti karaktera, redovito sam kritiziran zbog svoje podrške predsjedniku Trumpu. Demokratski i republikanski protivnici predsjednika smatraju konzervativce koji ga podržavaju, u najboljem slučaju, nedosljednima pravim konzervativnim vrijednostima poput umjerenog govora, predanosti istini, podršci europskim saveznicima i slobodnoj trgovini. A one od nas koji su religiozni konzervativci i podržavaju predsjednika, smatraju licemjerima zbog davanja podrške čovjeku koji je po svojoj prilici u više navrata počinio preljub i rekao odurne stvari o ženama u privatnom razgovoru.

Možda je najčešći prigovor podupiranju predsjednika ovaj: “On je grozan uzor za djecu”.

Pa, dopustite mi da odgovorim na ovaj prigovor.

Kao otac i djed, volio bih da svaki odrasli muškarac (i žena — ali u ovom slučaju ograničit ću svoje komentare na muškarce) bude uzor mlađim muškarcima. Smatram da je moralna obaveza svakog muškarca da nastoji biti uzor mlađim muškarcima. Možda je najznačajniji kompliment koji primam, u prilikama kad čovjek nazove u moju radio emisiju ili napiše e-mail i kaže mi da me smatra “očinskom figurom”. Uvijek odgovaram koliko mi je značajna ta izjava i uvijek dodajem da je upravo to ono čemu bi svaki muškarac trebao stremiti.

Moja sumnja je da je to bila mnogo češća težnja među muškarcima starijih naraštaja. To je jedan od razloga zašto odrasli muškarci i žene danas traže im se obraćaju njihovim prvim imenima, umjesto kao “gospodinu” (ili, u slučaju žena, “gospođi” ili “gospodični”). Mnogi članovi baby-boom generacije nisu željeli odrasti: Oni se oblače, govore i djeluju kao tinejdžeri, a mnogi odgađaju sudjelovanje u jednoj od najvažnijih izjava zrelosti — stupanju u brak — što je god dulje moguće. Više muškaraca nego ikad se nikad ne oženi. Ukratko, oni se žele vidjeti kao vršnjaci mlađih ljudi, a ne kao očinske figure.

Dakle, ako naglašeno podržavam ideju da bi odrasli muškarci morali nastojati biti uzorima mlađim muškarcima, kako mogu podržavati predsjednika koji to očito nije?

Odgovor bi trebao biti toliko očit da sam razočaran što ga svi konzervativci jednostavno ne razumiju. Uloga predsjednika Sjedinjenih Država je, prije svega, biti dobar predsjednik. Ako je on (ili ona) uz to i osobni uzor, to je lijep bonus — ali je samo bonus. Kada sam bio mlad, nikada nisam smatrao predsjednika Sjedinjenih Država osobnim uzorom. Ta uloga zapala je mog oca, djeda, stariju braću, moje stričeve, prijatelje roditelja, učitelje, rabine i ostale starije muškarce.

Predsjednik Jimmy Carter poznat je po tome što je bio vjeran i odan suprug i nije bio poznat po lažnim izjavama (samo klevetničkim po napuštanju ureda — poput nazivanja Izraela “apartheidskom” državom). Pa što? Misle li konzervativni nikad-Trumpovci da je osobni integritet Jimmyja Cartera važniji od njegovih predsjedničkih odluka?

I, usput, u svako doba dana ću uzeti karakter Donalda Trumpa prije onoga Hillary Clinton. Ja vjerujem da je prodala interese svoje zemlje za osobnu dobit. To što nikada nije počinila preljub vjerojatno je važno njezinom suprugu i kćeri, ali ne i meni u određivanju tko bi trebao biti predsjednik Sjedinjenih Država.

Ono što predsjednik čini kao predsjednik je neizmjerno važnije od njegovih osobnih grijeha. Ono što osobno radi utječe na njegovu obitelj. Ono što radi kao predsjednik utječe na živote 328 milijuna Amerikanaca i, uostalom, čitavog svijeta.

Donald Trump je odgovoran za najnižu nezaposlenost u nekoliko generacija, za imenovanje dvaju konzervativnih sudaca na Vrhovni sud, za povećanje obrambene potrošnje, za suočavanje s krizom ilegalnih imigranata, za rezanje vladinih propisa, za snažnu podršku Izraelu, za smanjenje poreza, za suočavanje sa zapadnoeuropskim zemljama oko njihove moralno neobranjive potrošnje za obranu i toliko toga drugog što bi svatko tko se smatra konzervativnim morao slaviti. Ta postignuća — da ne spominjemo sprečavanje ljevičarske, tj. Demokratske stranke, u pobjedi na izborima 2016. — su ono što bi trebalo biti važno svakom konzervativcu i svakom Amerikancu uplašenom onim što ljevica čini ovoj zemlji, njezinim sveučilištima, srednjim školama, obiteljima, spolnim i rasnim odnosima i svemu ostalome što uspijeva dotaknuti.

Da se vaša kuća nalazi u plamenu, biste li se više brinuli o karakteru vatrogasaca koji su poslani da ugase požar ili njihovoj vatrogasnoj sposobnosti?

Generacija koja je odrasla pod jednim od najčasnijih predsjedničkih moralnih modela — Dwightom Eisenhauerom — pokazala se najnarcisoidnijom, moralno zbunjenom i nepatriotskom generacijom u modernoj američkoj povijesti. Toliko o predsjednicima kao dječjim uzorima.